četvrtak, 10. studenoga 2016.

KNJIGA ZA SVAKOG – PRVA POREČKA VIRTUALNA PROMOCIJA!


Izuzetno mi je zadovoljstvo iskoristiti ovu prigodu koja se otvara tijekom Mjeseca knjige i po prvi put vas pozvati na prvu virtualnu promociju mog posljednjeg (valjda ne i zadnjeg) izdanja:

KNJIGE ZA SVAKOG

Držeći da sam za širu javnost knjigu predstavio i svojim gostovanjem u Pola ure kulture i u Kultivatoru, kao i ranijim objavama na mreži, ipak sam mislio da je red istu predstaviti i u svojoj lokaloj sredini, odajući na neki način poštovanje i mjestu i ljudima koji su zasigurno (nekako) „pomogli“ njenom izlasku. Kako sam već odavno zbog svojih javnih istupa i nastupa institucionalno marginaliziran, sve je upućivalo na to da to uradim u vlastitoj režiji! A opet... glupo mi je nekako sam sebi organizirati promociju (a i nije baš da sam nešto pri lovi... a kultura ljudi košta, košta), pa sam onda – cijeneći ono što sama „Knjiga za svakog“ donekle i predstavlja kao nakladnički projekt i poruka – odlučio prvi put u kulturno virtualnom (ili virtualno kulturnom) Poreču prirediti i ovu virtualnu promociju!

ZAŠTO VIRTUALNO?

Najviše me na to ponukala inicijativa Gradske knjižnice Poreč po kojoj joj je „Nakana (...) da u ovogodišnjoj manifestaciji (Mjesec knjige, op.a.) priredi niz književnih susreta koji će okupiti autore koji žive i rade na području Poreštine!“

Kako ja očito ni po kojoj njinoj „nakani“ ne odgovaram (nisam član, ne spadam, ne ubrajam se...) u narečeni korpus – onda sam dakle ovdje VIRTUALAN! A kako VIRTUALNOST „... označava svojstvo nečega, što bi u stvarnosti trebalo biti tamo ali nije realno. Dakle ne postoji u obliku u kojem prividno postoji, ali po svojim biću ili učinku djeluje kao nešto što i u stvarnosti postoji!“ (Wiki) nije zanemariv fenomen, onda sam i ovu promociju pomaknuo koji milimetar dalje u prostorvremenu, i u nekoj drugoj dimenziji stvarnosti pozivam vas da svojim klikom potvrdite prisustvovanje ovom digitalnom pravorijeku kako biste mi pomogli pokazati da sam živ, živahan i (možda malo manje) zdrav i da moja knjiga, KNJIGA ZA SVAKOG bez obzira koliko bila „zatvorena“ i po konceptu za knjigu kao medij nažalost i terminalna – ipak predstavlja „nešto“ u ovogodišnjoj hrvatskoj, pardon porečkoj i poreštinskoj, književnoj produkciji!
Naravno – marketinški mi ovakav postupak službene porečke kulturne opstojnosti u vidu postupaka Gradske knjižnice, više odogovara nego li mi šteti! Štofa opet ima na pretek! Poznajući iznutra i na vlastitoj koži povijest porečke institucionalne kulturne bolesti, ovom se injektivnom potezu Gradske knjižnice nisam uopće čudio! Naprotiv!
Ali naravno - kad vam se netko ovako namjesti na volej, šteta je ne opizditi ga u stražnjicu i bar time ga gurnuti naprijed... a ne vajk ga tornjivat doma!
I (još jednom, neću više majkemi) naravno – nikako, niti u primisli, ne želim ovim svojim neubrojivim ponašanjem i javnim obraćanjem o 'tajanstvenim' stvarima, uspoređivati ili, nedajboh, umanjiti vrijednost pisanja bilo koga od kolega (ako se sam smijem kolegijalizirati s njima) koji su aktivni dionici ovogodišnjeg poreštinskog Mjeseca knjige. Niti koncepcijski, niti svjetonazorski, niti ljudski a bogme niti poetikama nisam ni u kakvoj koliziji niti s Rakovcem, Orlićima, Antičevićem, Triparevom, Milohanićem, Blaževićem, Kujundžićem i želim im samo još mnogo novih naslova!
Književnost i knjigopisanje je nasreću i najdemokratskiji oblik umjetničkog izražavanja. Pisati odista može svatko i jedino kod pisanja javnost i kritika ne posežu za onim famoznim dijeljenjem na amatere i profesionalce, budući da jedino za pisanje nemate nekakvu službenu školu, studij, akademiju ili što ti ja već znam – javnost je jedini kriterij (pravo)pisanja (?), pisci ili jesmo ili nismo!
Stoga bi kriteriji izborništva u proglašavanju nekoga književnikom ili „književnikom“, trebao od administrativnih knjižničarskih izbornika biti najpažljivije i najdelikatnije uravnotežen! Koliko je ta libela osjetljiva možemo se uvjeriti i ne tako davnim slučajem „Gole istine“ Nives Celzijus, kad se i pod sudskim pritiskom bržebolje na pulskom Sajmu knjiga odustalo od kvalitativne oznake „hit-naslova“ temeljenom na koncepciji broja prodanih primjeraka knjige!
Ali kako je broj, brojanje i prebrojavanje uvijek nekome bitno, molim vas da se svojim klikom „ubrojite“ u posjetitelje ove moje prve porečke virtualne promocije „Knjige za svakog“! HVALA!

ŠTO TREBATE ZNATI O KNJIZI?

Knjiga za svakog je tvrdoukoričena publikacija formata 17x24 cm, KOJA SE NE DADE OTVORITI. Naime sadržaj ove knjige zauvijek ostaje nepoznat čitatelju i time omogućava da ga svatko skroji i prekroji po svom naumu! Ili mu ne omogućava ništa! Knjiga za svakog nije namijenjena nikom posebno, ali je upravo stoga moguća istinitost njenog naslova i (zatvorene) poruke!
Tek nekoliko naznaka i naputaka za čitanje može se naći na zadnjim koricama knjige, koje na neki način još jedine čine određenu poveznicu s „tradicionalnom“ knjigom, istovremeno se ironijski odnoseći prema mnogim suvremnim naslovima koji poput prljave čarape svoj jadni, a nerijetko i jedini, sadržaj izvrću iz-unutra i meću po koricama knjiga nadajući se da će ga on i prodati!


Autor

četvrtak, 3. studenoga 2016.

TORNAJ(MO) SE DOMA


Da u nove radne pobjede misli krenuti ozbiljno i temeljito, pounovno nam poukazuje POUPoreč! Uz dobar program standardno uigranog i od Đele odabranog DOX-a, prištekala se i nova „platforma“ (pazi ovo: platforma - dakle ZARAVAN) koju promoviraju novopridruženi članovi poupovskog tima videoperfomer Belas i revizor Štifanić (to sam izvukao iz ranijih biografija), a pod zvučnim nazivom: Tornaj se doma - Torna casa! I sve to nakon onako burnog i napornog openerovskog ljeta!

Tornavši se doma Belas je po prokušanom receptu kao novoustanovljeni izbornik i promotor prvenstveno igrane porečke kulturne scene (KundK*) po poslu i zadatku, već dva puta izabrao – SEBE!

Ali nije to ništa novo, tako se delalo i do sada! Nije li? Sam svoj majstor - naš je stari moto! 

Tako nas je još u kolovozu iznenadio sa "Strukturom Zaborava", a neki dan i s predstavom “NE, NIŠTA, dobro”. Predstave nisam gledao (niti o njima govorim), ali i da sam ih gledao i da su mi se i svidjele svejedno bi veza izbornik-izabrao-sebe navukla zrnce sumnje na svrhovitu i učinkovitu realizaciju projektnog zadatka!

Ili je morebit, tek došlo do nestašice tornaraša!?

Nadam se da Belas poput svoje prethodnice neće uzeti neplaćenu godinu kako bi krenuo na promotivnu turneju s predstavom... jer još jedan poupov natječaj ne bih mogao progutati (ni s maslom)!

Očekujući i druge i nove umjetničke tornaroše koji će, kako se veli u promo tekstu projekta „kroz prijateljsku i poslovnu komunikaciju uspostaviti novi odnos s građanima“ sad sa zebnjom i nestrpljivošću primjerenom curetku na prvom rendesu, očekujem Štifanićevu veselu jednočinku adaptiranog Gogoljevog Revizora!

(Kako upravo zgotovljavam dramoletski razigranu vlastitu verziju iste jednočinke, sve se pitam hoće li se i moj Gogoljev Revizor uspjeti ikad popeti na gradske kazališne daske budući nisam odavde, a bogme ni od Ibre!)
______________
* kazalište i koncerti