ponedjeljak, 3. prosinca 2018.

Jahači zimske preslice ili splav Meduze za Fine Guze*


Kao i obično u ovo doba adventiranja neizostavni prirepak objavama vrlih pobjeda i rekorda glede kupovine i trošenja novaca je i, najprije tiho a onda sve češće i žešće, objavljivane priča o kraju svijeta, apokalipsi iliti bjelosvjetski rečeno doomsdayu… takvih (kakvih) smo u bližoj ili daljoj prošlosti preživjeli više od nekoliko.

Naravno da uz ovo doba trošilačkog džinglblesanja i lilihipanja, apokaliptična predviđanja idu zajedno k'o prst i nokat, Stanlio i Olio, Lolek i Bolek ili Mirko i Slavko – jer, brate, ako je kraj blizu onda treba potrošiti svu lovu koju imaš, pa makar i na gluposti!

A ako je kraj blizu onda ni resurse ne treba čuvati – Kome? Zašto?
A ako je kraj blizu onda ni zemlju ne treba čuvati – Kome? Zašto?


Kraj svijeta, pogrom ili apokalipsa u zapisu su svih religija, kolektivnog pamćenja, a pomalo i nauke. Vele da se u povijesti ovog planeta pogrom dogodio već nekoliko puta i da se čak i zemlja sama nekoliko puta restartala i riješila parazitskih nametnika ko pas buva…

Nije čudo što se ovo vrijeme apokaliptično poklapa i s rođenjem Spasitelja a bogme i rođenjem prvih(?) genetski manipuliranih beba. Genetska manipulacija, kloniranja i sljubljivanje nesljubljivog obično se nalaze na vrhuncima, u klimaksima mnogih 'civilizacija' kao vjerodostojni donositelji spasenija čovječanstvu. U kolektivnom pamćenju kroz predaju, mitove, bajke, umjetnost ostale su zabilježene mnoge „nespojive“ osobenosti često dizane na razinu božanstava ili apokaliptičnih poslanika, proroka ili glasnika. Onako ovlaš prisjetite se raznih kloniranih krilatih, rogatih, ušatih, nosatih, mnogookih, višeručnih, višenožnih, višeglavih božanstava Azteka, Maja, Inka, indijanskih i naročito živopisnih indijskih varijabli, azijskih zmajeva, afričkih ili aboridžinskih bogova i sanjanih predaka, grčke i rimske povijesti pa sve do novovjekih religioznih kršćanskih prispodoba koje lebde, levitiraju, mole, meditiraju, nezaustavljivo lete, jašu ili plove i uništavaju ognjem, vodom, mačem i kojekakvim pošastima nailazeći rat, bolesti ili gladi.    
Osim pronađenim artefaktima prepoznatih dinosaura za vjerovati je kako je i nekoliko drugih više ili manje dominantnih vrsta odlepršalo u zemaljsku povijest… te ne znam zašto i ljudska ne bi jednom nestala ako je već i nastala…
No nekako mi nije jasno zašto se u to dumsdejanje uključio i naš poznati učitelj, znanstvenik, promotor i zvjezdoznanac Korado Korlević! Nizom predavanja, novinarskih intervjua i TV gostovanja promovira najprije odnos svijeta i vladajućeg establišmenta prema nauci (naravno uglavnom maćehinski), a onda i najavu svega onog neviđenog što nas može zgoditi iz svemira ili i iz osobnog nemira (nervozni prst na crvenom dugmetu) i naravno skori doomsday!

Zašto Korado nije prepoznao marketinški trik i preporučeni obrazac u koji je upao ko zadnja puzzla u već posloženi raster. Možda zato što i njegova osobna marketinška preokupacija vodi ka potrebi postojanja apokalipse. On je prorokuje nailazak brzonailazeće upravljanje i upravljive apokalipse (vjerojatno prouzročene kakvom globalnom infekcijom populacije, poduprte klimatskim promjenama) gdje će preživjelih biti oko nekih desetak posto. Dakle tih će nešto oko milijardu „sretnika“ preživjeti zahvaljujući 'porukama u boci' - znanjem pohranjenom i digitaliziranom, genetski i sjemenski kodovi vrsta dešifrirani i dijelom sačuvani u otpornim bunkerima na područjima za koja se drži da će ostati koliko toliko pošteđena apokalipse (uglavnom, to su ona gdje je najmanje ljudi i gdje je mogućnost da ljudi do njih dopru najmanja). Sva je prilika, nameće nam se, da se sada radi na tome da se svekoliki ljudski kapitalni napor upregne i proba odrediti o tome tko će „upasti“ u - i među te odabrane koje će novovjeki Noa utrpati u svoju korablju, čamac za spašavanje prije bih rekao splav Meduze (za Fine Guze). 

Zanimljivo da je i na tom splavu preživjelo nekih 10 % stradalnika.

Čuh jednom Korada (NU2) kako reče da je njegova preokupacija (glavni biznis i poslanje) u stvari prepperska, da on kroz ljetne kampove za mlade naučnike želi stvoriti one i onakve likove koji će upasti na taj čamac za spašavanje. Pomislite koji je to dobar marketinški štos: apokalipsa dolazi, neki će ju preživjeti! Želite li biti među njima! Želite li da vaša djeca budu među njima? Ako želite, nazovite nas – prvih 10 poziva dobiva sjedala u prvom redu!

Naravno da se apokalipsa događa svaki dan u tisućama, svaki je ljudski život jedan cjelokupan kozmos čijim nestajanjem se ništa ne događa u energetskom smislu opstanka svemira ali ne možemo tvrditi kako (crne?) rupe koju osoba ostavlja iza sebe u svojoj okolici nisu energetski nabijene mišlju, sjećanjem, idejom koja može biti začetak jedne cijele nove energije! Kozmički smo bitni k'o šupljem loncu poklopac.
Umrijeti ('nestati') odjednom ili po-jednom stvar je perspektive roda i zajednice kakva je npr. i mravlja i koja ima uređeno društvo u kome svatko obavlja određenu funkciju: isto je i u nas ljudi: dok uvidite da baš niste mogli puno mijenjati u svom habitusu, prošla baka s kolačima! Dok uvidite da su resursi raspoređeni tako nakaradno i da ste vrlo vjerojatno tek obični mrav-radnik, dok uvidite da proizvodimo (trošeći dragocjene resurse) toliko glupih i nepotrebnih predmeta (samo se osvrnite oko sebe i lako ćete vidjeti da vam 90 % onoga oko vas šarena laža, ono što vam uopće ne treba) srljamo u ono što odgovara prodavateljima magle tj. Krupnom Kapitalu koji vam nameće život kao potrošačko zlo istovremeno upravljajući zemaljskim (a počesto) i svemirskim resursima. Mravlja populacija je zemlji puuuuno svrsishodnija od ljudske budući ne stvara i ne troši zalihe mimo onih potrebnih za preživljavanje.

Jasno vam je da je neizbježno neizbježno.

Kako ljudi često vole držati SVOJIM (svojinom) i ono što im nikako ne može pripadati: životi drugih, svekolika zemaljska flora i fauna, kao i svekoliki energetski resursi kojima smo u najmanju ruku svi jednako ne-vlasnici – izrodio se tako kroz ciklične periode onih koji drže da su vlasnici svemira – elem rekli bismo bliže današnjem diskursu - krupni kapital! I još za vraga – ti isti, što više imaju to više trebaju?
Krupni kapital (direktori svemira dakle) naime uvijek poput hobotnice višeruko-višekrako i stvara i rješava vaše probleme: izmišlja boleštine, zagađenja, stres a onda vam s druge strane nudi lijekove za sve to. Popravljači štete postaju novo zanimanje.
Naravno tu negdje dođosmo i do znanosti, koja pače danas, puno više nego ranije, nije ništa drugo do smokvin list krupnom kapitalu. Kao ono eto, vidite, znamo, znamo sjebali smo, prodavali smo vam, prodajemo i prodavat ćemo vam kancerogene otrove, masti, alkohole, šećere, duhane, plastiku i gumilastiku, etilene, propilene, benzeme, benzene (ovo dakako handrčim onako bez veze)… pobjeglo nam nešto malo toga i u vodu i u zemlju i u zrak… ali, eto, osnovali smo institute, ustanove, zaklade gdje ćemo pokušati ispraviti to što vas jadne snađe! A onda? Sagradit ćemo opet neke nove tvornice u kojima ćemo tvoriti lijekove za vaše boleštine. Velike – koliko je i problem veliki. I vi možete raditi u njima. I vaša djeca će biti sretna! Imat će možda i besplatne udžbenike u kojima će biti samo odabrani sadržaji.

Da ne zevzečim po trivijali pa da se vratim onoj priči od ranije, sjetite se onog čamca za spašavanje koga vam nudi znanstvena (molitvena) zajednica ako joj se pridružite, više bih ju volio definirati kao kapsulu (čak i mnogo manjih kapsula posebno razredno prilagođenih za posebne vrijednosne slojeve ljudi) koje će recimo za vrijeme trajanja zemaljskog pogroma (koga ćemo sami iskomunicirati i voditi) i međusobnog zombijskog samouništenja terorizmom, ratom, glađu i radijacijskom genetikom biti poslane u atmosferu dok ne prođe najgore. Resursi koji bi bili dostani za ostanak u atmosferi su ograničeni prostorom i energijom potrebnom za održavanje naravno hiberniranog genetski čisto izmanipuliranog nezagađenog života odabranog „elite“ u orbiti pa je upravo stoga sve vrijedno ponovnog pokretanja novog zamašnjaka nove civilizacije ostavljeno u tajnim odajama i u zaštićenim bunkerima za koje znaju tek rijetki (o Svalbardu ponešto znamo, a zamislite koliko je onih za koje nemamo pojma) koje će odabranici otvoriti po povratku na zemlju nakon te priznat ćete amaterski filmično i bajkovito predvidljive apokalipse**.

Da ne idem dalje u razradu, ima tu još mnogo zanimljivih bočnih ideja i zamisli, pitam se samo vraćajući se na onu Koradovu izjavu kako odgaja one koji će zaslužiti mjesto u čamcu za spašavanje – zašto bi u toj spasonosnoj i životonosnoj korablji, kapsuli, čamcu za spašavanje - uopće bili naučnici – oni su nas, naime i doveli dovde!


______________
*Posvećeno filmu: Biće skoro propast sveta (nek' propadne nije šteta!)
** Ufam se da će možda među elitom tek biti i pokoji Mujo (jebeš svemir koji Bosnu nema) zadužen da hrani svinje i ništa ne dira… i to je to!