Istra: (k)raj na zemlji!

Sjećam se jednog starog stripa, ne znam točno je li to bio serijal ili sam samo naletio na tu epizodu koja mi se nekako usjekla u sjećanje. Mislim, bilo je nešto slično onom Marku Mački... ali ne, nije se radilo o Marku, bio je neki drugi lik, ne sjećam se imena... ma nije ni bitno! Mislim da sam bio negdje na kraju osnovne škole... dakle bilo je to negdje sredinom sedamdesetih, stripove sam gutao kao lud! Sve. Bez ikakvog kriterija.

Bila je to priča o dječaku koji je obožavao nogomet i koji je htio ući u školski nogometni tim, ali je bio sitan, neugledan, koščat, žgoljav, nezgrapan (kao da zamislite malog Croucha s dvije lijeve noge... a kao da Crouch nema dvije lijeve!) pa ga nitko nije shvaćao ozbiljno. Na nekoj važnoj utakmici opet je, kao i mnogo puta prije, bio loš i nespretan, lako je gubio lopte, ostajao bez daha, pa ga je trener zamijenio. Na sreću sjetio se bakinog sendviča od kupusa koga mu je ona spremila posebno baš za tu prigodu i za koga je tvrdila da je čaroban, tj. da je njen kupus u sendviču čaroban. Odmah je na klupi pojeo sendvič i odjednom se preobratio: oživio, zasjao, cijeli je zračio snagom i željom da igra (kao kad je Petera Parkera ubo pauk) i trener ga ponovo uvede u igru! Naravno, nadljudskim vještinama rasturio je protivnike, postigao izjednačujući, a potom i pobjednički gol! Noseći ga na ramenima prijatelji su u ekstazi slavili veličanstveni preobrazbu, igru i pobjedu.

Kad se vratio kući, dječak se povjerio baki i zahvalio joj na njenon tajnom sendviču na koji se odmah predbilježio i za ubuduće! Ganuta, baka ga je odvela u vrt i pokazala mu ogromne tajanstvene glavetine kupusa koje su rasle posvuda uokolo od kada je kraj njihovog mjesta izgrađena nova novcata nuklearka čija smo ogromna tri dimnjaka btw imali stalno u beku, skoro na svakom kvadratiću stripa.

Dakle – ništa bez nuklearke: ni bake, ni kupusa, ni nogometnog uspjeha!

Perfidan način na koji se na našim prostorima promicala 'nuklearna ideja' sredinom sedamdesetih poklapalo se baš nekako s početkom gradnje NE Krško, za koju je temeljac položen upravo '74.

Zašto ovo pričam? Zato što me čudi kako scenarij ovog zaboravljenog stripa ne ponove i ovdje u Istri i ne pokažu kako će nam na ugljen pokretani Plomin C donijeti sve samo zdravstvene, sportske i svekolike koristi! Jer po svim pričama, pitanje je trenutka kad će Plominjani, Labinjani i Istrani uopće, bez namjere da izostavimo Kvarner, početi pobirati benefite od ovog poteza, te ćemo brzo imati nogometnog prvaka Hrvatske, europskog prvaka u rukometnoj Ligi prvaka, prvake u brojnim atletskim disciplinama među kojima izdvajamo prvake u desetoboju, skoku s motkom i maratonu, nove junaka boba i skijaških skokova, šta skokova - letova, ljude koji će konačno prepišati Bolta, Đokovića i obje sestre Williams, odjednom! A uz tradicionalnu svjetsku boćarsku elitu u škole će se uvesti i curling kao obavezni sport.

Na ugljenoj, crnoj, otpadnoj šljaki uskoro ćemo imati plastenike i staklenike... ne, ne, ne – što će nam plastenici i staklenici? - ta šljaka još toliko iznutra 'grije' da posađene biljke neće ni trebati nikakve dodatne zaštite, niti insekticide niti fungicide jer tamo i tako već odavno nema ni kukaca ni gljiva. (Predosjeti živinčad, šta ćeš!)
Uz domaći gigantski kapuz, bobiće, pomidore, granpere počet ćemo uzgajati i banane, datulje, ananas... a na brojnim farmama koje će nići u okolici nećemo više uzgajati perad, naivne sitne kokice, pićine i puriće... ne, ne – počet ćemo uzgajati klonirane i genetski moderirane (ne veli se više genetski maniplulirane, već moderirane) prasiće koje će imati toliko velike guzove, da više nikome neće ni pasti na pamet da veli kako od njih nisu nastali oni autohtoni, zaštićeni, istrijanski pršuti!

'Ko šiša turizam, kome to još treba? Gdje će tu biti zarada kad nam neki naš, dajgabožečimprije, Tsipras bude ukinuo all inclusive: svi će oni, i znani i neznani, Todorići, Lukšići i Vlahovići uložiti ne samo u novi Plomin D, E, F, G... koji će se vremenom prostirati sve do Poreča, čak Umaga, već i u one platforme koje će uskoro niknuti po moru! Dimnjaci Plomina C početak su naše nove priče (a znate kako uspjeh znači znati prodati dobru priču) koja će se promovirati pod premondurenim Bulićevim* sloganom: Istra: (k)raj na zemlji!

Ha, ha, ha**! – I mi all inclusive za trku imamo!

______

* dobro... znam, znam, nije bio njegov, već njegove žene! Sorkač! .)

** čitaj LOL

Idu buve preko mosta. Mili bože crne buve!

U svojevrsnom tumačenju psihologije mase poznato je kako depresivne zemlje svoj izlaz obično vide u nekakvoj vrsti militarizacije. Svjedočimo kako nova predsjednica od sve sile problema prvo ima namjeru ponovno uvesti vojnu obvezu, kako na inauguraciji i u budućem predsjedničkom protokolu želi svečano postrojavanje garde, kako želi lentu na poprsju... još samo kruna nedostaje!
Dok branitelji podižu zimski dvorac u Savskoj, volio bih da me napusti pamćenje pa da poput onih milijun i nešto Kolindinih birača zaboravim obećanja, prevare i laži kojim su nas hranili vlastodršci svih boja, da zaboravim kojih su boja oni koji su nam lijevu zavlačili u džep dok su se desnom držali za srce da im ne ispadne od uzbuđenja!
Ne znam je li Kolinda svjesna kako je svoj predsjednički pik dosegnula na onoj pobjedničkoj izbornoj noći kad je nespretno mašući rukama i tapšući muža po glavi... sve ovo poslije može biti i bit će odabir krojačica koje će joj šiti oprave, frizerki, vozača i cvjećarki... ona sve ostalo kara' će Marko!
Nekad se za probne balone koje PR službe proture kroz dobro obaviještene izvore u javnost kako bi saznale stav javnosti, govorilo da je to puštanja buha! Pustiš buhu i onda gledaš tko će se prvi počešati! Tako i Kolinda – za sada tek traži svoje službene puštače buha, i sva sretna što joj mandat počinje s korizmom pa uopće ne vidi da liderska dvostranačka politika ljude u ovoj zemlji više uopće ne zanima!
Dobro je da do parlamentarnih izbora ima još dovoljno vremena da i HDZ sa svojim satelitima krene padati putem SDP-a sa svojim satelitima i da se i u ovoj zemlji možda iznjedri neka šesta linija koja nas može dovesti do istinske pobjede naroda nad sistemom!
To naravno ne mogu, ne znaju i ne žele izvesti ni lijevi ni desni ni centristički nazovi-radikali (bez obzira koliki je to Contradictio in adjecto)... ni Orah, ni Zora a bogme ni Zid!
Sami napravite matematiku!

Kašika je novi nož

Lonac u kojem stara europska kurva podgrijava ostatke neprobavljenih splačina 20. stoljeća, opet je pomaknut nasred štednjaka. Ne bi li se malo zgrijali na zajedničkoj vatrici, brojni se kurviši guraju oko njega. Kao kriomice, svaki od njih ubacuje neki svoj posebni, geografskim porijeklom zaštićeni začin a sve da bar malo 'popravi' okus bljutave kaše! I dok nezasitni i uvijek gladni kurvari kašikama zaglušujuće lupaju po praznim manjerkama u kojima će svojima ipak morati odnijeti bar nešto i tih splačina sa zajedničkog kazana, kroz dim koji štipa suzne im i crvene obnevidjele oči, osjeti se miris teškog masnog zagorenog jela koje kipi i curi preko ruba lonca i smradno cvrči na vreloj plotni!

Podržavajući zamišljenu sliku razbarušene, mračne, prljave i neuredne, a ipak drage im i bajkovite vještičje izbe s verigama i povijesnim ognjištem, koju svaki od ovih gladnih kurviša ima u kolektivnom pamćenju svog naroda – lako vam je zamisliti kako se svi oni u nekom ludom, lokalno ofarbanom plemenskom plesu naguravaju oko te izraubane europske babuskare, vire joj pod prljave suknje i podsuknje ne bi li je naguzili prije drugih...

Umiliti se prije nego li dugačka šefla počne grebati zagoreno dno kotla!

Apokrifna priča druga

Za ovu priču govore da ima istinite korijene (a kao da druge nemaju) i da se stvarno desila u neko doba koje je po mnogokojim podudaranjima slično ovom današnjem. No te povijesne poveznice, kad shvatite kontekst, možete izguglati i sami, stoga - priča:

Radi se naime o jednoj zgodi u hajdučkoj družini Jove Stanisavljevića poznatog Čaruge. U svom Kolu gorskih tića, kako se družina nazivala, bio je Čaruga neprikosnoveni gazda, vođa i autoritet. Svi su ga morali slijepo slušati i povinovati se njegovim planovima i taktikama. Krvavo i spletkaroški izborio se on za taj status stoga ga nije dao olako narušavati! Predaja govori kako on nije bio samo obični razbojnik, lopov i nasilnik, već da je bio sličniji nekom našem lokalnom Robinu Hoodu koji je pljačkao bogate, a onda je često svoj plijen (novac, hranu, odjeću) znao dijeliti siromašnim seljacima koji su mu zauzvrat kao jataci pomagali da se skrije i pobjegne potjerama! Hajdučio je po širem području Slavonije i Baranje, uglavnom jugozapadno od Osijeka i to u vrijeme poslije Prvog velikog rata. Mada govore da mu se trag mogao naći i po Bosni, Lici i Dalmaciji. Tada je brojni Zeleni kadar predstavljao dešperatno i naoružano ljudstvo raspuštenih ili odmetnutih vojnih postrojbi koji su se bez jasne političke i ekonomske budućnosti unutar nove versajske državne tvorevine jednostavno prometnuli u – razbojnike!

Čarugino Kolo gorskih tića bila je jedna od najubojitijih i najbrojnih hajdučkih družina koja je čak imala i svoje zakone i statute; svoja pisana i nepisana pravila, a sam se Čaruga prepreden, lukav i nemilosrdan, nerijetko znao skrivati i pobjeći pred potjerama čak u Zagreb gdje bi pod krinkom uspješnog i bogatog poslovnog čovjeka, trgovca ili vojnog liferanta planirao nove sve smjelije pljačke i razbojničke pohode.
Priča se tako da je jednom u zlatno doba družine kad su joj mnogi pristupali želeći se brzo i suludo domoći bar dijela slave i bogatstva (rekli bismo danas – glamura) koji je pratio Gorske tiće, do skrovišta družine negdje na skrovitim obroncima Papuka seljaci su dopratili nekog rabadžiju koji im se želio pridružiti. Sav je bio opasan oružjem - pištoljima, kratkom štucanom puškom, nožinama i redenicima s municijom, a za sobom je vukao dva konja natovarena i pretovarena očito opljačkanim plijenom kojim si je želio širom otvoriti vrata ulasku u hajdučku družinu. Predstavio se Čarugi i ukratko, brzo, jednostavno i bez kićenja ispričao pred okupljenim seljacima i družinom kako je sam samcat poharao obližnje imanje vlastelina Joze H., kako je ubio i njega i sluge njegove i sve živo na imanju od stoke u štalama do svinja po svinjcima, a sve ono što nije mogao ponijeti sa sobom kao vrijedan plijen da je satro i uništio u strašnom ognju.
Pričaju da je Čaruga mirno saslušao njegovu priču, a kad ju je ovaj završio, izvadio je Čaruga revolver iz futrole koju je nosio onako visoko na prsima ispod svilom podstavljenog prsluka s lagano ispranim pepito uzorkom i jednostavno ga ubio jednim metkom, ravno u čelo!
Kažu da je još rekao kako se zlo mora uništitit u korijenu – jer ako danas pobijemo i pokoljemo svu gospodu, gazde i velikaše – od koga ćemo sutra otimati i krasti?

Brodovi su isti ka i ljudi

Skoro će 25 godina proći od smrti jednog od naših najvećih istinskih poeta, Tome Bebića: čovjeka koji je grubim glasom i grubom riči znao reći toliko jednostavne nježnosti, tužne istine i neotkrivene ljepote malog svita! Glupo je da sad ja pišem panagirik o njemu, nit mi je to cilj, nit želja! Čovjek koga život nije mazio, nije mu ostao ni dužan! Za dišpet vrimenu ka' da se ruga! Izdvojit ću tek jednu od njegovih neugaslih pjesama

Za moj raj pitajte mene

U mećavama života vrelo
Gube se moje misli od tijela
Svoga vodiča, svjetionik tražim
Postajem leden, pahuljica bijela

Moja je ljubav crna
Crnina zgusnuta u kuglu svijeta
Pod maskom tinja i leži tvrdom
Kamen
Kamen što posta od cvijeta

Prokleta da si moja snago muška
U besciljnim noćima bezglavo trošena
Od pijanih tijela uz smijeh isprošena
Suzama bijesa i kletvom oplakana

Što vrijedi dozivati bogove
Što vrijedi htjeti bjelinu u noći
Kad su mi ruke u najvećoj moći
Tim istim bogovima pružale rogove

I neću,
Neću vam bogovi moliti milost
Milost užitka vašeg raja
Za moj raj pitajte mene
Spavao sam na prsima zadovoljene žene

I ako mi sad zato nećete naći
Tiho mjestašce u vašem kraju
Pljujem na sve milosti svijeta
Vraćam se svome raju

Ako o Bebiću ništa ne znate, bit će vam poput otkrovenja zapisi na jubitu... ako ga pak znate, pustite si jednu onako za dušu, po osobnom izboru, uz moju preporuku: Leute moj, Ča smo na ovon svitu, Za moj raj pitajte mene, Tajna mora, Lanternista, Marčelina, Devizna balada...

Zašto vam pišem o Tomi? Prvo, ponukao me prizeman razlog porasta ljudske gluposti kojoj svakodnevno svjedočimo! Čuli ste vjerojatno za 'scraping'? To vam je mjera Europske unije koja nije od jučer i kojom je omogućeno ribarima da ukoliko se više ne žele ili ne mogu baviti ribolovom , mogu uništiti svoj brod za neku novčanu naknadu. Ta žrtva broda ima za cilj smanjiti izlov ribe iz Sredozemlja, a ribarima pomoći da ta mjeru lakše prežive. Omjer koristi i štete iznosu otprilike po procjenama nekih 80.000 € za brod od nekih 50 BRT, a za dvostruko veći moglo bi se dobiti čak do 250.000 €, Ta europska otpremnina hrvatskim ribarima u biti ne znači puno, naime ne znači ništa; pretpostavlja se da će na taj način moći biti "izrezano" tek nekih četrdesetak brodova hrvatske ribarske flote, budući da je EU za scraping spremna dati nekih 4,7 milijuna eura.

Naravno i ptice na grani pjevaju, i ribice pod vodom bućkaju da riblji fond u Sredozemlju nisu uništili hrvatski ribari svojim 'snažnim' brodovljem! Riblji fond su izlovile velike španjolske, turske, francuske i talijanske flote kojima hrvatske nisu ni do koljena!
Ne znam što da vam o svemu više velim, ja nisam ekonomski ni ribarski stručnjak, ali osjećam duboku nelagodu, sramotu, tugu i bijes takvim mjerama! Osjećam nemoć tihih ljudi koji gledaju kako netko dobija novac da izreže brod koji više neće loviti ribu! Birokratska glupost je nemjerljiva: ako se želi očuvati riblji fond, zašto se te brodove i njihove posade ne uposli da plove, hrane i čuvaju ugroženi riblji fond diljem Jadrana. Taj novac bio bi dovoljan i da (morski) vuk bude sit i da se ovce još i namnože! Zašto stari, iskusni ribari ne bi bili svojevrsni čuvari Jadrana, morski vukovi koji bi ploveći nadzirali i "velike" lovce i zagađivačke platforme za bušenje podmorja, i tankere s balastnim vodama i kruzere s kontejnerima otpada!
Dosta gledam dokumentarce Nacionalne geografije, zapazio sam da su često najbolji lovočuvari i zaštitnici biljnog i životinjskog svijeta upravo bivši lovci, često i lovokradice! Kad ljudima pokažeš da postoji i drugi put, i kad im omogućih da bar pristojno žive od toga što više neće uništavati već održavati i uzgajati... koristi su nemjerljive: njihovo znanje, iskustvo i sposobnosti samo budale žele penzionirati i ne koristiti ih!
Ako se suvremeni biznis već godinama temelji na tome kako je bitno što prije i bezbolnije riješiti se gerijatrije; otkazima, otpremninama, otkupima i dokupima radnog staža, žešćim pritiscima, stresogenim faktorima, prevarama i lažima – zašto se čudim kad isto spremaju i brodovima, kad...

Brodovi su isti, ka i ljudi
Zlu moru daju život svoj!

U iracionalnom okruženju, racionalno je ponašanje iracionalno!
Kao da se još jednom ironično završava još jedna verzija poznate Hemingwayove priče: osjetivši krv, velike će ribe izist' naš ulov!
Moraju li starci biti mravi, ili smiju misliti o tome da jednom postanu i skakavaci?

Posvećeno uspomenama!

Švicarski poučak

Kako Švicarci ne bi bili u kreditima, netko je izmislio kredite u švicarcima!

Kolinda: "Od ponedjeljka nemam više nikakve veze s NATO-om!

Negdje sam nedavno zakačio podatak kako djeca postavljaju višestruko više pitanja prije prvog razreda osnovne škole. Broj postavljenih pitanja drastično pada već koncem prve školske godine, a do kraja četvrtog razreda broj postavljenih dječjih pitanja je na minimumu!

To što ja stalno propitkujem neke gluposti, dakle znači što? Znači da bez obzira na respektabilan broj nanizanih godina – još ništa nisam naučio!

Evo ja stvarno nemam ništa protiv te žene, majke mi. Nemam ništa ni protiv žena uopće, naprotiv, i mada su me stajale dosta zdravlja, živaca i novaca, nisam lud generalizirati:)

Naravno o Kolindi je opet riječ: sjećate se kako sam nedavno napisao da će krenuti vicevi o plavušama, ali ni nadao se nisam kako će neke pokrenuti i ona sama!

U petak je Kolinda išla srediti papirologiju u NATO birokraciji – možda vam je sad jasno kako smo imali i kako ste izabrali predsjedničku kandidatkinju iz NATO-a, sjećate se onog "čarobnjaka iz uvOza"!?

Prazneći svoj ured i ponosno pokazujući Barby i Kena u maskirnoj odori, Kolinda reče kako od ponedjeljka neće imati više nikakve veze s NATO-om!

Da nije za plakanje, stvarno bi to bila izuzetno smiješna izjava! Čak i kad maknete svu moju ironiju i sarkazam (ajde?!) jasno vam je koliku je glupost rekla budući da idući mjesec postaje vrhovna zapovjednica hrvatskih vojnih snaga koje su dio NATO postrojbi!

Kost je bačena

Svijet postaje toliko apsurdan da i najveća "glupost" teorija zavjere koju čujete ima proporcionalno svojoj veličini i šansu da je točna!

Plašeći se ruskog scenarija s naftom, ode švicarac nebu pod oblake! I dok nikom nije bilo čudno kad je cijena flaširane vode lako prepišala cijenu mlijeka, i dok se nitko ne čudi što na benzinskim postajama cijena flaširane vode i benzina postaje ista ili je čak voda skuplja... svi se čude visokom švicarcu puštenom s uzda.

Po nekim logičnim razmišljanjima koja čak nisu ni teorija zavjere, rekao bih da su Rusi i Arapi odlučili povući lovu iz švicarskih banaka ukoliko se cijena nafte ne vrati najmanje na staro ili najmanje na 100 dolara za barel!

Sad ćete vidjeti kako će i koliko brzo reagirati tržište nafte!

Švicarci su nakon nedavnih, nekih "čudnih" zakona o mogućnostima otkrivanja bankarske tajne samo čekali povod za osvetu!

Sad grickaju milku uz jezero... i čekaju... samo čekaju!

(Za pomoć zovite bijeli križ!)

Umorstva u Midsomeru ili tu negdje... blizu

Kad su negdje sredinom osamdesetih u nekom intervjuu pitali Mirka Ilića, jednog od naših najvećih dizajnera, strip crtača i ilustratora, što je tajna njegova uspjeha u Americi budući da je u relativno kratkom vremenu tamo postao traženi ilustrator te u prvom tjednu boravka dobio naslovnicu "Time" magazina, a u drugom već i naslovnicu "New York Timesa".

Između ostalih marketinških folova koje je Ilić u odgovoru prosipao, jedna mi je njegova teza zapela za oko. Naime, reče Ilić kako je tajna njegova uspjeha najvećma u tome što su Amerikanci, kao i zapadnjaci uopće, zaboravili čitati između redova i tražiti skrivene poruke i smisao.

Uistinu, u cijelome su se 20. stoljeću, umjetničke poetike zemalja koje su bile pod utjecajem ili u bliskom kontaktu s komunističkim doktrinama, a kojoj su pripadale i poetike zemalja bivše Jugoslavije, zasnivala na tome da se od strane umjetnika pošalju skrivene poruke, a da ih publika s druge strane lanca nauči dekodirati, a sve da bi se sakrije pravi smisao poruke pred nekim tko ga nije smio ili umio otkriti!

Naravno sve je to bila samo igra! Niti su oni pred kojima se poruka skrivala bili glupi pa da to ne skuže, niti su oni kojima je poruke bila poslana bili i uvijek pametni da je otkriju. Sav gušt skrivao se u igri! Koliko si kao čitatelj umješan uposliti svoju maštu, utoliko ti je zadovoljstvo čitanja bivalo veće!

Tko ne zna legendarne Ujevićeve stihove iz Notturna:

Noćas se moje čelo žari,
noćas se moje vjeđe pote;
i moje misli san ozari,
umrijet ću noćas od ljepote.

Duša je strašna u dubini,
ona je zublja u dnu noći;
plačimo, plačimo u tišini,
umrimo, umrimo u samoći.

Treba li ih uopće dekodirati? Treba li ovdje tražiti skriveni smisao? A opet... nemate li i vi možda svoju otkrivenu, čak malo lascivnu viziju ovako provedene noći?

Bio sam u to doba pred upisom postdiplomskog i jedna od velikih tema koja me zanimala upravo za obradu na magistarskom radu bila je to vječno, nezgrapno i grubo pitanje kojim se svakodnevno služila svaka učiteljica (i učitelj) hrvatskog jezika pri obradi lektire: Što je pisac htio reći?

Nije tome za čuditi, i na faksu je velika većina profesora također pilila po toj utabanoj shemi igranja mačke i miša! I baš mi je to išlo na ganglije! Pa, majku mu ljubim, što vas briga što je htio reći! Što je rekao, rekao je! Zašto na nešto rečeno, napisano, odigrano, naslikano moramo kalemiti neke naše nezgrapne pametnarije, zašto kritičari moraju imati brnjice pasa tragača kako u svom prerevnom radu ne bi do kraja razgolitili i oskrnavili umjetničko djelo.

A opet... ako pjesmu ili neko drugo umjetničko djelo gledamo samo na plošnoj, otisnutoj ravni – često nam se neće desiti (ljubav...) nikakva začudnost kojom bismo oplemenili svoj trud čitanja, slušanja, gledanja, traganja... dakle uvijek ime to nešto skriveno, a što je pisac baš htio reći, ili nije htio ili nije smio - vrag će ga znati! Ali ako je pravi – zna svojim djelom izvući iz vas upravo tu nit otkrovenja!

Ali... 

... ajajajaj... kakav tekst!, kakav tekst!, kakav tekstopisac!, ajajaj... krenuo sam s Ilićem, a naslov je Midsomer murders, a ja još nisam ni blizu Midsomera... ajajaj ajajaj!

Ajmo završiti s Ilićem – naravno začudila me tada pomisao da su zapadnjaci prilično plošni, da ne kopaju po površini likova i događanja i da ih politička pozadina postojanja njihovih država, uređenja, ekonomije, života uopće uglavnom ne zanimaju... mislio sam da im se moglo lako prodati rog za svijeću!

Dok bi u nacrtanoj jabuci s crvom netko vidio samo jabuku koju je napao crv, mi bi se već pitali propada li to Apple, je li crv obojan, je li crv na desnoj ili lijevoj strani, tko je autor a tko je producirao crtež, je li jabuka crvena, zelena ili šatirana, je li bila kišna godina, zašto jabuka nije prskana... itd, itd, itd...

No daleko da su ljudi tamo i tada bili lakovjerni, njima se tada sviđalo otkrivanje novih perspektiva i novih pogleda na svijet, tada je to bila svojevrsna egzotika koju je trebalo otkriti! Pomodarstvo koje je uskoro potvrdilo kako smo im postajali sve zanimljiviji!

A Midsomer... ma njim sam vam samo htio potrditi perfidnu strukturu koja može progutati i prikriti strašne matrice nevidljive golu oku!

Ja vam inače volim gledati ovu seriju, laganica s nekoliko ubojstava i s nekoliko osumnjičenih, gdje uz nešto malo engleskog humora, sivila i crnila, bez puno muke i pripetavanja Barnabyi (nekad Tom, a sada nećak John) riješe zaplet.

Od početka emitiranja ubijeno je tamo po Midsomerskim selima već preko 130 ljudi tako da sam se u jednom svom ironičnom blogerskom zapisu iz 2010. bio upitao:

Već sam se zabrinuo
Za taj idilični gradić
Na engleskom sjeveru.
To već liči na veliku zavjeru.
Ima li tamo još itko živ,
U tom Midsomeru?

Ali gledam ti ja tako prošlotjednu epizodu iz 16. sezone i vidim da mi je nešto drugačije... na Tomovu zamjenu smo već navikli, dobro ni Jones više nije narednik, mrtvozornik je postao mrtvozornica... to sve znamo... ma ipak! Ponekad pogledam i serijal starijih sezona s Tomom koji se svakodnevno emitira na Univerzalu, pa mi je odstupanje u matrici još jače. (Jedino me živciraju reklame koje traju duže od serije!)

Ako niste gledali, sadržaj te posljednje epizode od prošlog petka ide ovako otprilike:

Selo se priprema za moguću poplavu, a netko, slijedeći uzorke s netom otkrivene srednjovjekovne freske, počinje seriju ubojstava.

Na kraju saznajemo kako umirovljeni, teško bolesni svećenik ubija kroz epizodu troje ljudi koji stjecajem niza okolnosti mogu saznati i otkriti njegovu mračnu tajnu kako je svoju kćer jedinicu ustvari oteo odmah po porodu od neke mlade narkomanke iz ubožnice.

Od mnoštva živopisnih likova uvučenih u glavnu priču koji su potrebni da gledateljima zavaraju tragove, on ubija medicinsku sestru, njenog bivšeg punca - građevinskog poduzetnika i njenog lažnog ljubavnika arheologa.

Sve bi to bilo OK i u duhu serijala, da ubijeni nisu karakterno sasvim drugačije ofarbani: medicinska sestra je preljubnica, njen bivši punac je korumpirani lažov, a arheolog je naravno – gay! Pa ispada da je i ubijanje nekako "griješnički svrhovito": griješni pop koji je kažnjen tako da boluje od neizlječive bolesti, ubija sve same midsamerske "griješnike" koji su to valjda po onom što nam poručuje režiser ove epizode – i zaslužili!

Valjda je "korektnije" ubiti preljubnicu, lažova i pedera – jer je "manja šteta"!

Ne mogu vjerovati da se produkcija služi takvom u najmanju ruku čudnom, ako ne i kažnjivom, matricom kojom se čuva i nagrađuje "dobre građane", a kažnjava one druge.

Baš me zanima hoće li se isti princip nastaviti i večeras... ili je to samo bio neki njihov probni balon!

Kolinda - djevojka za sela!

Pitanja korektnog obraćanja svim svojim podanicima u državi, a bogami i izvan nje, nije čak ni Tuđman ranije uspio 'riješiti' pa je prigodom svojih javnih obraćanja često lakonski znao reći samo Hrvatice i Hrvati! Kad su mu to savjetnici spočitnuli, uveo je teška srca za posebne prigode i konstrukciju "Hrvatice i Hrvati, građanke i građani..."!
Sad Kolinda opet okreće pilu naopako, pipa, buši i sondira teren, pušta probne bespilotne NATO balone te veli kako je glupo govoriti "građanke i građani" kad se tu (u toj sintagmi) ne nalaze seljanke i seljaci!
Moš' mislit' kako je to strašan problem! Vjerojatno će se u predgrađima pojaviti zamisli da se njih zove predgrađankama i predgrađanima, u zaseocima će se morati govoriti o zaseljkama i zaseljanima, a budući i da su i otočani samosvojna i (prilično) odvojena skupina stanovnika i njih bi se trebalo posebno akcentirati!
Naime u intervjuu za BHT1 koji će u potpunosti biti objavljen iduće srijede, Kolinda kaže:
"Po meni je Hrvat i onaj tko je pravoslavne vjeroispovijesti i koji je Srbin po nacionalnosti. On je ipak Hrvat u smislu hrvatskog državljanina", kazala je Grabar Kitarović i dodala da joj smeta izraz "građanke i građani".
"Kada sam na selu rekla "građanke i građani" oni su me pitali zašto ih isključujem. Kazali su da oni nisu građanke i građani jer žive na selu", objasnila je Grabar Kitarović.
Ja znam da bi Kolinda najradije počinjala obraćanje svojim podanicima s onim "My fellow Americans..." - ali neka se bar još malo strpi, znamo kako kod Amera obično ide nastavak: I have not been entirely truthful with you...
A zašto bi uopće jedan uljuđeni, suvremeni čovjek 21. stoljeća, europejac, pripadnik ljudske vrste htio, želio ili volio da mu se nacionalnost postavlja kao titula od doktorata, kad se i nju, mislim nacionalnost, može kupiti baš kao i titulu od doktorata?

A možda bi joj bilo lakše pojmiti tu "građansku" sintagmu koju je i Tuđman prihvatio, kad bi značenje riječi "građanka/građanin" shvatila izvornije; ne kao obilježje lokalne situiranosti već kao one koji (zajedno sa svim ostalima) grade ovu državu.
Kad bih sada htio biti lakovjerno bezobrazan poput nje, mogao bih reći kako bi takvim unisonim imenovanjem svojih građana srpske nacionalnosti i/ili pravoslavne vjeroispovijesti u biti stavila točku na i onom 'starom' (raz)riješenju srpskog pitanja u Hrvatskoj... znate ono s tri trećine: jednu ubiti, jednu iseliti, jednu asimilirati!
Što je popu milo – to se popu snilo! Od njenog predsjednikovanja plesat ćemo poznatim demokratskim trokorakom: Jedan korak naprijed – dva nazad!
Nažalost - Vadit će se opet vicevi o plavušama!

Uređena demokroacija!

Vjerojatno ste čuli za priču o legalnosti drugog kruga izbora za predsjednika RH. Naime Sandra Petrović Jakovina, savjetnica u Josipovićevom timu tvrdi da su izbori nelegalni budući da niti jedan od kandidata nije pribavio 50%+1 glas od izašlih glasača na izbore.

Zakon o izboru predsjednika i Ustav nisu usklađeni, Ustav čak ne poznaje kategoriju drugog kruga izbora i propisuje da je za pobjedu potrebna natpolovična većina svih birač koji su izašli na izbore.

Od tog "previda" ograđuje se i DIP i umorni Josipović, a nikom od naših vrlih stručnjaka nije palo na pamet da taj problem nedorečenosti riješi još puno prije. Čak ni legendarnom Šekiju, pa čak ni vrlim sucima Ustavnog suda koji se trenutno bave "previdima" s Glavašem i "previdima" s Obiteljskim zakonom. To što pitanje predsjednice ostaje sad samo da fićukamo u vjetar...

Dakle, ako je glasovalo 2.258.083 birača, onda je za pobjedu trebalo imati 1.129.041,5 + 1 glasova. Kolinda je imala 1.114.865 glasova, a Josipović 1.082.430 glasova.

Ili u prijevodu: niti jedan od kandidata nije imao dovoljan broj glasova!

Baš smo mi uređena demokroacija!

Apokrifi - Priča prva

Nešto me stuklo zadnjih par dana, ležim u krevetu s nekakvom nikakvom temperaturom, slab i nejak... to vam je ono nešto između gripe, prehlade, hunjavice, viroze, grlobolje, glavobolje što ako liječiš obično traje sedam dana, a ako ne liječiš onda zna trajati i cijeli tjedan!
Znam da sam obećao priču o Midsomeru, obećanje stoji, samo se malo strpite dok mi mozak ne sjedne na mjesto! Dok sam u klincu 'pustit' ću vam nekoliko mojih starih apokrifnih priča - svojevrsnih recikliranih obrada usmene predaje!
Prva priča
Ovo je priča koju vrlo rado pričam, rekao bi Đole, a prostornovremenski je možemo smjestiti u bilo koju od proteklih dvjestotinjak (i više) godina na ove 'naše' prostore (a i šire), ali prihvatimo da se dešava danas ili jučer... eto!
Bio je obični radni dan, recimo utorak, u običnom tjednu za sve osim za članove porodice Horvath. Naime u dobrostojećoj obitelji uglednog odvjetnika i vlasnika odvjetničke kancelarije Horvath, stanovitog Vjekoslava Horvatha, pripremljen je obilan i svečani ručak na koji su bili pozvani i punac i punica gospodina samostalnog odvjetnika Horvatha, cijenjeni i dobrostojeći zubari i članovi Liječničke komore (dobro de, nisu baš oboje bili zubari, gospodin großtatek je bio zubar, a gospođa punica je više počela kao administratorica u ordinaciji g. veleučenog punca i tateka, ali je već tako dugo svi doživljavaju i oslovljavaju gospođom doktoricom, da se vremenom i zaboravilo njena prava naobrazba – a to i tako sad nije uopće predmet ove priče).
Dakle: obilan i svečani ručak! Tu smo stali. Ne gubimo se u nevažnim detaljima. Tko će me (pro)čitati do kraja?
Objed je naime bio organiziran povodom ustoličenja nasljednika obitelji Horvath, mladog i netom svršenog advokatskog pristava, sina g. Vjekoslava Horvatha, Domagoja. Nije za čuditi što se ova plemenita vještina u ophođenju s ljudima, kako je advokaturu znao zvati g. Vjekoslav, prenosila s oca na sina: ta zar mladi pivac ne kukuriče, zar mlado pseto ne reži i ne grize, zar vučić ne kolje ovce?
Domagoj, mladi jurista, netom je postao partner u očevoj advokatskoj kancelariji, i kako nam je vidjeti već se naime neko vrijeme na ulazu u zgradu u kojoj su Horvathovi na nekoliko stotina kvadrata imali i više nego prostrani dvoetažni stan s vrtom i odvjetnički ured, nalazila nova mramorna crna tabela sa zlatotisaknim slovima na kojoj je stajalo (između adrese i uredovnog vremana) Odvjetnički ured "Horvath & sin".
Mladi je Domagoj naime danas imao svoj prvi parnični postupak! Prisutni su pijuckali Krug Grande Cuvée iz '98., čekajući slavljenika u velikoj trpezariji, uz stol postavljen sa srebrnim escajgom i Limoges francuskim servisom za ručavanje s intarziranim modrim i zlatnim obrubom, te ukrašen velikom cjevastom kristalnom vazom s pozlatom i dugačkim rezanim bijelim kalama u lagano tintom obojenoj plavičastoj vodi... mada bih vam kao sveznajući pripovjedač lako mogao prepričati otkud je sve iz prethodnog i ovog pasusa završilo u obitelji Horvath... nema svrhe okolišati, pogotovo stoga što se na vratima speisezimmera pojavio Domagoj. Sav ozaren, pun sebe i nahranjen pobjedničkim egom biranih gena prisutnih, nije mogao skriti izdajnički tremolo lijevog kutka usana koji je svima dao na znanje kako je mladi advokatski pristav Domagoj Horvath upravo i u najmanju ruku pokorio svijet! Sjećate se pitanja: zar mladi pivac ne kukuriče, zar mlado pseto ne reži i ne grize?
Dakle u egzaltiranom zanosu (bože, kako volim ovu sintagmu) Domagoj objavi: draga mutti (nju još do sada nisam eksplicite spominjao budući da je za priču doprinijela tek izborom servisa za jelo, escajga i vaze za kale koje je i tako nabavila Rezika koja je kod njih radila kao putzfrau), Oma, Großvater, poštovani gospodine oče... – i onda uz provalu radosti i ponosa, mladi advokat objavi kako je konačno sporazumnom nagodbom završio parnični postupak Končec protiv Babića, mejašku parnicu koju je neuspješno i dugi niz godina vodio njegov gospodin otac.
E sad... taj pogled kojim ga je gospodin otac počastio, nelagoda i gotovo hičkokovska filmska napetost koja je treperila u zraku... da je gospodin Vjekoslav kojim slučajem tada ispod svog sjajnom svilom podstavljenog prsluka s pepito uzorkom nosio revolver, ubio bi taj svoj neuki nakot na pravdi Boga, jednim metkom u čelo – baš kako je i Čaruga iz jedne druge priče ubio onog jadnog rabadžiju! No tek je tiho vrisnuo od jeda i u dahu istresao svoju muku pred prisutne: Ti da se nagodiš u predmetu Končec protiv Babića... o, u šta si protratio škole i godine... pa je li ti mozak ishlapio od ugodnog i lagodnog života... od toga sam te predmeta školovao, od tog sam ti predmeta sredio pokoji ispit tako da se i sad još prešvicam kad netko spomene riječ „maestro“, od tog sam ti predmeta uplatio polog za novi coupe, od toga sam predmeta kupio Rončevića i Pricu i Murtića (mahnuo je glavom u smjeru zidova po kojima su visjeli dotični), od toga sam predmeta nabavio i onaj stari bidermajer u wohnzimmeru a bogme sam od njega nabavio i nove sise tvojoj gospođi materi (spomenuta se gđa tek lagano zarumenjela)... O, samo mlada i neiskusna budaletina poput tebe može zaklati kokoš koja nosi zlatna jaja!
Razočaran i sav zdvojan u svoju budućnost i budućnost Advokatske kancelarije "Horvath & sin" iskapio je gospodin Vjekoslav svoj Krug Grande Cuvée i onda u istu čašu iz teške boce od češkog stakla nasuo konjak, skoro do vrha... gospođa punica se neprimjetno prekrižila vidjevši taj neoprostivi faux pas!

Charlie Hebdo: Fetve i kletve

Uredništvo časopisa nakon napada

Danas, kad se besmislenim i nepojmljivim žrtvama francuskog satiričnog časopisa Charlie Hebdo odaje počast u cijelom svijetu i kad se u Parizu organizira svjetski prosvjedni skup koji solidarno poručuje kako smo svi mi Charlie, red je još jednom spomenuti Cabua, Charba, Honorea, Tognousa, Wolinskog, Ujaka Bernarda, psihijatrice Else Cayat, lektora Mustaphe Ourrada, suradnika Michela Renauda, radnika održavanja Frederica Boisseaua, policajaca Francka Brinsolaroa i Ahmeta Merabeta.
No spomenuti se upravo možda danas nije na odmet ni nekih drugih "satiričara" nad kojima već dugo visi fetva nekog drugog konzervativizma: Juliana Assangea, Edwarda Snowdena, Bradleya (Chelsea Elizabeth) Manninga...

Ima li koristi od 'štete'

Ne znam jeste li zamijetili jučerašnju vijest kako su u Hrvatskoj pojeftinili neki lijekovi. Skinuta su tako s liste skupih lijekova, čiju kupnju i potrošnju država ne sufinancira, između inih i sredstva za erektivnu disfunkciju i sredstva za oralnu hormonsku kontracepciju. Dakle kolokvijalno znani viagra i anti-beby pilula!

Poruka je više nego jasna: Ljudi - jebite se, ali se ne razmnožavajte!

Čarobnjak iz uvOza

Govori se da, kad su pedesetih-šezdesetih godina prošlog stoljeća Amerikanci svojom lovom, opremom i ljudstvom gradili našu poznatu Route D8 iliti Jadransku magistralu, su bili u nekom ludom dealu s Titom i da su mu time pokrili neke ranije učinjene usluge.

Isto se tako pretpostavlja i zna da je u to doba u ondašnjoj Jugoslaviji vrbovano najviže prozapadnih agenata – spavača, od kojih su neki tijekom sedamdesetih i osamdesetih pokušali, a naročito tijekom devedesetih i uspjeli dograbiti vlast. No to je za drugu raspru!

Postoji i apokrifna priča da su Ameri Titu bili ponudili ogromne investicije, oprost svih dugova, liderstvo u nailazećim euro-integracijama (pogotovo stoga što je Jugoslavija mogla postati obrazac federalnog ustroja Europe), za samo jedan otok na kome bi oni postavili svoje baze.

Sad možda možemo žaliti sve propušteno i uništeno tijekom američke osvetničke misije, ali ipak na neki način Starom možemo odati priznanje što se uspio obraniti čarobnjacima iz uvoza koji su nudili magična i jednostavna rješenja naših problema koji, brat bratu, na ovim prostorima postoje otkad pamtim – uz kratkotrajne bljeskove nade da ćemo se izvući iz gabule! Ti bljeskovi bili su suviše kratki da bi osvijetlili ulaz, a kamoli izlaz iz tunela!

Sad, ne samo da smo otkinuli jedan otok da bismo platili dugove, sad smo već dali i more i pitanje je - kad i ako poplaćamo sve za što su nas pametnjakovići u međuvremenu zadužili, hoćemo li imati i komadić zemlje bar za ružu u cvjetaru koga ćemo moći zvati svojim i hoćemo li imati bar lončić svoje vode kojom ćemo taj cvijet moći zaliti.

Ne osjećam se uopće ugodno kad u Vojvodini Rusi rade vojne vježbe, kad nam Amerikanci šalju svoje "instruktore" za borbu protiv terorizma, kad CNN otvara svoje TV-podružnice za naše govorno područje i kad budale ubijaju satiričare!

Pa opet, i u ovom dijeljenju karata nekom je opet dobro! Nekom je uvijek dobro! Vlast (bilo koja) se uvijek okoristila pozicijom – a narod koji nije nikad bio na vlasti, niti je u njegovo ime itko vladao, uvijek je pušio u studiju!

Stara bosanska narodna mudrost veli "Sjaši Kurta, da uzjaši Murta!", a konj ili bolje magare na kome se Kurta i Murta izmjenjuju, uvijek je jedno te isto! Pa još ako nisi neki Kurtin ili Murtin uguz... piši kući: Propalo je!

Bilo bi zanimljivo pronaći podatke o odnosima i iznosima koje smo nekad davali Beogradu i onima koje sada dajemo Bruxellesu. Ili da dobijemo podatke o nekadašnjem i sadašnjem broju profesionalnog, zaposlenog a neproduktivnog, režijskog osoblja - dakle ne samo političara već i njihovih štitonoša po raznim ministranstvima: uredima, agencijama, institutima, udrugama, zadrugama!

Uzalud vam trud svirači ako postojanje i ulazak u EU integracije opravdavamo činjenicmom da smo dali koliko smo i dobili, a da ćemo ubuduće dobivati i više nego što dajemo!

Zamislite ovo: živiš na jednoj obali rijeke, a na drugoj te obali te čeka poklon od 100 milijuna nečega, i moraš tek prijeći most da bi došao do tih milijuna! No mostarina uvijek iznosi opet bar 100 milijuna nečega! I, kao za vraga, ti je ne naplaćuješ! (Niti itko tvoj!)

Niti jedna - zapamtite – niti jedna ekonomija ne poznaje sistem da dobiješ nešto za ništa! I nikad – zapamtite - nikad nećemo povući nazad više nego li smo dali!

Jer da je tome tako Eurokracija ne bi imala što jesti! U tuđoj ruci raste samo jedna stvar!

Ergo – izbori na ovim prostorima također postaju izlišni! Tko god dobio izbore, sad prvenstveno mislim na one nailazeće parlamentarne, a tek dijelom i na ove psihološke predsjedničke, jer su oni tek u funkciji parlamentarnih, ništa ne može promijeniti budući da niti jedna vlast neće moći ni prstom maknuti bez naših novovjekih čarobnjaka iz uvoza!

Stoga se opet potvrđuje moja davnašnja nakana da na izbore ne vrijedi izlaziti! Birati protiv, birati manje od dva zla... nije moj ideal izborne demokracije!

Ni Ivo, a ni Kolinda neće promijeniti ništa u mom životu! (Niti u vašem!)

Ovo je tek oštrenje mačeva za parlamentarne izbore, a Vilibor se ukazao kao žešća holygramska verzija već viđenog! Jedino što je uspio i za to mu svaka čast, jest činjenica da je prebrzo, prejednostavno i prelako raskrinkao i Orah kao stranku lijevih spavača i Savez za Hrvatsku kao stranku desnih budničara! I jedni i drugi će pasti s krila Živog zida na nivo laburista i utopiti se u svojim uljuljkanim građanskim sjenkama iza vladajućeg, ušminkanog, metroseksualnog, korporativnog i političkog establishmentima. Pravi je gazda onaj koji drži kesu!

Da je darkerica-Mirelica htjela osvjetlati obraz svojoj ideji i stranci, da je htjela potvrditi činjenicu kako poslije izbora neće koalirati ni s lijevima ni s desnima, trebala se odvažiti i izaći kao samosvojna, svjetonazorski i politički kompletirana i podatna kandidatkinja za predsjedničke izbore! Sad bismo možda u drugom krugu imali izbore između dvije žene!

Ovako, nažalost i dalje: izbori u Hrvatskoj: 0 bodova!

Sva je prilika da će nam se uskoro opet ukazati neki novi Mesija: neki novi Čarobnjak iz uvOza!

Je suis CHARLIE

Goran, Severina i Super baka

Zbogom more, odoh u planine: Severina, Instagram

Nikad mi se baš nisu sviđali javni, grupni i masovni dočeci novih godina. Skoro mi je nemoguće zabavljati se uz hrpu naoružanih i pijanih budala (s tim da pod ono 'naoružanih' ne mislim samo na petarde) i još da me zabavlja netko tko za to dobije 50 milja eura ... a tek da ne spominjem ovogodišnju hladnoću!

Naravno o Severini u Poreču govorim, ne mogu reći ništa pobliže o tom svemu budući nisam bio na koncertu, jedino mi je bio dobar štos kad su joj se dva naša lokalna umjetnika (K2) željela malo (u)baciti pod točkove i onda joj poklonili nogu, mislim reći skulpturu noge – svaka čast, ni sam ne bih poslao bolju poruku(!)

Što zbog standarda, a što zbog gore spomenutog, ja sam veče proveo uz TV program. Kao i prethodnih dana, vrijeme sam kratio bogamoleć da ne bude opet koja repriza legendarnog božićnonovogodišnjeg 128.864 puta repriznog 'remek-djela' - "Sam u kući" - jednostavno ne razumijem što je više zanimljivo u tom serijalu filmova u kome malodobni Kevin priprema zamke od kojih se dvije trećine njih mogu okvalificirati kao pokušaji ubojstva, a ona preostala trećina se može voditi kao pokušaj nanošenja teške tjelesne ozljede.

Ne kužim što je uopće za djecu u tom filmu za djecu. Djeca su poput spužvi – a što će iz ovog filma upiti, stvarno ne znam! Sjećam se, osamdesetih godina igrala je neka britanska dječja serija "Super baka". Puna specijalnih efekata, Super baka je čak i leteći poput nekog Supermana u serijalu rješavala naivne zaplete. Kad je trebalo riješiti neki problem, ona bi u posebnoj, angliziranoj obleki skakala sa svog balkona hitajući spasiti svijet. Tada su nam u susjedstvu na katu ispod, živjeli prijatelji koji su imali živahnu četverogodišnjakinju. Bila je ona pravi mali vragec pa se i nismo baš začudili (koliko uplašili) kad ju je mati naišla kako se preko okrenutog cvjetara na balkonu pokušava popeti na ogradu. Kad ju je pitala što radi i zna li koliko je to opasno, nestašna je djevojčica odgovorila kako je samo željela letjeti kao Super baka!

Inače novogodišnji TV program bio je da si žile režeš od veselja i uzbuđenja. Da nisam na OBN-u slučajno naletio na prijenos dočeka iz Budve na kome je pod recikliranim Bijelim dugmetom ljude zabavljao Brega s Islamovićem i velikim orkestrom od kojih su poneki vjerojatno uzeti i iz onih orkestara sa svadbi i sprovoda!

Legendarni Dugmetovi hitovi žestoko su grijali stvarno brojnu publiku u Budvi. Vidjelo se da taj grad dobro važe cost-benefit vagu kad već godinama dovodi velika estradna imena na trodnevnu novogodišnju feštu. Ove je godine sam doček obijlježen Bijelim dugmetom, 2. siječnja glavni koncert imao je naš Tony, a 3. su dana Nove svirali dečki iz Parnog valjka.

Dugme je stvarno odvalilo raju, a vrhunac večeri, negdje pred samu ponoć, Brega je najavio jednu prilično demode pjesmu kojoj očito nije mogao odoljeti pa ju je ubacio na repertoar i to skoro u prime timeu koncerta! Naravno, zazvonili su uvodni taktovi hita iz 1986. godine "Pljuni i zapjevaj moja Jugoslavijo"! Sjećate se? Ma sigurno se sjećate, početak skladbe počinje temom "Padaj silo" a žestoki proročansko prijeteći refren glasi: "Jugoslavijo na noge, Pjevaj nek' te čuju, Ko ne sluša pjesmu, Sluša' će oluju!"

Poštovani publikum je pao u trans... U intervalima produženih instrumentala, Brega je više provokativno nego znatiželjno, komunicirao s publikom i pozivao sve redom da se iz mase jave Slovenci, Hrvati, Srbi, Bosanci, Makedonci... do Crnogoraca nije ni stigao jer prethodno spomenuti koji su arlaukali iz mnoštva nisu dali da se dođe do zraka od zanosa!

Nisam mogao vjerovati kako su to u Budvu na doček došli izgleda samo Jugoslaveni! Brega se samo smijuljio na bini i kao da si je u bradu mrmljao: Pa 'ko vas bre, onda zavadi?

U planine

U ovom postu kojim se vraćam na povijest bolesti, prisjetio sam se kako je to izgledalo prije dvije godine. Je li sad drugačije?
...Neko vrijeme sam već na burzi, pa ću tek kratko budući da ni sam ne znam što smijem a što ne smijem. Imam neke privatne akcije, no o njima ipak ne smijem ništa. Potpisao sam 'kodeks nezaposlenih'! Dobija se i nekakva jadna naknada. Uglavnom sam vam htio reći kako sam i kao nezaposlen na tragu tipičnih hrvatskih navada, a tipični Hrvat je danas ili na Kronplatzu ili na burzi. Ili skija ili su ga nasanjkali!
A ja ću prvi spojiti te dvije hrvatske tipikalije, izgleda da ću na koji dan na Krovplatz. (Ne, nije tipfeler!) Susjed zidar/bauštelac dogovorio radove na renoviranju neke kuće, mijenja i krovište. Očekuje se skoro pogoršanje vremena pa je okupio veću ekipu da krovište završi čim prije, a onda će ono unutra pomalo, laganini. Čuo je da sam bez posla, pa me zvao da pomognem, a i zaradim neku pinklu! Eto, toliko!
Ćaos, i sretno na visinama, nemojte na crni spust! Vidimo se kad siđem s Krovplatza.

Foto, B.Ž. Zima na žici, 2012.

(Objavljeno 9.1.2013., parentium.com)

Buši! Hahahaha! Buši! Hahahaha! Buši! Hahahaha!

Sve velike civilizacije svoj uspjeh zahvaljuju robovskom radu – a Hrvatska je na pravom putu postati velika!

Nema više zajebancije, uskoro ćemo u Hrvatskoj postati šeici, nema više potrebe razvijati turizam... poljoprivredu, čuvati šume i vode, a baš i ako nam se slučajno zalomi neki Exxxon... pa još k tome i Valdez... ma nema veze - nafta je naša nada... a gdje ima nafte ima i plina, a tko laže taj i krade! A od travnja će lijepo krenuti curiti lova! Zapamtite – od travnja (iliti aprililalilalila) sve će biti bolje!

Svijetla je budućnost pred nama! Bušite nas Ameri, bušite!

Buši! Hahahah! Buši! Hahahaa! Buši! Hahahah!