Ivica i Marica u raljama ekomonije: Željeti manje – imati više!

Nikako još ne mogu prožvakati onu poznatu liberalnokapitalističku mantru o tome kako će nam biti bolje ako povećamo potrošnju!

U socijalno-ekonomskim okvirima se valjda slažemo da biti bolje znači i imati više para, jebaj ga – nisam to ja izmislio, dakle znači imati bolja primanja i manja režijska davanja! Imati život koji ne klizi po rubu znanja, pameti i imanja!

Zdravoseljački prevedeno ta mantra dakle znači da ćete imati više ako potrošite više!

Ili još jednostavnije: ako imaš 100 i potrošiš 30 imat ćeš 130, a ne 70!

Doduše ta liberalna mantra znači da ćeš imati 130, ali jednog lijepog dana! U najboljem slučaju - SUTRA!

Kao na onom poznatom geg-oglasu s terase jednog kafića: Besplatno pivo – SUTRA!

Tih sutrevlja ja sam se naime nauživao više od nekoliko puta i zaista moraš biti totalni, ono – baš totalni alogični ofarbani kanarinac - da povjeruješ kako će ti u dobi od 54 godine - sutra biti bolje! (Život ioanko shvaćamo suviše ozbiljno - a on je naime tek jedna od onih opasnih smrtonosnih navika, koja se prenosi spolnim putem!)

Ali – šalu na stranu – iznenadilo me, no kad sam proveo 'terenska ispitivanja' i 'kućne izračune', uvidjeh kako ta mantra ima i nekakve uvrnute logike – ali dvojne!

Možemo je gledati s podesta jednog Ivice (baš da ne velim uvijek Todorića) i jedne recimo Marice koja radi na blagajni Ivičinog trgovačkog centra (bivša čistačica koja je napredovala do mjesta blagajnice). 

Vidjet ćete kako je računica jednostavna, a mantra u stvari točna bez obzira koliko ja sumnjao u nju!

Eto sad uzmino da Ivica ima na kraju mjeseca 1.000.000, a Marica 100. (Jebaj ga, kapitalizam je – nismo svi isti, bez obzira što vam nedjeljom uporno tupe da jesmo, a i za prvi se milijun ne pita!)

Ako Marica ima 100 i na hranu potroši 30 (recimo kod Ivice u trgovini) njoj ostaje 70.

Ivica sad već ima 1.000.030. Recimo da Ivica ima samo 100 kasirki koje će se ponijeti poput Marice, onda znači da je nakupio već 1.003.000 nečega. Recimo da i on mora jesti, pa čak uzmimo da je Ivica kupio i istu količinu hrane kao i Marica, dakle ostalo mu je 1.002.970.

Što će sad Ivica? Povećati Maricama platu bar za 10? To bi ga stajalo za 100 Marica tek 1.000 i još bi uvijek bio u strašnom plusu od 1.970.

Ali ne, zamislite, Ivica od 2.970 uzme bar 1.000 i priljubi to startnoj masi od 1.000.000 u koju se više ne dira, a od preostalih 1.970 (gladan nije, potrošio je 30 na hranu) kupuje novi market u kome zapošljava zamislite još jednu - Maricu.

(Ja govorim samo o zaradi i potrošnji na hranu – dakle 'egzistenciji', ne o poslovanju – i Ivičinim i Maričinim poslovanjem i tako upravljaju drugi!)

Dakle došao je i sljedeći mjesec! Recimo da i Ivica i Marica imaju sve u životu riješeno i da im je trošak samo hrana. Ivica sad ima 1.001.000 i novi market, a Marica ima 70.

Ivica sad dobija 1.004.030. Opet 30 daje na hranu i ostaje mu 1.004.000. Marica ima 70, dobija 100, na hranu opet daje 30 i sad ima 140. No posluša mantru o povećanoj potrošnji koja će joj pomoći da jednog dana ima još i više, a kako je bilo baš predblagdansko vrijeme, uludo potroši još 10 (pa je sad na 130) recimo na blagdanske delicije malo sira, šunke, vina... začudo svega toga ima i kod Ivice u marketu pa ne mora lutati! (Mislila je uzeti i malo maslinovog ulja, ali njega Marice već odavno ne kupuju, čak ni kad se razbahate)

I koliko sam ono na početku rekao da bude kad imaš 100 i potrošiš 30? Eto vidite: 130 – naravno!

I još kažete da mantra nije točna!

Ovim tempom, ako se ne bahati, pazi što i gdje kupuje i naravno s Božjom pomoći, Marica će za ciglih 597 godina stići na ove grane na kojima je sad Ivica...i svi će biti sretni kao u bajci!

Vaš Buraz

P.S. Kad smo već dokazali teoriju, glupo je računati koliko će tada imati Ivica? I da, jeste li zamijetili da se Ivica ne bahati poput Marice, odupro se iskušenju čak ni on nije kupio maslinovo ulje, a nije potrošio dodatnu lovu ni na delicije ni nove akvizicije, ter je jadan sve priljubio onoj masi u koju se ne dira!

P.P.S. Sljedeći put pokušat ću dokazati kako nam i pojeftinjenje goriva ruši ekonomiju, i kako su radnici na benziskim postajama koji su pristali na smanjenje plaća, u stvari na dobitku!

Porečki o-glasni zapisi

Pojavili su se novi prilozi za razabiranje valjanosti natječajnih procedura u Poreču! Vidjeli ste naravno što se događalo oko natječaja SZGP-a za zakup oglasnih površina na području vanjske ograde igrališta Veli Jože. Malo se pogriješilo u postupku! Madaj! Sad je sve OK? Madaj!
Problemi s naplatom, pa stupanje u posjed, pa grebanje svim i svačim da se do koncesije dođe, pa odustajanje od koncesije, pa opet grebanje sa svih strana da se do koncesije dođe... živo kino! Svi su bili sretni da se do bilo kakvog natječaja za koncesijski zakup oglasnih površina po Poreču uopće došlo, budući je opće poznato da Poreč površine u zakup daje po principu "tko prije djevojci, tome djevojka!"
Kako sam dugo vremena radio u firmama na poslovima realizacije upravo takvih projekata javnog oglašavanja, vjerujte mi kako situaciju dobro poznajem – a da je tome tako pokazat ću vam i na primjeru gorespomenutog natječaja!
Prije toga htio bih objasniti ono o djevojci. Dakle u Poreču si se oglašavajući, bar do sada, morao držati nekoliko općih pravila i reklamnu tabelu si mogao postaviti tik-tak! Skoro gdjegod i kakvugod!
Neka od pravila: jumbo plakati ne smiju biti veći od 12 m2 (zato su njihovi formati u pravilu 4x3 odnosno 5x2,4 m), moraju biti udaljeni najmanje 6 m od prometnice, a sve ostalo (oblici, nosači, materijali) može varirati, tako da imamo površina od lima, drveta, cerade ili plastike. Ako oglasnu površinu dižete na stup javne rasvjete onda jedino morate paziti da ista ne padne nekom na glavu i da donji rub ne bude ispod 3m visine od zemlje, a materijali, oblici i sistem vezanja na stup su potpuno proizvoljni. I da: jedina "zabrana" glasila je da se nikakve reklamne površine ne smiju postavljati unutar granice Peškera, ul. N. Tesle, Trg slobode, ul. B. Milanovića, Viale sve do Suda. Kako po 'najnovijim' akvizicijama city light površina u Poreču vidimo, i taj se ograničavajući element ukinuo tako da najnovije oglase odnedavno imamo i usred zelenih površina oglasno zaštićene šire starogradske zone, pa i na Cimareu uz Joakima! Sljedeća faza: Eufrazijana sa reklamnim porukama, zamislite atrij s onako diskretno crno uokvirenim iluminiranim porukama...
Takva, tek naočigled široko propusna, gradska politika dovela je do toga da oglasne površine uokolo porečkih prometnica niču kao gljive poslije kiše. Uz 'stranjske' firme PIO, Metropolis, Europlakat, Kaufland i Outdoor (neka se ne ljuti ako sam koga izostavio), malo manje stranjske Medior i Fabriku, tu su i 'domaće' koje prodaju uslugu oglašavanja na većim formatima: Propaganda, B1, MGC, ADD, TXT i one s oglasnim površinama najrazličitijih dimenzija postavljenima na najrazličitija mjesta po gradu i okolici: Quimedia, Sigra, Mateus, Make, ArtiGrafiche, a i mnoge one koje su shvatile da je dopušteno sve ono što nije zabranjeno i tako umjesto da plaćaju oglasnu zakupninu nekoj od gore navedenih registriranih agencija koje se uporno bore za oglasno preživljavanje i za svoj dio kolača, same su investirale u proizvodnju vlastitih oglasnih površina pa oglašavanje ne plaćaju nikom! Takvi su brojni oglasi, table i putokazi koje su još davno podigle obje naše velike turističke kuće, pa Jama Baredine, Motodrom, Casino, a nedavno i aquaparkovi, adrenalina park, Dino park, Konzum, Agrolaguna, Hypo banka, Tommy, Lidl, Mima, Istarski supermarketi, Podravka, Vatrogasci, zubari, veterinari, praonice, benzinske, autocentri, gumicentri, agencije iz nekretninskog i turističkog biznisa, HAK, Istraalf, kafići, restorani i konačno tu su svi oni koji kao gradske firme oglašavaju "svoji na svom", pretpostavljam bez nekih naknada: NK Jadran, Grad Poreč, Usluga, Odvodnja, POUP. Uz svu ovu bulumentu šargopirgastu, brdo je i onih koje sam zaboravio spomenuti, a koji se vrlo lako daju smjestiti u koji od gornjih obrazaca. Toliko o tom.
E sad se vratimo na koncesijski natječaj SZGP-a na površine oko vanjske ograde Jadranovog igrališta.
Dakle u vlasništvo oglasnih površina SZGP je došla zatvaranjem i prebijanjem dugovanja s prošlim zakupoprimcem (Inart), osim izgubljene dobiti, živu lovu SZGP nije ulagao u postavljanje površina. I na prvom javnom koncesijskom natječaju koji je objavljen lani, mislim da je donja granica ispod koje se nije smjelo natjecati bila na razini nekih 70.000,00 ili 75.000 kn godišnjeg najma (navodit ću zaokružene cifre i to bez PDV-a, tako da me nemojte ganjati zbog nekih par posto gore dolje!)
Poznavajući neke financijske elemente istog, nisam mogao vjerovati kad sam čuo da je novi zakupac firma MGC s ponuđenom cijenom od 160.000, kn.
Kao što sam i pretpostavljao, MGC je morao odustati od zakupa. Tu nije trebalo puno pameti!
Što reći, koju posluku porati? Ne mogu suosjećati s lošim poslovnim odlukama i loše urađenom domaćom zadaćom iz matematike.
Raspisan je novi natječaj, sa donjim limitom zakupnine od 70.000,00 kn. Skoro ista ješka.
U završnici natječaja (možda je bio još netko, ali ne znam detalje) ostali su tvrtka B1 i iznova MGC.
Za zakupca je odabrana tvrtka B1 uz izgleda neke čudne repove koji će se vući iza ponuđenih iznosa budući je razlika između dvije ponude strašno mala i da su očito obje firme imale sličan, ako ne isti mig o novoj cijeni koja će moći 'proći'. Firma MGC je dala ponudu od 90.002,00 kn, a firma B1 90.500,00. 
Iako mi je malo vanka regule da netko odustane od ugovora pa onda, priznavajući vlastitu poslovnu grešku, opet odluči sudjelovati u natječaju... ali biznis je biznis... ipak mi nije jasno da MGC opet ulazi u natječaj kao grlom u jagode bez da je opet napravio domaću zadaću ovaj puta koristeći mnogo bolje inpute koje je mogao skupiti tijekom proteklog perioda u kome je bio zakupoprimac!
Nitko nije izračunao da je donja ponuda SZGP-a od 70.000 kn godišnje potpuno nemoralna i bezobrazno visoka, ili je netko računao s nekim privilegiranim podacima o možebitnim budućim zakupcima tih javnih površina koje će 'nabaviti' zakupodavac.
Zašto? Evo računice!
Kako nitko od porečkih firmi koje se bave prodajom oglasnih površina nema javno objavljen cjenik zakupa (?), za računicu sam uzeo prosječne cijene zakupa hrvatskih oglašivača koje iznose otprilike 100,00 kn za dan, 3.000,00 mjesečno, odnosno 1.500,00 kn za 2 tjedna što je ujedno i najmanji rok zakupa.
Dakle:
Na predmetnoj poziciji ima 15 standardnih jumbo površina 5x2,4 m (12 m2)
Na predmetnoj poziciji ima 27 (iako se u natječaju SZGP-a spominje 25?) nestandardnih jumbo površina 3x2 m (6 m2).
Cijene zakupa standardnih površina prosječno u Hrvatskoj iznose 100,00 kn/dan = 3.000,00 kn mjesečno x 15 kom = 45.000,00
Cijene zakupa nestandardnih površina uzet ćemo da iznose 50,00 kn/dan = 1.500,00 kn mjesečno x 27 kom = 40.500,00
Što će reći da u najboljem slučaju, i to da su vam sve pozicije zauzete cijele godine možete oprihodovati zamamnih 85.500,00 mjesečno.
Od ovog iznosa morate odbiti troškove poslovanja (mjesečne): trošak rasvjete (3.500,00), trošak lijepljenja i održavanja (po prosječnoj cijeni od 12,00/m2 to izađe 3.500,00), trošak promocije i propagande (tek jadnih 3% = 2.500,00), troškove komercijale, za što vam može biti dovoljan jedan doooobar djelatnik – komercijalista s iskustvom i voljom (dakle dobro plaćen) što bi vas stajalo još najmanje 7.500,00 kn ili još i određeni stimulativni postotak iz realizacije, troškovi agencijskih rabata od skromnih dodatnih (miniminiminimalno) 5%, a uobičajeno 10%, (8.000,00) i naravno mjesečni trošak koncesije od 5.833.33 kn. Porez na dobit nećemo ni spominjati.
Konačno, kad podvučete crtu, onda ispadne da možete mjesečno zaraditi 50.000,00 kn ili prevedeno da za mjesec i pol prodaje zakupa možete pokriti godišnji iznos koncesije!
Zašto je onda prošli zakupac odustao od najma, bez obzira što je njemu tek tromjesečni najam još uvijek podnošljivo pokrivao trošak koncesijae
Naravno sve gornje postavke i predračuni padaju u vodu budući se računica za uspješan posao s oglašavanjem u Poreču mora okrenuti tek na mogućnost da kroz tri do maksimalno četiri mjeseca ostvarite realni zakup.
Ona cifra od 85.500,00 kn prihoda mjesečno jednostavno se istopi na nekih 35.000,00 kn, a da vam troškovi ostanu skoro jednaki. Sve ostalo je zavaravanje protivnika i preživljavanje sa skidanjem gaća! Čak i kad dođu ta tri četiri mjeseca berbe i debelih krava, veliki oglašivači vam stave jaja u škripac i traženjem velikih rabata i slanjem gotovih aplikacija na lijepljenje skidaju vam zaradu. A kao za vraga i oni "mali" se povampire i traže dodatne pogodnosti.
Dakle i ono što ste eventualno kroz svoj print (za pretpostaviti da u taj biznis i idete zato što imate svoje 'slobodne' printere) mogli malo 'navući' da pokrijete minuse, oduzmu vam. Čak i kad vam dadu i materijal na print opet vas ucjenjuju nemogućim cijenama koje vladaju kod velikih igrača i koje nerijetko iznose tek nešto oko 15-20 kn po m2.
Sve što vam preostaje je da se nadate kako ćete na 'svom terenu' sa 'svojim klijentima' postići puno veće cijene zakupa nego li su cijene koje drži konkurencija oko vas, i da ćete obzirom na poznavanje lokalnog tržišta utrošiti minimalno truda i sredstava za propagandu i animaciju privrede i lokalne uprave da vam popuni reklamne površine cijeli period godine.
No ovaj stav ima dva problema: za biznis izraz "nadati se" ne znači mnogo, a i razmišljanje da je lokalna privreda ili lokalna uprava toliko jaka (ili glupa) da neće ispitati cijene konkurencije i da će po nekom "diktatu" svoje oglase poslovne, kulturne, zabavne, sportske ili komunalne prirode usmjeriti upravo i samo prema vama ne pitajući za cijenu, baš i nije poslovno opravdano, pogotovo kad se sjetite svih onih oglašivača koje sam ranije spomenuo (među kojima ima i jačih igrača) i od koji svaki čeka svoj dio budžetskog kolača!

Ako se pak zakupodavac, znajući da se nećete usrećiti tim najmom, potrudi na ime svoje lakomosti i vaše pogrešne poslovne odluke, pomoći vam "napuniti" oglasne površine 'svojim' materijalima – sportske najave, zabavne, kulturne i komunalne objave - onda to liči pomalo na onu priču o Bandiću koji uporno tvrdi da ne sufinancira Dinamo već da taj klub sponzorira TZ Zagreb, zaboravljajući da je TZ Zagreb na jaslama Grada Zagreba.
Sve u svemu, situacija male bare s puno krokodila dovela je dotle da se jumbo reklamne površine iznajmljuju i za nevjerojatnih 33,33 kn po danu, a one upola manje kvadrature i do 13,50 kn po danu. Da se razumijemo, ni veliki hrvatski oglašivači koje sam ranije spominjao, ni približno ne ostvaruju punu prodaju van sezone na Poreštini (kao vjerojatno ni dalje po Istri) – tek tu i tamo poprate neku veću akcijsku tarifu teleoperatera, blagodošavše izbore ili se čak i 'potrude' zamijeniti neki stari već oštećeni i izdrapani oglas!

Sve nas to vodi ka novom natječaju za godinu i nešto dana! Živi bili pa vidjeli!

POLITIČKA KLAUZURA ili "Ostani u samostanu Ofelijo!"

Mostovci na povratku s klauzure

Uvijek me na pisanje i komentare najviše potaknu neke situacije, izjave i događaji u kojima se recimo drastično miješaju babe i žabe, kruške i jabuke ili da budemo pluralističko lingvistički korektni u idiomima da ne miješamo niti jabuke i naranče a bogme niti kredu i sir! (Usp. apples and oranges, chalk and cheese ili pommes et poires!)

Jedno od takvih supralingvističkih tvorevina koje s jedne od ljudskih djelatnosti asocijativno prijeđu na drugu jest i nedavna vijest po medijima kako u ovo postapokaliptično hrvatsko izborno vrijeme u kojemu se očekuje pravorijek Mosta, a sve kako bismo mogli nastaviti politički funkcionirati i postojati kao država, i kako se upravo cvijet te novosklepane političke udruge našao na tajnoj KLAUZURI.

Guglajući malo uokolo na svoje opće čuđenje sam pronašao kako se niz stranaka (a dakako začudo najviše HDZ) tijekom proteklih godina podvrgavao političkim klauzurama, ne bi li se stranku ojačalo, ujedinilo, ili jednostavnije rečeno: ustremilo ka jednoumlju i jednodjelovanju! Kako bi se došlo do jedinstva govora i djelovanja, kako nitko ne bi mišlju i djelom odskako od «klaustrofobične» matice, središnjice i propisane etikete!

Naravno, istraživanju me klauzura privukla i time što riječ neosporno etimološki pripada religijsko-crkvenom diskursu, a kad se crkveno prispodobljuje političkom onda postajem naročito reaktivan svim svojim osjetilima. Postojanje mnoštva suvremenih političkih dionika koji ispravnost svojih postupaka zamjenjuju i poistovjećuju s time da su religiozni ili da su vjernici ili da redovito idu u crkvu, upravo plaši svakog onog koji razumije što je demokracija!

Crkveno učenje i subordinacija od ovce do sveca, od griješnika do Boga, nema nikakve veze s demokrateinskim postavkama javnog prostora agore na kojoj svatko ima pravo (a često i obvezu) iznijeti svoj sud, stav ili mišljenje! Uzevši da su izbori nekakav današnji surogat agori, uvođenje političke klauzure u način funkcioniranja stranaka i njihovog ušančivanja u petrificirane stavove samo potvrđuje glupe podjele na lijeve i desne i na njihovo apriorno neodustajanje od tih ciljeva. Promjena smjera, ma koliko možebitno korisna bila, nikom ne pada pamet.

Tražeći literaturu o klauzurama, naišao sam na izuzetno informativan tekst iz časopisa Političke analize, br. 10., 2012., autora Hrvoja Špehara, a pod nazivom «Politička klauzura – samostan za političare!»

Tako Špehar veli: «Ozbiljne političke stranke koje nisu komparserije ili nakupine komparsa ili statista, izlišne političke koterije kakve oko sebe okupljaju upravo istaknuti nositelji političkih patologija, ne bi smjele dopustiti da im nedostaju kritičko samopromatranje i brzo uoačavanje stranputica, pogrešnih politika i političkih zastranjenja.

Postoje li adekvatni lijekovi za navedene 'kronične bolesti' političkog sustava? Jedan od mogućih odgovora na pitanje kako uspostaviti kvalitetno vodstvo političkih stranaka, intenzivnu i stalnu unutarstranačku kritiku i raspravu o programima stranke, osobama koje trebaju i mogu izvršiti pojedine stranačke zadatake može se pronaći u dobro poznatim oblicima samostanskog života. Oblik samostanske klauzure, koja može biti trajna ili privremena, relativno stroga ili nešto blaža, može biti vrlo inspirativan za formiranja stranačkog članstva.»

Nakon što nam se pojasni da je etimološki riječ klauzura prvotno označavala ograde i materijalne prepreke koje su odvajale imovinske jedinice jednih od drugih (polja, staje, pašnjaci, kuće, vrtovi, posjedi) i kojim se jasno davalo do znanja da jedni (stranci) ne trebaju i ne smiju prelaziti granice kako bi ušli kod drugih. U srednjem vijeku taj pojam prelazi u crkvenu uporabu i to pogotovo s oblikom značenja da klauzura predstavlja granicu između samostanskog, redovničkog, monaškog, isposničkog i uopće crkvenog prostora u kojem 'drugi' nemaju što raditi osim ako ih se u osobitim trenucima i osobitim povodima tome ne pripusti: crkveni obredi, vjenčanja, krštenja, pogrebi, milodari, zavjetni darovi i svjetovne navade koje se unutar ograničenog ljudstva klaustara nisu mogle pronaći ili obaviti!

Konačnu potvrdu klauzure kao religijskog nauma odvajanja žita od kukolja potvrđuje Špehar riječima: «Ključnom se ipak pokazala evanđeoska zapovijed da se Kristovi učenici odvoje od svijeta (fuga mundi), premda u njemu žive i dijele sudbinu svijeta. Bijeg od svijeta i uspostavljanje posebnih životnih uvjeta… proizlazi iz potrebe da se formira uravnotežen životni stil (stabilitas), koji jamči da će redovnici, lišavajući se nepotrebnoga, moći što više približiti svoj život evanđeoskom idealu i životu Isusa Krista!»

Ako od tog religijskog samostanskog koncepta do suvremenih team buildinga i Big Brothera, pa sve do novovjekih izuzetno omiljenih i potrebitima vrijednih duhovnih obnova, i u politici moramo završiti u jednoumnim klauzurama koje nas uče da je dopuštena potpuna asimilacija kao borgovska potraga za savršenstvom i da je poruka "otpor je uzaludan!" poruka novog političkog poretka, onda: da malo (odista malo) razmislim (evo već sam razmislio): Ne hvala!

Moja bi hamletovski sročena poruka bila: Ostani u samostanu Ofelijo. Zašto da rađaš grešnike?

Pogovor: Jedino gore i po slobodnomislećeg pojedinca fatalnije od takve zatvorene klaustraske koncepcije naše političke zbilje u kakvoj je recimo danas svojevoljno zatvoren Most, može biti poistovjećivanje s vojnom militarističkom zbiljom koja subordinaciju i zapovijedni lanac ima postavljen još rigidnije od religijskog i čiji vrhovni zapovjednik nažalost obično ima puno manje razumijevanja i moralnih skrupula od onoga koje posjeduje Bog kao meritum i vrhovni zapovijednik vojsci vjernika!

A kako moj vječno pesimitičan duh sluti, svi oni koji će nas htjeti izvući iz ovih nastupajućih pogibelji svih boja terorizama - hodaju u vojnim odorama i ostavljaju na našim stazama duboke prljave tragove teških vojnih čizama!

Šteta što ovu fotku nisam imao prije: 

IDS - Je li tri mandata dovoljno?

Baš sam onu izbornu noć onako na silu i ponosno držao oči otvorene kad se kod prikazivanja izbornih rezultata uz IDS odjednom pojavila brojka od 5 mandata. Konačno! Pomislim! Prijeći će konačno tu psihološku granicu od tri mandata! U prošlom sazivu Sabora zbog Kajinovog izbacivanja iz stranke IDS je bio pao čak samo na dva zastupnika, a opet u ranijim sazivima unutra raznih koalicija uvijek se bio vrzmao s 4 mandata.
I dok sam gledao kako HDZ ne pobjeđuje, a SDP ne gubi, sve sam se više uvjeravao kako sam imao dobru procjenu računajući da će na ovim izborima biti NERIJEŠENO (i u sportsko-natjecateljskom smislu i još više u statusnom smislu koji krije složenica NE-RIJEŠENO). Nažalost ništa bolje neće biti niti s rješenjem koje će donijeti upliv MOST-a! Šarolika interesna grupa koja će iz opcije opozicijske manjine kontrolirati manjinsku bilo SDP-ovu ili HDZ-ovu novu vladu, moći će po mojoj procjeni trajati najdalje do pred sljedeće lokalne izbore (2017.) - ako i dotada? Možda će biti ekonomično održati ih istovremeno!
Situacija u kojoj će se iza ćoška neprestano udarati packe "velikima" i tjerati ih da kleče na kuruzi neće dugo trajati čak ni ako na čelu te vlade bude netko iz MOST-a.
O svemu sam tome, samo bez učitelja, pardon doktora, sa štapom, bio pisao još prije godinu i pol u članku "Osam jednostavnih pravila..."
Svejednako tako bluzeći u (post)izbornoj noći po ekranu različitih televizija, sa šarenim prikazima potencijalne saborske svakodnevice, postocima i čekanjima na javljanje glavnih faca, odjednom mi pade na pamet naslovno pitanje!

Je li tri mandata dovoljno? Jesu li odista tri sabornika pobjeda?

Naravno, kad stvar gledate ispred pobjedničkog postolja – tron vam je podosta izmakao, ali ipak ste četvrta stranka po zastupljenosti u Saboru! I to izgleda sasvim cool!
Opet, kad gledate globalni koncept MOST-a koji postoji neke dvije godine i koji vas prepizdi 6 puta i kad usporedite njegove osnovne reformske koncepte sa svojim, vidite da tu baš i nema puno razlika. Sve što ste vi pričali, pričaju i oni! Sve što ste vi radili, rade i oni! S druge strane vidite i skoro tek netom stvorene stranke (Bandić, Živi zid, Čačić) koje usko specificiranom parcijalnom programskom osnovom "lako" ostvare jedan pa i dva mandata.
Šteta je da Istra i IDS koji razmjerom i slaganjem izbornih jedinica participiraju "u vlasti" ove izborne jedinice s jednakim brojem mandata kao i HDZ i šteta je da sa svojim potencijalnim partnerima na razini države kojima na srcu leži decentralizacija nije našao zajedničku programsku osnovu i složio koaliciju koja je mogla biti učinkovita i plodonosna i u broju mandata i u pregovaračkoj snazi.
Ovi izbori su bili izuzetna prilika za to! Ova kampanja koja je vođena na razini kamenog doba i tam-tam bubnjeva, bez jasnih programa, bez velikog medijskog sučeljavanja mogla je uz iole uozbiljeniji stručni pristup komunikaciji i stranačkoj promociji dati velike rezultate. Ovako, bila je ona kao bezalkoholno pivo – malo se pjeni, ima boju i mjehuriće, piša ti se od njega k'o od prave bire, ali umjetne arome i koncept zeroalco nisu ga odveli ništa dalje od limunade.
Ima IDS u svojoj povijesti širokih regionalnih koalicija (Dalmacija, Slavonija, Rijeka, Zagreb: SDP, HSS, HNS, LS, ASH, HKDU, SBHS, DA, RDS), ali nikad, ni na račun njih, nije ostvario veće mandatne pomake. Doduše za razliku od danas ustaljena tri mandata godinama je ranije bio na četiri. No u ovim izborima IDS regionalnost više ne spominje, nju je zamijenila riječ decentralizacija! Regionalizacija znači gubitak županijskih granica i široko otvaranje Učke prema Rijeci koja bi trebala postati upravni regionalni centar, a što bi brzo pretvorilo hrpu "domaćih" jalovih uhljebničkih pozicija u nepotrebni balast napretku i razvoju. A kako stvari stoje s ovim izborima ne zna se ni što će se desiti sa svim onima uhljebčićima koji bi se mogli (po)vratiti iz Zagreba!
Naime, trebalo je pronaći blagoglagoljivi, karizmatični, neokaljani, nepotkupljivi, donkihotovsko isusovski lik kakav je lik Bože Petrova i krenuti u upotpunjavanje liste s drugim regionalnim centrima. Pa nije valjda toliko teško i ovdje pronaći nekog koji se može oduprijeti suvremenim zamkama novomodeliranih kumira i prijetvornih farizeja.
Ono "ostalo" što je temelj napretka svake političke stranke postoji: sprega politike i biznisa je tu, jer koliko god političkim strankama trebaju jaki izvori finaciranja toliko i samozatajnim (su)finacijerima političkih kampanja i kompanja treba politička osnažnica njihovom novcu koji bi se i tako upljesnivio u sefovima i samo svrbio po džepovima!
I MOST je složio tek nekoliko lokalnih dalmatinskih općina, nekoliko biznismena, pokrenuo teritorijalne, logističke i osobne veze sa Zagrebom, Rijekom i Osijekom i pustio kamen da se kotrlja niz brdo. A svaki pravi roker u duši zna da se na kotrljajući kamen mahovina ne hvata.
Stoga svojom vankoalicijskom kalkulacijom o boljim startnim pozicijama u postizborne pregovore, svojim žestokim i provokativnim predizbornim porukama (Zagrebe: Istra dolazi po svoje!) i željom da sa svoja tri mandata značajno uvjetuje učešće u novoj vladi, nije učinjeno ništa!
Svojim izostankom iz bivše kukuriku koalicije, osim što je onemogućio SDP-u da odmah po prebrojavanju glasova ostane potpuno ravnopravan HDZ-u, i dao Kolindi zadovoljstvo da čestita HDZ-u kao relativnom pobjedniku, IDS nije napravio nikakav pregovarački pomak. Tek je šutke, poput neke pritajene ovostrane nove dijaspore, istrpio automatsko determiniranje i kopi-pejstanje uz SDP baš kao što se prešutno kopi-pejstalo tri glasa dijaspore uz HDZ.
Sve pregovaračke (čit. ucjenjivačke) pozicije IDS-u (3), kao uostalom i Živom zidu (1), Bandiću (2), Glavašu (2), Čačiću (1) i manjincima (8) preuzeo je MOST. Tih njihovih raznolikih i raznorodnih 17 mandata pregovarački je jednostavno i na državnoj i saborskoj razini postalo nevrijedno, izgubljeno i utopljeno u onih MOST-ovih 19. Čak i da sami naprave svoj klub i koaliciju (što je ipak zbog koncepcijskih i svjetonazorskih razlika nemoguće) ne mogu narušiti pregovoaračku snagu MOST-a. Prošla baka s kolačima!
Na ovaj ili onaj način IDS već godinama participira u vlasti, i sad ga trese isti sindrom izmaknute stolice koji trese i velike HDZ i SDP – ministarstva, uredi, zamjenici, agencije, pročelnici – postaju na vrbi svirala! Ono izgledno jedno ministarsko mjesto opasno se dugo vrti na ruletu od crvenog do crnog polja. Ako se u narednim danima nekako uspiju upucati u vidokrug koga se dosegne s MOST-a, još možda imaju nekakve šanse, inače u ovakvom metežu ni prepotentni Milanović ni potpuno izgubljeni Karamarko za njih više nemaju vremena.

Tako da tradicionalnim ramom uokvirena i malčice previše samodovoljna u korijenu ipak partikularna regionalna IDS-ova politika, na državnoj razini u ovoj izbornoj rundi počinje značiti sve manje. Nije se kapitalizirala dugogodišnja tradicija IDS-a kao prepoznate demokratske liberalne centrističke slobodoumne predvodničke regionalne stranke. To toliko hvaljeno i spominjano "stabilno biračko tijelo" stranci s europskim demokratskim tečevinama postaje uteg, i kao u onom filmu "Beskrajni dan" kad se glavni lik nakon svakog buđenja nađe iznova i iznova u istom danu i zna sve što će se desiti s njim i u njegovom okruženju tijekom beskrajno ponavljanog dana - ponavlja iste dijaloge s uvijek istim likovima, obavlja iste poslove – i mi ostajemo zarobljeni u toj zemlji svizaca, u toj IDS-ovoj priči suočeni s uvijek poznatim monolozima, dijalozima, postupcima i namjerama. S tri mandata koji odjednom ne znače više ništa i opet s "novim danom" i novom trajnom mobilizacijom "stabilnog biračkog tijela" kojemu se počinju pumpati mišići za ipak nam (naravno, jeste li uopće sumnjali:) najvažnije nailazeće Lokalne Izbore.
Prilika za iskorak je postojala, ali je nitko nije prepoznao... treba ponekad zatomiti samoljublje, usuditi se pogledati preko tuđe kapije, prijeći preko tuđe ćuprije...