Istra: (k)raj na zemlji!

Sjećam se jednog starog stripa, ne znam točno je li to bio serijal ili sam samo naletio na tu epizodu koja mi se nekako usjekla u sjećanje. Mislim, bilo je nešto slično onom Marku Mački... ali ne, nije se radilo o Marku, bio je neki drugi lik, ne sjećam se imena... ma nije ni bitno! Mislim da sam bio negdje na kraju osnovne škole... dakle bilo je to negdje sredinom sedamdesetih, stripove sam gutao kao lud! Sve. Bez ikakvog kriterija.

Bila je to priča o dječaku koji je obožavao nogomet i koji je htio ući u školski nogometni tim, ali je bio sitan, neugledan, koščat, žgoljav, nezgrapan (kao da zamislite malog Croucha s dvije lijeve noge... a kao da Crouch nema dvije lijeve!) pa ga nitko nije shvaćao ozbiljno. Na nekoj važnoj utakmici opet je, kao i mnogo puta prije, bio loš i nespretan, lako je gubio lopte, ostajao bez daha, pa ga je trener zamijenio. Na sreću sjetio se bakinog sendviča od kupusa koga mu je ona spremila posebno baš za tu prigodu i za koga je tvrdila da je čaroban, tj. da je njen kupus u sendviču čaroban. Odmah je na klupi pojeo sendvič i odjednom se preobratio: oživio, zasjao, cijeli je zračio snagom i željom da igra (kao kad je Petera Parkera ubo pauk) i trener ga ponovo uvede u igru! Naravno, nadljudskim vještinama rasturio je protivnike, postigao izjednačujući, a potom i pobjednički gol! Noseći ga na ramenima prijatelji su u ekstazi slavili veličanstveni preobrazbu, igru i pobjedu.

Kad se vratio kući, dječak se povjerio baki i zahvalio joj na njenon tajnom sendviču na koji se odmah predbilježio i za ubuduće! Ganuta, baka ga je odvela u vrt i pokazala mu ogromne tajanstvene glavetine kupusa koje su rasle posvuda uokolo od kada je kraj njihovog mjesta izgrađena nova novcata nuklearka čija smo ogromna tri dimnjaka btw imali stalno u beku, skoro na svakom kvadratiću stripa.

Dakle – ništa bez nuklearke: ni bake, ni kupusa, ni nogometnog uspjeha!

Perfidan način na koji se na našim prostorima promicala 'nuklearna ideja' sredinom sedamdesetih poklapalo se baš nekako s početkom gradnje NE Krško, za koju je temeljac položen upravo '74.

Zašto ovo pričam? Zato što me čudi kako scenarij ovog zaboravljenog stripa ne ponove i ovdje u Istri i ne pokažu kako će nam na ugljen pokretani Plomin C donijeti sve samo zdravstvene, sportske i svekolike koristi! Jer po svim pričama, pitanje je trenutka kad će Plominjani, Labinjani i Istrani uopće, bez namjere da izostavimo Kvarner, početi pobirati benefite od ovog poteza, te ćemo brzo imati nogometnog prvaka Hrvatske, europskog prvaka u rukometnoj Ligi prvaka, prvake u brojnim atletskim disciplinama među kojima izdvajamo prvake u desetoboju, skoku s motkom i maratonu, nove junaka boba i skijaških skokova, šta skokova - letova, ljude koji će konačno prepišati Bolta, Đokovića i obje sestre Williams, odjednom! A uz tradicionalnu svjetsku boćarsku elitu u škole će se uvesti i curling kao obavezni sport.

Na ugljenoj, crnoj, otpadnoj šljaki uskoro ćemo imati plastenike i staklenike... ne, ne, ne – što će nam plastenici i staklenici? - ta šljaka još toliko iznutra 'grije' da posađene biljke neće ni trebati nikakve dodatne zaštite, niti insekticide niti fungicide jer tamo i tako već odavno nema ni kukaca ni gljiva. (Predosjeti živinčad, šta ćeš!)
Uz domaći gigantski kapuz, bobiće, pomidore, granpere počet ćemo uzgajati i banane, datulje, ananas... a na brojnim farmama koje će nići u okolici nećemo više uzgajati perad, naivne sitne kokice, pićine i puriće... ne, ne – počet ćemo uzgajati klonirane i genetski moderirane (ne veli se više genetski maniplulirane, već moderirane) prasiće koje će imati toliko velike guzove, da više nikome neće ni pasti na pamet da veli kako od njih nisu nastali oni autohtoni, zaštićeni, istrijanski pršuti!

'Ko šiša turizam, kome to još treba? Gdje će tu biti zarada kad nam neki naš, dajgabožečimprije, Tsipras bude ukinuo all inclusive: svi će oni, i znani i neznani, Todorići, Lukšići i Vlahovići uložiti ne samo u novi Plomin D, E, F, G... koji će se vremenom prostirati sve do Poreča, čak Umaga, već i u one platforme koje će uskoro niknuti po moru! Dimnjaci Plomina C početak su naše nove priče (a znate kako uspjeh znači znati prodati dobru priču) koja će se promovirati pod premondurenim Bulićevim* sloganom: Istra: (k)raj na zemlji!

Ha, ha, ha**! – I mi all inclusive za trku imamo!

______

* dobro... znam, znam, nije bio njegov, već njegove žene! Sorkač! .)

** čitaj LOL