Goran, Severina i Super baka

Zbogom more, odoh u planine: Severina, Instagram

Nikad mi se baš nisu sviđali javni, grupni i masovni dočeci novih godina. Skoro mi je nemoguće zabavljati se uz hrpu naoružanih i pijanih budala (s tim da pod ono 'naoružanih' ne mislim samo na petarde) i još da me zabavlja netko tko za to dobije 50 milja eura ... a tek da ne spominjem ovogodišnju hladnoću!

Naravno o Severini u Poreču govorim, ne mogu reći ništa pobliže o tom svemu budući nisam bio na koncertu, jedino mi je bio dobar štos kad su joj se dva naša lokalna umjetnika (K2) željela malo (u)baciti pod točkove i onda joj poklonili nogu, mislim reći skulpturu noge – svaka čast, ni sam ne bih poslao bolju poruku(!)

Što zbog standarda, a što zbog gore spomenutog, ja sam veče proveo uz TV program. Kao i prethodnih dana, vrijeme sam kratio bogamoleć da ne bude opet koja repriza legendarnog božićnonovogodišnjeg 128.864 puta repriznog 'remek-djela' - "Sam u kući" - jednostavno ne razumijem što je više zanimljivo u tom serijalu filmova u kome malodobni Kevin priprema zamke od kojih se dvije trećine njih mogu okvalificirati kao pokušaji ubojstva, a ona preostala trećina se može voditi kao pokušaj nanošenja teške tjelesne ozljede.

Ne kužim što je uopće za djecu u tom filmu za djecu. Djeca su poput spužvi – a što će iz ovog filma upiti, stvarno ne znam! Sjećam se, osamdesetih godina igrala je neka britanska dječja serija "Super baka". Puna specijalnih efekata, Super baka je čak i leteći poput nekog Supermana u serijalu rješavala naivne zaplete. Kad je trebalo riješiti neki problem, ona bi u posebnoj, angliziranoj obleki skakala sa svog balkona hitajući spasiti svijet. Tada su nam u susjedstvu na katu ispod, živjeli prijatelji koji su imali živahnu četverogodišnjakinju. Bila je ona pravi mali vragec pa se i nismo baš začudili (koliko uplašili) kad ju je mati naišla kako se preko okrenutog cvjetara na balkonu pokušava popeti na ogradu. Kad ju je pitala što radi i zna li koliko je to opasno, nestašna je djevojčica odgovorila kako je samo željela letjeti kao Super baka!

Inače novogodišnji TV program bio je da si žile režeš od veselja i uzbuđenja. Da nisam na OBN-u slučajno naletio na prijenos dočeka iz Budve na kome je pod recikliranim Bijelim dugmetom ljude zabavljao Brega s Islamovićem i velikim orkestrom od kojih su poneki vjerojatno uzeti i iz onih orkestara sa svadbi i sprovoda!

Legendarni Dugmetovi hitovi žestoko su grijali stvarno brojnu publiku u Budvi. Vidjelo se da taj grad dobro važe cost-benefit vagu kad već godinama dovodi velika estradna imena na trodnevnu novogodišnju feštu. Ove je godine sam doček obijlježen Bijelim dugmetom, 2. siječnja glavni koncert imao je naš Tony, a 3. su dana Nove svirali dečki iz Parnog valjka.

Dugme je stvarno odvalilo raju, a vrhunac večeri, negdje pred samu ponoć, Brega je najavio jednu prilično demode pjesmu kojoj očito nije mogao odoljeti pa ju je ubacio na repertoar i to skoro u prime timeu koncerta! Naravno, zazvonili su uvodni taktovi hita iz 1986. godine "Pljuni i zapjevaj moja Jugoslavijo"! Sjećate se? Ma sigurno se sjećate, početak skladbe počinje temom "Padaj silo" a žestoki proročansko prijeteći refren glasi: "Jugoslavijo na noge, Pjevaj nek' te čuju, Ko ne sluša pjesmu, Sluša' će oluju!"

Poštovani publikum je pao u trans... U intervalima produženih instrumentala, Brega je više provokativno nego znatiželjno, komunicirao s publikom i pozivao sve redom da se iz mase jave Slovenci, Hrvati, Srbi, Bosanci, Makedonci... do Crnogoraca nije ni stigao jer prethodno spomenuti koji su arlaukali iz mnoštva nisu dali da se dođe do zraka od zanosa!

Nisam mogao vjerovati kako su to u Budvu na doček došli izgleda samo Jugoslaveni! Brega se samo smijuljio na bini i kao da si je u bradu mrmljao: Pa 'ko vas bre, onda zavadi?