Znam da sam obećao priču o Midsomeru, obećanje stoji, samo se malo strpite dok mi mozak ne sjedne na mjesto! Dok sam u klincu 'pustit' ću vam nekoliko mojih starih apokrifnih priča - svojevrsnih recikliranih obrada usmene predaje!
Prva priča
Ovo je priča koju vrlo rado pričam, rekao bi Đole, a prostornovremenski je možemo smjestiti u bilo koju od proteklih dvjestotinjak (i više) godina na ove 'naše' prostore (a i šire), ali prihvatimo da se dešava danas ili jučer... eto!
Bio je obični radni dan, recimo utorak, u običnom tjednu za sve osim za članove porodice Horvath. Naime u dobrostojećoj obitelji uglednog odvjetnika i vlasnika odvjetničke kancelarije Horvath, stanovitog Vjekoslava Horvatha, pripremljen je obilan i svečani ručak na koji su bili pozvani i punac i punica gospodina samostalnog odvjetnika Horvatha, cijenjeni i dobrostojeći zubari i članovi Liječničke komore (dobro de, nisu baš oboje bili zubari, gospodin großtatek je bio zubar, a gospođa punica je više počela kao administratorica u ordinaciji g. veleučenog punca i tateka, ali je već tako dugo svi doživljavaju i oslovljavaju gospođom doktoricom, da se vremenom i zaboravilo njena prava naobrazba – a to i tako sad nije uopće predmet ove priče).
Dakle: obilan i svečani ručak! Tu smo stali. Ne gubimo se u nevažnim detaljima. Tko će me (pro)čitati do kraja?
Objed je naime bio organiziran povodom ustoličenja nasljednika obitelji Horvath, mladog i netom svršenog advokatskog pristava, sina g. Vjekoslava Horvatha, Domagoja. Nije za čuditi što se ova plemenita vještina u ophođenju s ljudima, kako je advokaturu znao zvati g. Vjekoslav, prenosila s oca na sina: ta zar mladi pivac ne kukuriče, zar mlado pseto ne reži i ne grize, zar vučić ne kolje ovce?
Domagoj, mladi jurista, netom je postao partner u očevoj advokatskoj kancelariji, i kako nam je vidjeti već se naime neko vrijeme na ulazu u zgradu u kojoj su Horvathovi na nekoliko stotina kvadrata imali i više nego prostrani dvoetažni stan s vrtom i odvjetnički ured, nalazila nova mramorna crna tabela sa zlatotisaknim slovima na kojoj je stajalo (između adrese i uredovnog vremana) Odvjetnički ured "Horvath & sin".
Mladi je Domagoj naime danas imao svoj prvi parnični postupak! Prisutni su pijuckali Krug Grande Cuvée iz '98., čekajući slavljenika u velikoj trpezariji, uz stol postavljen sa srebrnim escajgom i Limoges francuskim servisom za ručavanje s intarziranim modrim i zlatnim obrubom, te ukrašen velikom cjevastom kristalnom vazom s pozlatom i dugačkim rezanim bijelim kalama u lagano tintom obojenoj plavičastoj vodi... mada bih vam kao sveznajući pripovjedač lako mogao prepričati otkud je sve iz prethodnog i ovog pasusa završilo u obitelji Horvath... nema svrhe okolišati, pogotovo stoga što se na vratima speisezimmera pojavio Domagoj. Sav ozaren, pun sebe i nahranjen pobjedničkim egom biranih gena prisutnih, nije mogao skriti izdajnički tremolo lijevog kutka usana koji je svima dao na znanje kako je mladi advokatski pristav Domagoj Horvath upravo i u najmanju ruku pokorio svijet! Sjećate se pitanja: zar mladi pivac ne kukuriče, zar mlado pseto ne reži i ne grize?
Dakle u egzaltiranom zanosu (bože, kako volim ovu sintagmu) Domagoj objavi: draga mutti (nju još do sada nisam eksplicite spominjao budući da je za priču doprinijela tek izborom servisa za jelo, escajga i vaze za kale koje je i tako nabavila Rezika koja je kod njih radila kao putzfrau), Oma, Großvater, poštovani gospodine oče... – i onda uz provalu radosti i ponosa, mladi advokat objavi kako je konačno sporazumnom nagodbom završio parnični postupak Končec protiv Babića, mejašku parnicu koju je neuspješno i dugi niz godina vodio njegov gospodin otac.
E sad... taj pogled kojim ga je gospodin otac počastio, nelagoda i gotovo hičkokovska filmska napetost koja je treperila u zraku... da je gospodin Vjekoslav kojim slučajem tada ispod svog sjajnom svilom podstavljenog prsluka s pepito uzorkom nosio revolver, ubio bi taj svoj neuki nakot na pravdi Boga, jednim metkom u čelo – baš kako je i Čaruga iz jedne druge priče ubio onog jadnog rabadžiju! No tek je tiho vrisnuo od jeda i u dahu istresao svoju muku pred prisutne: Ti da se nagodiš u predmetu Končec protiv Babića... o, u šta si protratio škole i godine... pa je li ti mozak ishlapio od ugodnog i lagodnog života... od toga sam te predmeta školovao, od tog sam ti predmeta sredio pokoji ispit tako da se i sad još prešvicam kad netko spomene riječ „maestro“, od tog sam ti predmeta uplatio polog za novi coupe, od toga sam predmeta kupio Rončevića i Pricu i Murtića (mahnuo je glavom u smjeru zidova po kojima su visjeli dotični), od toga sam predmeta nabavio i onaj stari bidermajer u wohnzimmeru a bogme sam od njega nabavio i nove sise tvojoj gospođi materi (spomenuta se gđa tek lagano zarumenjela)... O, samo mlada i neiskusna budaletina poput tebe može zaklati kokoš koja nosi zlatna jaja!
Razočaran i sav zdvojan u svoju budućnost i budućnost Advokatske kancelarije "Horvath & sin" iskapio je gospodin Vjekoslav svoj Krug Grande Cuvée i onda u istu čašu iz teške boce od češkog stakla nasuo konjak, skoro do vrha... gospođa punica se neprimjetno prekrižila vidjevši taj neoprostivi faux pas!
Nema komentara:
Objavi komentar