MOŽE SE, AKO SE HOĆE!

Svoj novi, pošteni i reformistički politički, svjetonazorski i gospodarski koncept Most je upravo dokazao i svojim netom objavljenim izvješćem o troškovima kampanje! Naime malo su se preračunali (kao i u cijelom svom izbornom projektu) i ostali su u minusu nekih 300.000 kuna, što na ukupno deklariranih 1.2 milijuna kn troška predstavlja fulanje od čak 25%!
Za taj minus, koji će pokriti kad dobiju državni novac, zamolili su dobavljače odgodu plaćanja! Svejednako! Pošteno i gospodarski provjereno!
Možda bi ih trebalo podsjetiti na slogan iz kampanje: MOŽE SE, AKO SE HOĆE!

SVIMA!

Istarski fikusi i filadendroni

(Bunika, Hyoscyamus)

Baš kad sam htio nastaviti s pisanjem ove male kozerije o postizbornim događajima u Hrvatskoj s refleksijom na Istru (ovo ni bolji kozer ne bi bolje sročio), odnosno kad sam htio napisati nastavak raspri o 'dovoljnom' broju osvojenih ideseovih mandata i promašenoj preizbornoj, a izgleda i postizbornoj koalicijskoj meti... stvarnost me počela dostizati i moje zafrkantske pretpostavke ponovo se pokazuju bliske političkoj zbilji!
Jer, ako se slučajno desi da Most odabere HDZ (ili obrnuto), a uz nedavno ustanovljeni institut predsjednika-fikusa, mi dobijemo i verziju mandatara-filadendrona, IDS dolazi u ozbiljne probleme s povratkom hiperproduciranog kadra koji se poput razuzdane Lesi ili neozbiljnog Mara dundo Marojevog nakon silu špendanih soldi mora početi vraćati kući. Naravno svi ti dužnosnici ne bi baš rad doma iz najmanja dva razloga: ne znaju gdje će ih se uhljebiti (a vjerojatno će prije biti degradirani nego avansirani), a brate i svidjelo im se tamo u metropoli, pustili su korijenje, doduše plitko, al' korijen je korijen!
Dakako svi ti u političkim metroploskim igrama visokoinstruirani povratnički kadrovi, ako već ne promijene dresove i odluče kao spavači čekati 3-4 godine, po svom će vrnivanju tražiti krivce i odgovorne za svoj degažman, pa potom možemo očekivati novi krug unutarstranačkih borbi koje će biti puno žešće i s jačim kalibrima od onih kojima je pucao Kajin!
Jedan od boljih postizbornih poteza IDS-u je moglo biti jače očijukanje s Mostom... ali u ovoj partiji sve karte još nisu na stolu, iako se već po dosadašnjim potezima zna kome je što ostalo u rukama (rukavima) i kod koga su ostali aduti! Ali kod nas je sve moguće, pa i ono nemoguće!
Dakle osjetili ste vjetrove budničkih truba jerihonskih kojima IDS u zadnje dane pumpa vlastite mišiće:
- veći nadzor nad zarađenom lovom i investicijama, odriješene ruke u svemu osim u obrani i unutarnjim poslovima, valuti, školstvu i zdravstvu, decentralizacija, velika upravljačka samostalnost lokalne uprave, regionalna samouprava... što naravno uz istroljubni konsenzus, pokoji najavljeni referendum i istarsko stoljetno samoopredijeljenje blizu onome da pokojeg istarskog boškarina povuče i navuče poput crvene krpe na onu poznatu priču iz devedesetih o hrvatskoj pušci na hrvatskom ramenu i hrvatskoj novčarci u hrvatskom džepu... i dalje se fućka!
Čak i temeljnu priču hrvatske funkcionalne i razvojne ekonomije o 200 obitelji možemo preslikati na istarsku priču o recimo 20 zaslužnih istrotvornih obitelji, a ono poznato ulizivanje širokom puku o tome kako sva hrvatska lova bespovratno odlazi u Beograd, ovdje čak suviše lako mijenjamo s onom kako sva istarska lova ode bespovratno u Zagreb!
Kvalitetnu istarsku tortu načinjenu sredstvima koje cure iz Istre svakako možemo garnirati s tih 800 milijuna kuna koje odlaze u Zagreb, ali kao šlag na tu istu tortu može se dodati i nekih 3 milijarde kuna koje dvije-tri ('ajd nek bude četiri) vodeće turističke tvrtke u Istri bilansiraju u ovoj godini! Ni iza te love u Istri ne ostane traga do možda tek onoliko mrvica koje su Ivica i Marica ostavili a da bi se znali vratiti kući iz duboke šume i pobjeći od slatke zamke i zle vještice!
Ali 'ajmo mi nazad na onu moju kozeriju, dok još pije vode! Zamislite onako kako bi izmaštano izgledala ostvarena istarska samostalnost... ma divota jedna! Kad spustiš kriterije na niže razine (odnosno podigneš na državne) koliko bi se novih radnih mjesta moralo otvoriti u slučaju samostalne države, novih carinaka, policije, vojske u sva tri glavna roda, sudaca, upravnih tijela, zamislite sve naše vođe mjesnih zajednica koji postaju načelnici općina, načelnike općina kako preko noći postaju gradonačelnici, gradonačelnici župani, a župan predsjednik države. Pa Sabor, mandatar, nova vlada, pa nova ministarstva, ministri, njihovi zamjenici, zamjenici njihovih zamjenika... Treba naravno izabrati i sva vijeća, skupštine, gornje i donje domove, općinske i županijske sudove, treba napisati Ustav, odrediti granice, glavni grad države, glavne gradove županija, odrediti monetu za potkusurivanje ili jednostavno prigrliti euro, odrediti uvjete stjecanja prava na državljanstvo, dizajnirati Istrovnicu, urediti sve oko informiranja: proglasiti državne novine, portale, državnu televiziju i državni radio, kazalište, ustanove od izuzetne ciljeve za očuvanje istarske domovinske tradicije, obrazovanja, povijesti i kulture, odrediti se spram višestranačja, regulirati odnos manjinskih zajednica / nacionalnih manjina, provesti nacionalnu matricu između termina Hrvat / Istranin / Istrijan; odrediti se spram standarda službenog istarskog jezika i pisma, jezikā i pisama nacionalnih manjina, odrediti službena narječja i lokalne govore, odrediti se spram religije i/ili sekularnosti... treba se naravno energetski profilirati... ma cijeli niz stvari se otvara, imali bi se čime igrati nekoliko godina...
Trebalo bi dakle jasno utvrditi koliko bogata obala daje siromašnom zaleđu i brdsko-planinskim krajevima, koliko će se šoldi slati u Pazin (to tek sada kao moguća metafora centralne vlasti, iako bi se Pula žestoko borila za taj status), što će se podržaviti, a što u pretvorbi privatizirati... ma krasota jedna!
Najljepše je tek sve ogledati na specificiranoj razini recimo nogometa! Uz nedodirljivu dinamovsku Istru 1961 u prvu ligu bi npr. ušao Jadran, Rovinj, Novigrad, Rudar, Buje, Uljanik, Pazinka, Funtana... a moji bi Kaštelir-Labinci recimo s Muntićem igrali kvalifikacije za drugu ligu! Jebate – tribine bi samo nicale po seoskim razoranim terenima, a moćni lokalni šerif-sponzori trgali bi se da privatiziraju potencijalna gnijezda novih talenata i zemljišta koje vapi da se na njemu izgrade pomoćni tereni, svlačionice, kafići, poslovni prostori, stanovi za osoblje itd... itd...
Pa onda pitanje repke i glavnog izbornika, a koliko je tu još sportova... posla k'o u priči!

No vratimo se (samo) političkoj razini: nakon tih porodiljnih rezanja pupačane vrpce, obrednog krštenja/kupanja, pa umotavanja i premotavanja, cijepljenja protiv cijelog spektra dječjih bolesti sad bi se već moglo utvrditi kako se budi istarska ideja koja bi samostalnu regiju (državu/republiku) mogla uputiti na mogućnosti transgraničnih federacija. Ponovimo samo današnje riječi istarskih čelnika o tome kako je došlo vrijeme da se stane sa daljnim dijeljenjima Istre, jer je ona i tako već predugo podijeljena!
Čisto školski, moramo znati da geografska Istra (na)daleko nadilazi granice današnje županije, a da bi svojim punim ostvarajem i (vjekovnim višestoljetnim snom) o Istri unutar jedne cjeline to značilo da je Trst naš, pa time i sve ono što je na putu do Trsta, da smo prodrli u Liburniju najmanje do Preluka i da su Cres i Lošinj naravno istarski teren! Sve to podrazumijeva da se za multinacionalni sastav federalizirane Istre otvara mnoštvo novih zakonodavnih, izvršnih i sudskih tijela, a što bi se sve rezultiralo možebitnom liderskom i arbitražnom (ne usudim se reći 'centralnom') ulogom Pazina na raskrižjima čvornatih veza između Trsta, Kopra, Pule i Rijeke!
... e, brate, tu bi se već našlo mjesta za sve one povratničke Lesi-uhljebe s početka priče, a mogli bismo pelcati i novu vrstu istarskih fikusa (Ficus elastica istriana) i filadendrona (Philodendron Histrion) – koji tako lijepo figuriraju na dodijeljenim im gumnima! (Tek valja s vremena na vrijeme, kakvom egzaltiranom kulturnom akcijom ili članstvom u nekom odboru, obrisat prašinu s njihovih k'o opanak okorijelih obraza, ovaj listova, htjedoh reći, listova, majke mi!)

Vaš Buraz

Umjesto Pogovora: To sve naravno može zaživjeti "malo sutra" kao i u svakoj bajkovito relaksirajućoj priči... budući da se pojavio novi soj homo politikusa koji su zaboravili definiciju granica kao "zamišljenih (ukosio, podebljao i podvukao Buraz) crta koje se nalaze između dvije države" i koji se trude 'sebe' / 'svoje granice' obilježiti ubojitom bodljikavom žicom! Transgranična suradnja sad dobiva svoje puno značenje – surađivati izgleda možemo samo u transu! Možda ste za malo bunike? Ili budnike?

DRAGI BOŽO

ne može se zagrabiti u pekmez, a ne zaprljati prstiće!
Politika nije neprofitna volonterska udruga građana u kojoj se sav nakupljeni jal naspram krvopijskog birokratskog aparata može iskaliti potezima koji podsjećaju na učinkovitost zatvorene grupe ljubitelja ljubičica na fejsu ili igre čovječe ne ljuti se! Ovi s kojima sjedaš za stol, s kojima lomiš kruh i blaguješ, znaju se itekako žestoko naljutiti! Revolucija se ne čini bez krvi, bez razbijenih snova i... glava!
Tvoj ubrzani tečaj iz (sub)političke podmorničke stvarnosti koji trenutno pohađaš na zatvorenim mantijaškim klauzurama podsjeća na ono 'školovanje' koje je prošao Michael prije nego li je preuzeo famigliu Croleone...
Dragi Božo, moraš već jednom nekom zabiti, a da bi se nešto izrodilo! Bezgrešno začeće nije politički već bajkoviti termin! Jer dok te uče kako ćeš morati žrtvovati ii na žrtvenik podvesti pokojeg bratski (ili sestrinski) ofarbanog pijuna pa čak možda i konjčka dva, ti već snatriš o tome kako ćeš jednog dana na svojoj metkovskoj latifundiji posaditi koje stablo mandarina, koji red dva pomidora i uzgojiti kakvo organsko pilence onako za šufigat' na kratki saft da ti se prsti lijepe o kožicu i mekano slatko meso i oglobane koščice. Miran i pred Bogom i pred Narodom, u hladu Nazorovim cvrčcima ozvučene i miomirisne mediteranske crnogorice ti čitaš starozavjetni hit svih velikih hrvatskih papirnatih revolucionara, izdan tamo još '71. - "Pazi, tako da ostanem nevina"!

Navik stebom va pensierima
        Buraz s burze

P.S. neka mi ljubitelji ljubičica oproste ovu neprimjerenu prispodobu
P.P.S. zanimljivo je da spomenuti Majdakov roman ima sljedeći puni naslov: "Pazi, tako da ostanem nevina: ili, Marta i Lela iz Remetinca"

Tko kopira dvije sreće grabi!

Stvarno ne znam zašto se Karamarko boji ponovljenih izbora. Zašto bi 120 milijuna kuna bio novi trošak, a ne investicija u novi potrošački đir!
Nije li mantra da će nas potrošnja izvući iz krize? Dakle ako država ubaci još 120 milijuna u rotor potrošnje bit će to dobrom injekcijom kojom se može potaknuti i ljude iz štamparija, trgovace bojom i papirom, dostavnih službi, izbornih povjerenstava, DIP-a, birtija, benzinskih postaja...
Ako HDZ i SDP odista dopuste da ih Most smanta i od njih napravi ono što su mogli napraviti i bez njih (veliku koaliciju, u kojoj će pogubiti vodeće pozicije) – red je dobro se zamisliti, preispitati vlastita uvjeranja i razmisliti o kome glasati (i glasovati i birati) na novim izborima!

Inače sve sam više uvjeren da je netko iz Mosta prekopirao dobar dio mojih poruka o mogućnostima i putevima izlaska iz krize, malo ih je doduše političko-ekonomsko-birokratski uobličio i preformulirao, ali i bezobrazno preuzeo!
Najbolje je što sam to sve još kao tvrdokorni Buraz s burze u tekstu "Osam jednostavnih pravila" objavio davno, davno, prije godinu i pol, jer sve ovo što nam se sada događa bilo je lako vidljivo još i tada nakon izbora EU zastupnika i prvog preferencijalnog ispita za birače u Hrvatskoj! Provjerite na linku!

Ivica i Marica u raljama ekomonije: Željeti manje – imati više!

Nikako još ne mogu prožvakati onu poznatu liberalnokapitalističku mantru o tome kako će nam biti bolje ako povećamo potrošnju!

U socijalno-ekonomskim okvirima se valjda slažemo da biti bolje znači i imati više para, jebaj ga – nisam to ja izmislio, dakle znači imati bolja primanja i manja režijska davanja! Imati život koji ne klizi po rubu znanja, pameti i imanja!

Zdravoseljački prevedeno ta mantra dakle znači da ćete imati više ako potrošite više!

Ili još jednostavnije: ako imaš 100 i potrošiš 30 imat ćeš 130, a ne 70!

Doduše ta liberalna mantra znači da ćeš imati 130, ali jednog lijepog dana! U najboljem slučaju - SUTRA!

Kao na onom poznatom geg-oglasu s terase jednog kafića: Besplatno pivo – SUTRA!

Tih sutrevlja ja sam se naime nauživao više od nekoliko puta i zaista moraš biti totalni, ono – baš totalni alogični ofarbani kanarinac - da povjeruješ kako će ti u dobi od 54 godine - sutra biti bolje! (Život ioanko shvaćamo suviše ozbiljno - a on je naime tek jedna od onih opasnih smrtonosnih navika, koja se prenosi spolnim putem!)

Ali – šalu na stranu – iznenadilo me, no kad sam proveo 'terenska ispitivanja' i 'kućne izračune', uvidjeh kako ta mantra ima i nekakve uvrnute logike – ali dvojne!

Možemo je gledati s podesta jednog Ivice (baš da ne velim uvijek Todorića) i jedne recimo Marice koja radi na blagajni Ivičinog trgovačkog centra (bivša čistačica koja je napredovala do mjesta blagajnice). 

Vidjet ćete kako je računica jednostavna, a mantra u stvari točna bez obzira koliko ja sumnjao u nju!

Eto sad uzmino da Ivica ima na kraju mjeseca 1.000.000, a Marica 100. (Jebaj ga, kapitalizam je – nismo svi isti, bez obzira što vam nedjeljom uporno tupe da jesmo, a i za prvi se milijun ne pita!)

Ako Marica ima 100 i na hranu potroši 30 (recimo kod Ivice u trgovini) njoj ostaje 70.

Ivica sad već ima 1.000.030. Recimo da Ivica ima samo 100 kasirki koje će se ponijeti poput Marice, onda znači da je nakupio već 1.003.000 nečega. Recimo da i on mora jesti, pa čak uzmimo da je Ivica kupio i istu količinu hrane kao i Marica, dakle ostalo mu je 1.002.970.

Što će sad Ivica? Povećati Maricama platu bar za 10? To bi ga stajalo za 100 Marica tek 1.000 i još bi uvijek bio u strašnom plusu od 1.970.

Ali ne, zamislite, Ivica od 2.970 uzme bar 1.000 i priljubi to startnoj masi od 1.000.000 u koju se više ne dira, a od preostalih 1.970 (gladan nije, potrošio je 30 na hranu) kupuje novi market u kome zapošljava zamislite još jednu - Maricu.

(Ja govorim samo o zaradi i potrošnji na hranu – dakle 'egzistenciji', ne o poslovanju – i Ivičinim i Maričinim poslovanjem i tako upravljaju drugi!)

Dakle došao je i sljedeći mjesec! Recimo da i Ivica i Marica imaju sve u životu riješeno i da im je trošak samo hrana. Ivica sad ima 1.001.000 i novi market, a Marica ima 70.

Ivica sad dobija 1.004.030. Opet 30 daje na hranu i ostaje mu 1.004.000. Marica ima 70, dobija 100, na hranu opet daje 30 i sad ima 140. No posluša mantru o povećanoj potrošnji koja će joj pomoći da jednog dana ima još i više, a kako je bilo baš predblagdansko vrijeme, uludo potroši još 10 (pa je sad na 130) recimo na blagdanske delicije malo sira, šunke, vina... začudo svega toga ima i kod Ivice u marketu pa ne mora lutati! (Mislila je uzeti i malo maslinovog ulja, ali njega Marice već odavno ne kupuju, čak ni kad se razbahate)

I koliko sam ono na početku rekao da bude kad imaš 100 i potrošiš 30? Eto vidite: 130 – naravno!

I još kažete da mantra nije točna!

Ovim tempom, ako se ne bahati, pazi što i gdje kupuje i naravno s Božjom pomoći, Marica će za ciglih 597 godina stići na ove grane na kojima je sad Ivica...i svi će biti sretni kao u bajci!

Vaš Buraz

P.S. Kad smo već dokazali teoriju, glupo je računati koliko će tada imati Ivica? I da, jeste li zamijetili da se Ivica ne bahati poput Marice, odupro se iskušenju čak ni on nije kupio maslinovo ulje, a nije potrošio dodatnu lovu ni na delicije ni nove akvizicije, ter je jadan sve priljubio onoj masi u koju se ne dira!

P.P.S. Sljedeći put pokušat ću dokazati kako nam i pojeftinjenje goriva ruši ekonomiju, i kako su radnici na benziskim postajama koji su pristali na smanjenje plaća, u stvari na dobitku!

Porečki o-glasni zapisi

Pojavili su se novi prilozi za razabiranje valjanosti natječajnih procedura u Poreču! Vidjeli ste naravno što se događalo oko natječaja SZGP-a za zakup oglasnih površina na području vanjske ograde igrališta Veli Jože. Malo se pogriješilo u postupku! Madaj! Sad je sve OK? Madaj!
Problemi s naplatom, pa stupanje u posjed, pa grebanje svim i svačim da se do koncesije dođe, pa odustajanje od koncesije, pa opet grebanje sa svih strana da se do koncesije dođe... živo kino! Svi su bili sretni da se do bilo kakvog natječaja za koncesijski zakup oglasnih površina po Poreču uopće došlo, budući je opće poznato da Poreč površine u zakup daje po principu "tko prije djevojci, tome djevojka!"
Kako sam dugo vremena radio u firmama na poslovima realizacije upravo takvih projekata javnog oglašavanja, vjerujte mi kako situaciju dobro poznajem – a da je tome tako pokazat ću vam i na primjeru gorespomenutog natječaja!
Prije toga htio bih objasniti ono o djevojci. Dakle u Poreču si se oglašavajući, bar do sada, morao držati nekoliko općih pravila i reklamnu tabelu si mogao postaviti tik-tak! Skoro gdjegod i kakvugod!
Neka od pravila: jumbo plakati ne smiju biti veći od 12 m2 (zato su njihovi formati u pravilu 4x3 odnosno 5x2,4 m), moraju biti udaljeni najmanje 6 m od prometnice, a sve ostalo (oblici, nosači, materijali) može varirati, tako da imamo površina od lima, drveta, cerade ili plastike. Ako oglasnu površinu dižete na stup javne rasvjete onda jedino morate paziti da ista ne padne nekom na glavu i da donji rub ne bude ispod 3m visine od zemlje, a materijali, oblici i sistem vezanja na stup su potpuno proizvoljni. I da: jedina "zabrana" glasila je da se nikakve reklamne površine ne smiju postavljati unutar granice Peškera, ul. N. Tesle, Trg slobode, ul. B. Milanovića, Viale sve do Suda. Kako po 'najnovijim' akvizicijama city light površina u Poreču vidimo, i taj se ograničavajući element ukinuo tako da najnovije oglase odnedavno imamo i usred zelenih površina oglasno zaštićene šire starogradske zone, pa i na Cimareu uz Joakima! Sljedeća faza: Eufrazijana sa reklamnim porukama, zamislite atrij s onako diskretno crno uokvirenim iluminiranim porukama...
Takva, tek naočigled široko propusna, gradska politika dovela je do toga da oglasne površine uokolo porečkih prometnica niču kao gljive poslije kiše. Uz 'stranjske' firme PIO, Metropolis, Europlakat, Kaufland i Outdoor (neka se ne ljuti ako sam koga izostavio), malo manje stranjske Medior i Fabriku, tu su i 'domaće' koje prodaju uslugu oglašavanja na većim formatima: Propaganda, B1, MGC, ADD, TXT i one s oglasnim površinama najrazličitijih dimenzija postavljenima na najrazličitija mjesta po gradu i okolici: Quimedia, Sigra, Mateus, Make, ArtiGrafiche, a i mnoge one koje su shvatile da je dopušteno sve ono što nije zabranjeno i tako umjesto da plaćaju oglasnu zakupninu nekoj od gore navedenih registriranih agencija koje se uporno bore za oglasno preživljavanje i za svoj dio kolača, same su investirale u proizvodnju vlastitih oglasnih površina pa oglašavanje ne plaćaju nikom! Takvi su brojni oglasi, table i putokazi koje su još davno podigle obje naše velike turističke kuće, pa Jama Baredine, Motodrom, Casino, a nedavno i aquaparkovi, adrenalina park, Dino park, Konzum, Agrolaguna, Hypo banka, Tommy, Lidl, Mima, Istarski supermarketi, Podravka, Vatrogasci, zubari, veterinari, praonice, benzinske, autocentri, gumicentri, agencije iz nekretninskog i turističkog biznisa, HAK, Istraalf, kafići, restorani i konačno tu su svi oni koji kao gradske firme oglašavaju "svoji na svom", pretpostavljam bez nekih naknada: NK Jadran, Grad Poreč, Usluga, Odvodnja, POUP. Uz svu ovu bulumentu šargopirgastu, brdo je i onih koje sam zaboravio spomenuti, a koji se vrlo lako daju smjestiti u koji od gornjih obrazaca. Toliko o tom.
E sad se vratimo na koncesijski natječaj SZGP-a na površine oko vanjske ograde Jadranovog igrališta.
Dakle u vlasništvo oglasnih površina SZGP je došla zatvaranjem i prebijanjem dugovanja s prošlim zakupoprimcem (Inart), osim izgubljene dobiti, živu lovu SZGP nije ulagao u postavljanje površina. I na prvom javnom koncesijskom natječaju koji je objavljen lani, mislim da je donja granica ispod koje se nije smjelo natjecati bila na razini nekih 70.000,00 ili 75.000 kn godišnjeg najma (navodit ću zaokružene cifre i to bez PDV-a, tako da me nemojte ganjati zbog nekih par posto gore dolje!)
Poznavajući neke financijske elemente istog, nisam mogao vjerovati kad sam čuo da je novi zakupac firma MGC s ponuđenom cijenom od 160.000, kn.
Kao što sam i pretpostavljao, MGC je morao odustati od zakupa. Tu nije trebalo puno pameti!
Što reći, koju posluku porati? Ne mogu suosjećati s lošim poslovnim odlukama i loše urađenom domaćom zadaćom iz matematike.
Raspisan je novi natječaj, sa donjim limitom zakupnine od 70.000,00 kn. Skoro ista ješka.
U završnici natječaja (možda je bio još netko, ali ne znam detalje) ostali su tvrtka B1 i iznova MGC.
Za zakupca je odabrana tvrtka B1 uz izgleda neke čudne repove koji će se vući iza ponuđenih iznosa budući je razlika između dvije ponude strašno mala i da su očito obje firme imale sličan, ako ne isti mig o novoj cijeni koja će moći 'proći'. Firma MGC je dala ponudu od 90.002,00 kn, a firma B1 90.500,00. 
Iako mi je malo vanka regule da netko odustane od ugovora pa onda, priznavajući vlastitu poslovnu grešku, opet odluči sudjelovati u natječaju... ali biznis je biznis... ipak mi nije jasno da MGC opet ulazi u natječaj kao grlom u jagode bez da je opet napravio domaću zadaću ovaj puta koristeći mnogo bolje inpute koje je mogao skupiti tijekom proteklog perioda u kome je bio zakupoprimac!
Nitko nije izračunao da je donja ponuda SZGP-a od 70.000 kn godišnje potpuno nemoralna i bezobrazno visoka, ili je netko računao s nekim privilegiranim podacima o možebitnim budućim zakupcima tih javnih površina koje će 'nabaviti' zakupodavac.
Zašto? Evo računice!
Kako nitko od porečkih firmi koje se bave prodajom oglasnih površina nema javno objavljen cjenik zakupa (?), za računicu sam uzeo prosječne cijene zakupa hrvatskih oglašivača koje iznose otprilike 100,00 kn za dan, 3.000,00 mjesečno, odnosno 1.500,00 kn za 2 tjedna što je ujedno i najmanji rok zakupa.
Dakle:
Na predmetnoj poziciji ima 15 standardnih jumbo površina 5x2,4 m (12 m2)
Na predmetnoj poziciji ima 27 (iako se u natječaju SZGP-a spominje 25?) nestandardnih jumbo površina 3x2 m (6 m2).
Cijene zakupa standardnih površina prosječno u Hrvatskoj iznose 100,00 kn/dan = 3.000,00 kn mjesečno x 15 kom = 45.000,00
Cijene zakupa nestandardnih površina uzet ćemo da iznose 50,00 kn/dan = 1.500,00 kn mjesečno x 27 kom = 40.500,00
Što će reći da u najboljem slučaju, i to da su vam sve pozicije zauzete cijele godine možete oprihodovati zamamnih 85.500,00 mjesečno.
Od ovog iznosa morate odbiti troškove poslovanja (mjesečne): trošak rasvjete (3.500,00), trošak lijepljenja i održavanja (po prosječnoj cijeni od 12,00/m2 to izađe 3.500,00), trošak promocije i propagande (tek jadnih 3% = 2.500,00), troškove komercijale, za što vam može biti dovoljan jedan doooobar djelatnik – komercijalista s iskustvom i voljom (dakle dobro plaćen) što bi vas stajalo još najmanje 7.500,00 kn ili još i određeni stimulativni postotak iz realizacije, troškovi agencijskih rabata od skromnih dodatnih (miniminiminimalno) 5%, a uobičajeno 10%, (8.000,00) i naravno mjesečni trošak koncesije od 5.833.33 kn. Porez na dobit nećemo ni spominjati.
Konačno, kad podvučete crtu, onda ispadne da možete mjesečno zaraditi 50.000,00 kn ili prevedeno da za mjesec i pol prodaje zakupa možete pokriti godišnji iznos koncesije!
Zašto je onda prošli zakupac odustao od najma, bez obzira što je njemu tek tromjesečni najam još uvijek podnošljivo pokrivao trošak koncesijae
Naravno sve gornje postavke i predračuni padaju u vodu budući se računica za uspješan posao s oglašavanjem u Poreču mora okrenuti tek na mogućnost da kroz tri do maksimalno četiri mjeseca ostvarite realni zakup.
Ona cifra od 85.500,00 kn prihoda mjesečno jednostavno se istopi na nekih 35.000,00 kn, a da vam troškovi ostanu skoro jednaki. Sve ostalo je zavaravanje protivnika i preživljavanje sa skidanjem gaća! Čak i kad dođu ta tri četiri mjeseca berbe i debelih krava, veliki oglašivači vam stave jaja u škripac i traženjem velikih rabata i slanjem gotovih aplikacija na lijepljenje skidaju vam zaradu. A kao za vraga i oni "mali" se povampire i traže dodatne pogodnosti.
Dakle i ono što ste eventualno kroz svoj print (za pretpostaviti da u taj biznis i idete zato što imate svoje 'slobodne' printere) mogli malo 'navući' da pokrijete minuse, oduzmu vam. Čak i kad vam dadu i materijal na print opet vas ucjenjuju nemogućim cijenama koje vladaju kod velikih igrača i koje nerijetko iznose tek nešto oko 15-20 kn po m2.
Sve što vam preostaje je da se nadate kako ćete na 'svom terenu' sa 'svojim klijentima' postići puno veće cijene zakupa nego li su cijene koje drži konkurencija oko vas, i da ćete obzirom na poznavanje lokalnog tržišta utrošiti minimalno truda i sredstava za propagandu i animaciju privrede i lokalne uprave da vam popuni reklamne površine cijeli period godine.
No ovaj stav ima dva problema: za biznis izraz "nadati se" ne znači mnogo, a i razmišljanje da je lokalna privreda ili lokalna uprava toliko jaka (ili glupa) da neće ispitati cijene konkurencije i da će po nekom "diktatu" svoje oglase poslovne, kulturne, zabavne, sportske ili komunalne prirode usmjeriti upravo i samo prema vama ne pitajući za cijenu, baš i nije poslovno opravdano, pogotovo kad se sjetite svih onih oglašivača koje sam ranije spomenuo (među kojima ima i jačih igrača) i od koji svaki čeka svoj dio budžetskog kolača!

Ako se pak zakupodavac, znajući da se nećete usrećiti tim najmom, potrudi na ime svoje lakomosti i vaše pogrešne poslovne odluke, pomoći vam "napuniti" oglasne površine 'svojim' materijalima – sportske najave, zabavne, kulturne i komunalne objave - onda to liči pomalo na onu priču o Bandiću koji uporno tvrdi da ne sufinancira Dinamo već da taj klub sponzorira TZ Zagreb, zaboravljajući da je TZ Zagreb na jaslama Grada Zagreba.
Sve u svemu, situacija male bare s puno krokodila dovela je dotle da se jumbo reklamne površine iznajmljuju i za nevjerojatnih 33,33 kn po danu, a one upola manje kvadrature i do 13,50 kn po danu. Da se razumijemo, ni veliki hrvatski oglašivači koje sam ranije spominjao, ni približno ne ostvaruju punu prodaju van sezone na Poreštini (kao vjerojatno ni dalje po Istri) – tek tu i tamo poprate neku veću akcijsku tarifu teleoperatera, blagodošavše izbore ili se čak i 'potrude' zamijeniti neki stari već oštećeni i izdrapani oglas!

Sve nas to vodi ka novom natječaju za godinu i nešto dana! Živi bili pa vidjeli!

POLITIČKA KLAUZURA ili "Ostani u samostanu Ofelijo!"

Mostovci na povratku s klauzure

Uvijek me na pisanje i komentare najviše potaknu neke situacije, izjave i događaji u kojima se recimo drastično miješaju babe i žabe, kruške i jabuke ili da budemo pluralističko lingvistički korektni u idiomima da ne miješamo niti jabuke i naranče a bogme niti kredu i sir! (Usp. apples and oranges, chalk and cheese ili pommes et poires!)

Jedno od takvih supralingvističkih tvorevina koje s jedne od ljudskih djelatnosti asocijativno prijeđu na drugu jest i nedavna vijest po medijima kako u ovo postapokaliptično hrvatsko izborno vrijeme u kojemu se očekuje pravorijek Mosta, a sve kako bismo mogli nastaviti politički funkcionirati i postojati kao država, i kako se upravo cvijet te novosklepane političke udruge našao na tajnoj KLAUZURI.

Guglajući malo uokolo na svoje opće čuđenje sam pronašao kako se niz stranaka (a dakako začudo najviše HDZ) tijekom proteklih godina podvrgavao političkim klauzurama, ne bi li se stranku ojačalo, ujedinilo, ili jednostavnije rečeno: ustremilo ka jednoumlju i jednodjelovanju! Kako bi se došlo do jedinstva govora i djelovanja, kako nitko ne bi mišlju i djelom odskako od «klaustrofobične» matice, središnjice i propisane etikete!

Naravno, istraživanju me klauzura privukla i time što riječ neosporno etimološki pripada religijsko-crkvenom diskursu, a kad se crkveno prispodobljuje političkom onda postajem naročito reaktivan svim svojim osjetilima. Postojanje mnoštva suvremenih političkih dionika koji ispravnost svojih postupaka zamjenjuju i poistovjećuju s time da su religiozni ili da su vjernici ili da redovito idu u crkvu, upravo plaši svakog onog koji razumije što je demokracija!

Crkveno učenje i subordinacija od ovce do sveca, od griješnika do Boga, nema nikakve veze s demokrateinskim postavkama javnog prostora agore na kojoj svatko ima pravo (a često i obvezu) iznijeti svoj sud, stav ili mišljenje! Uzevši da su izbori nekakav današnji surogat agori, uvođenje političke klauzure u način funkcioniranja stranaka i njihovog ušančivanja u petrificirane stavove samo potvrđuje glupe podjele na lijeve i desne i na njihovo apriorno neodustajanje od tih ciljeva. Promjena smjera, ma koliko možebitno korisna bila, nikom ne pada pamet.

Tražeći literaturu o klauzurama, naišao sam na izuzetno informativan tekst iz časopisa Političke analize, br. 10., 2012., autora Hrvoja Špehara, a pod nazivom «Politička klauzura – samostan za političare!»

Tako Špehar veli: «Ozbiljne političke stranke koje nisu komparserije ili nakupine komparsa ili statista, izlišne političke koterije kakve oko sebe okupljaju upravo istaknuti nositelji političkih patologija, ne bi smjele dopustiti da im nedostaju kritičko samopromatranje i brzo uoačavanje stranputica, pogrešnih politika i političkih zastranjenja.

Postoje li adekvatni lijekovi za navedene 'kronične bolesti' političkog sustava? Jedan od mogućih odgovora na pitanje kako uspostaviti kvalitetno vodstvo političkih stranaka, intenzivnu i stalnu unutarstranačku kritiku i raspravu o programima stranke, osobama koje trebaju i mogu izvršiti pojedine stranačke zadatake može se pronaći u dobro poznatim oblicima samostanskog života. Oblik samostanske klauzure, koja može biti trajna ili privremena, relativno stroga ili nešto blaža, može biti vrlo inspirativan za formiranja stranačkog članstva.»

Nakon što nam se pojasni da je etimološki riječ klauzura prvotno označavala ograde i materijalne prepreke koje su odvajale imovinske jedinice jednih od drugih (polja, staje, pašnjaci, kuće, vrtovi, posjedi) i kojim se jasno davalo do znanja da jedni (stranci) ne trebaju i ne smiju prelaziti granice kako bi ušli kod drugih. U srednjem vijeku taj pojam prelazi u crkvenu uporabu i to pogotovo s oblikom značenja da klauzura predstavlja granicu između samostanskog, redovničkog, monaškog, isposničkog i uopće crkvenog prostora u kojem 'drugi' nemaju što raditi osim ako ih se u osobitim trenucima i osobitim povodima tome ne pripusti: crkveni obredi, vjenčanja, krštenja, pogrebi, milodari, zavjetni darovi i svjetovne navade koje se unutar ograničenog ljudstva klaustara nisu mogle pronaći ili obaviti!

Konačnu potvrdu klauzure kao religijskog nauma odvajanja žita od kukolja potvrđuje Špehar riječima: «Ključnom se ipak pokazala evanđeoska zapovijed da se Kristovi učenici odvoje od svijeta (fuga mundi), premda u njemu žive i dijele sudbinu svijeta. Bijeg od svijeta i uspostavljanje posebnih životnih uvjeta… proizlazi iz potrebe da se formira uravnotežen životni stil (stabilitas), koji jamči da će redovnici, lišavajući se nepotrebnoga, moći što više približiti svoj život evanđeoskom idealu i životu Isusa Krista!»

Ako od tog religijskog samostanskog koncepta do suvremenih team buildinga i Big Brothera, pa sve do novovjekih izuzetno omiljenih i potrebitima vrijednih duhovnih obnova, i u politici moramo završiti u jednoumnim klauzurama koje nas uče da je dopuštena potpuna asimilacija kao borgovska potraga za savršenstvom i da je poruka "otpor je uzaludan!" poruka novog političkog poretka, onda: da malo (odista malo) razmislim (evo već sam razmislio): Ne hvala!

Moja bi hamletovski sročena poruka bila: Ostani u samostanu Ofelijo. Zašto da rađaš grešnike?

Pogovor: Jedino gore i po slobodnomislećeg pojedinca fatalnije od takve zatvorene klaustraske koncepcije naše političke zbilje u kakvoj je recimo danas svojevoljno zatvoren Most, može biti poistovjećivanje s vojnom militarističkom zbiljom koja subordinaciju i zapovijedni lanac ima postavljen još rigidnije od religijskog i čiji vrhovni zapovjednik nažalost obično ima puno manje razumijevanja i moralnih skrupula od onoga koje posjeduje Bog kao meritum i vrhovni zapovijednik vojsci vjernika!

A kako moj vječno pesimitičan duh sluti, svi oni koji će nas htjeti izvući iz ovih nastupajućih pogibelji svih boja terorizama - hodaju u vojnim odorama i ostavljaju na našim stazama duboke prljave tragove teških vojnih čizama!

Šteta što ovu fotku nisam imao prije: 

IDS - Je li tri mandata dovoljno?

Baš sam onu izbornu noć onako na silu i ponosno držao oči otvorene kad se kod prikazivanja izbornih rezultata uz IDS odjednom pojavila brojka od 5 mandata. Konačno! Pomislim! Prijeći će konačno tu psihološku granicu od tri mandata! U prošlom sazivu Sabora zbog Kajinovog izbacivanja iz stranke IDS je bio pao čak samo na dva zastupnika, a opet u ranijim sazivima unutra raznih koalicija uvijek se bio vrzmao s 4 mandata.
I dok sam gledao kako HDZ ne pobjeđuje, a SDP ne gubi, sve sam se više uvjeravao kako sam imao dobru procjenu računajući da će na ovim izborima biti NERIJEŠENO (i u sportsko-natjecateljskom smislu i još više u statusnom smislu koji krije složenica NE-RIJEŠENO). Nažalost ništa bolje neće biti niti s rješenjem koje će donijeti upliv MOST-a! Šarolika interesna grupa koja će iz opcije opozicijske manjine kontrolirati manjinsku bilo SDP-ovu ili HDZ-ovu novu vladu, moći će po mojoj procjeni trajati najdalje do pred sljedeće lokalne izbore (2017.) - ako i dotada? Možda će biti ekonomično održati ih istovremeno!
Situacija u kojoj će se iza ćoška neprestano udarati packe "velikima" i tjerati ih da kleče na kuruzi neće dugo trajati čak ni ako na čelu te vlade bude netko iz MOST-a.
O svemu sam tome, samo bez učitelja, pardon doktora, sa štapom, bio pisao još prije godinu i pol u članku "Osam jednostavnih pravila..."
Svejednako tako bluzeći u (post)izbornoj noći po ekranu različitih televizija, sa šarenim prikazima potencijalne saborske svakodnevice, postocima i čekanjima na javljanje glavnih faca, odjednom mi pade na pamet naslovno pitanje!

Je li tri mandata dovoljno? Jesu li odista tri sabornika pobjeda?

Naravno, kad stvar gledate ispred pobjedničkog postolja – tron vam je podosta izmakao, ali ipak ste četvrta stranka po zastupljenosti u Saboru! I to izgleda sasvim cool!
Opet, kad gledate globalni koncept MOST-a koji postoji neke dvije godine i koji vas prepizdi 6 puta i kad usporedite njegove osnovne reformske koncepte sa svojim, vidite da tu baš i nema puno razlika. Sve što ste vi pričali, pričaju i oni! Sve što ste vi radili, rade i oni! S druge strane vidite i skoro tek netom stvorene stranke (Bandić, Živi zid, Čačić) koje usko specificiranom parcijalnom programskom osnovom "lako" ostvare jedan pa i dva mandata.
Šteta je da Istra i IDS koji razmjerom i slaganjem izbornih jedinica participiraju "u vlasti" ove izborne jedinice s jednakim brojem mandata kao i HDZ i šteta je da sa svojim potencijalnim partnerima na razini države kojima na srcu leži decentralizacija nije našao zajedničku programsku osnovu i složio koaliciju koja je mogla biti učinkovita i plodonosna i u broju mandata i u pregovaračkoj snazi.
Ovi izbori su bili izuzetna prilika za to! Ova kampanja koja je vođena na razini kamenog doba i tam-tam bubnjeva, bez jasnih programa, bez velikog medijskog sučeljavanja mogla je uz iole uozbiljeniji stručni pristup komunikaciji i stranačkoj promociji dati velike rezultate. Ovako, bila je ona kao bezalkoholno pivo – malo se pjeni, ima boju i mjehuriće, piša ti se od njega k'o od prave bire, ali umjetne arome i koncept zeroalco nisu ga odveli ništa dalje od limunade.
Ima IDS u svojoj povijesti širokih regionalnih koalicija (Dalmacija, Slavonija, Rijeka, Zagreb: SDP, HSS, HNS, LS, ASH, HKDU, SBHS, DA, RDS), ali nikad, ni na račun njih, nije ostvario veće mandatne pomake. Doduše za razliku od danas ustaljena tri mandata godinama je ranije bio na četiri. No u ovim izborima IDS regionalnost više ne spominje, nju je zamijenila riječ decentralizacija! Regionalizacija znači gubitak županijskih granica i široko otvaranje Učke prema Rijeci koja bi trebala postati upravni regionalni centar, a što bi brzo pretvorilo hrpu "domaćih" jalovih uhljebničkih pozicija u nepotrebni balast napretku i razvoju. A kako stvari stoje s ovim izborima ne zna se ni što će se desiti sa svim onima uhljebčićima koji bi se mogli (po)vratiti iz Zagreba!
Naime, trebalo je pronaći blagoglagoljivi, karizmatični, neokaljani, nepotkupljivi, donkihotovsko isusovski lik kakav je lik Bože Petrova i krenuti u upotpunjavanje liste s drugim regionalnim centrima. Pa nije valjda toliko teško i ovdje pronaći nekog koji se može oduprijeti suvremenim zamkama novomodeliranih kumira i prijetvornih farizeja.
Ono "ostalo" što je temelj napretka svake političke stranke postoji: sprega politike i biznisa je tu, jer koliko god političkim strankama trebaju jaki izvori finaciranja toliko i samozatajnim (su)finacijerima političkih kampanja i kompanja treba politička osnažnica njihovom novcu koji bi se i tako upljesnivio u sefovima i samo svrbio po džepovima!
I MOST je složio tek nekoliko lokalnih dalmatinskih općina, nekoliko biznismena, pokrenuo teritorijalne, logističke i osobne veze sa Zagrebom, Rijekom i Osijekom i pustio kamen da se kotrlja niz brdo. A svaki pravi roker u duši zna da se na kotrljajući kamen mahovina ne hvata.
Stoga svojom vankoalicijskom kalkulacijom o boljim startnim pozicijama u postizborne pregovore, svojim žestokim i provokativnim predizbornim porukama (Zagrebe: Istra dolazi po svoje!) i željom da sa svoja tri mandata značajno uvjetuje učešće u novoj vladi, nije učinjeno ništa!
Svojim izostankom iz bivše kukuriku koalicije, osim što je onemogućio SDP-u da odmah po prebrojavanju glasova ostane potpuno ravnopravan HDZ-u, i dao Kolindi zadovoljstvo da čestita HDZ-u kao relativnom pobjedniku, IDS nije napravio nikakav pregovarački pomak. Tek je šutke, poput neke pritajene ovostrane nove dijaspore, istrpio automatsko determiniranje i kopi-pejstanje uz SDP baš kao što se prešutno kopi-pejstalo tri glasa dijaspore uz HDZ.
Sve pregovaračke (čit. ucjenjivačke) pozicije IDS-u (3), kao uostalom i Živom zidu (1), Bandiću (2), Glavašu (2), Čačiću (1) i manjincima (8) preuzeo je MOST. Tih njihovih raznolikih i raznorodnih 17 mandata pregovarački je jednostavno i na državnoj i saborskoj razini postalo nevrijedno, izgubljeno i utopljeno u onih MOST-ovih 19. Čak i da sami naprave svoj klub i koaliciju (što je ipak zbog koncepcijskih i svjetonazorskih razlika nemoguće) ne mogu narušiti pregovoaračku snagu MOST-a. Prošla baka s kolačima!
Na ovaj ili onaj način IDS već godinama participira u vlasti, i sad ga trese isti sindrom izmaknute stolice koji trese i velike HDZ i SDP – ministarstva, uredi, zamjenici, agencije, pročelnici – postaju na vrbi svirala! Ono izgledno jedno ministarsko mjesto opasno se dugo vrti na ruletu od crvenog do crnog polja. Ako se u narednim danima nekako uspiju upucati u vidokrug koga se dosegne s MOST-a, još možda imaju nekakve šanse, inače u ovakvom metežu ni prepotentni Milanović ni potpuno izgubljeni Karamarko za njih više nemaju vremena.

Tako da tradicionalnim ramom uokvirena i malčice previše samodovoljna u korijenu ipak partikularna regionalna IDS-ova politika, na državnoj razini u ovoj izbornoj rundi počinje značiti sve manje. Nije se kapitalizirala dugogodišnja tradicija IDS-a kao prepoznate demokratske liberalne centrističke slobodoumne predvodničke regionalne stranke. To toliko hvaljeno i spominjano "stabilno biračko tijelo" stranci s europskim demokratskim tečevinama postaje uteg, i kao u onom filmu "Beskrajni dan" kad se glavni lik nakon svakog buđenja nađe iznova i iznova u istom danu i zna sve što će se desiti s njim i u njegovom okruženju tijekom beskrajno ponavljanog dana - ponavlja iste dijaloge s uvijek istim likovima, obavlja iste poslove – i mi ostajemo zarobljeni u toj zemlji svizaca, u toj IDS-ovoj priči suočeni s uvijek poznatim monolozima, dijalozima, postupcima i namjerama. S tri mandata koji odjednom ne znače više ništa i opet s "novim danom" i novom trajnom mobilizacijom "stabilnog biračkog tijela" kojemu se počinju pumpati mišići za ipak nam (naravno, jeste li uopće sumnjali:) najvažnije nailazeće Lokalne Izbore.
Prilika za iskorak je postojala, ali je nitko nije prepoznao... treba ponekad zatomiti samoljublje, usuditi se pogledati preko tuđe kapije, prijeći preko tuđe ćuprije...

NATJEČAJI NAŠI SVAGDANJI (Umag : Poreč – 1:1)

Kažu da je tajna čovjekove sreće u dobrom zdravlju i lošem pamćenju! E nekako me baš neće pa neće karta u ovom dijeljenju! Sjećate se koliko sam nedavno trubio po internetima, fejsovima i blogovima o nezakonitom zapošljavanju g. Štifanića na mjestu ravnatelja porečkog POUP-a? Ma sjećate se, naravno!
Eto čovjek će još malčice pa prikupiti već 3 MJESECA onog staža kojeg je trebao po Zakonu i Natječaju imati 3 GODINE. Još malo, dok lupiš dlanom o dlan i sve će biti OK! I tako više nitko o tome i ne govori, a kamoli da to stavi u rang prekršaja, nekmoli nečeg većeg! Nema reakcije ni inače hipersenzibilne kulturne scene, obavještajne i informativne klike, policije, raznih (unutarnjih i vanjskih) nadzora (da ne velim revizija), inspekcija, sudstva... zašto bi se onda uopće više i uzbuđivali! To je sasvim ljudski, doduše malo kokošarski, kukavički – ali ljudski! Veži konja đe ti aga kaže! Moraš biti fin prema onom koji drži kesu!
Ali ne pišem vam danas zbog POUP-a. Danas vam pišem zbog umaškog učilišta: Pučkog otvorenog učilišta "Ante Babić", Umag. I oni su raspisali natječaj za izbor novog ravnatelja/ice. Ali oni su taj natječaj digli na jedan viši nivo. Nivo o kome porečko učilišno Upravno vijeće i njegova perjanica g. Picco, mogu samo sanjati!
Dakle fejs-prijatelju olovčicu u ruke i pravi bilješke! Trebat će ti to skoro: što je 4 godine nezakonitog mandata u odnosu na vječnost! Da ste natječaj sličan ovom umaškom raspisali ljetos, danas se više niti ne bi vukli njegovi ružni repovi! Nemoj da se capo spet rabja za niš!
Dakle koliko god su u porečkom natječaju uvjeti bili standardno uopćeni i sukladni nekakvom očekivanom horizontu, toliko su ovi umaški specifični, neočekivani i parcijalni! Ne znam tko ih uopće može zadovoljiti, a mislim da ni oni koji su natječaj raspisali to "ne znaju", naravno to je sarkazam pod veeeeelikim i deeeebelim navodnicima, budući je ovo natječaj u kome nedostaje samo traženi broj cipela (štikli) za očekivanog kandidata/kinju!

Evo ovako to izgleda u Umagu:

Natječajem su propisani uvjeti i način provođenja postupka imenovanja ravnatelja/ice Pučkog otvorenog učilišta „Ante Babić“ Umag.

Ravnatelj/ica Učilišta imenuje se na razdoblje od četiri (4) godine te podliježe ponovnom izboru.

Kandidati/kinje moraju ispunjavati slijedeće uvjete:

1. Stručna sprema: Sveučilišni diplomski studij ili integrirani preddiplomski i diplomski sveučilišni studij za učitelje ili stručni četverogodišnji studij za učitelje kojim se stječe 240 ECTS bodova ili diplomski specijalistički stručni studij ili četverogodišnji dodiplomski stručni studij kojim je stečena visoka stručna sprema u skladu s ranijim propisima.

Ispunjava uvjete za učitelja, nastavnika ili stručnog suradnika u školskim ustanovama ili Učilištu.

2. Radno iskustvo: Najmanje 8 godina staža osiguranja u školskim ili drugim ustanovama u sustavu obrazovanja ili u tijelima državne uprave nadležnim za obrazovanje, od čega najmanje 5 godina na odgojno-obrazovnim poslovima ili poslovima vođenja obrazovnih skupina u školskim ili drugim obrazovnim ustanovama,

3. Posebni uvjeti:

- kandidati/kinje moraju poznavati talijanski jezik u govoru i pismu;

- kandidati/kinje moraju poznavati rad na računalu;

- kandidati/kinje moraju imati organizacijske i komunikacijske sposobnosti;

- kandidati/kinje moraju ispunjavati odredbe Statuta Učilišta koje se odnose na zapreke za obavljanje funkcije ravnatelja/ice...

Ha, što velite? Ovdje tek ne znaš tko je lud, a tko zbunjen! Ili znaš, ali... šutiš i fićukaš!
Nezgodni su ti puleni kojima uvijek nešto nedostaje! Gojenci koji nisu stigli obaviti eto baš to što još nedostaje! Ali što da radiš ako je takva paradigma – ne možeš kontra želja Osnivača i Kesonosca! Razumijem ja to, ali brate koga vraga onda uopće raspisivati natječaje, kome se tu daje alibi! Ako je ta i ta opcija na vlasti, ako ta i ta opcija drži kesu toj i toj ustanovi ili instituciji onda neka i bira podobnike na sva raspoloživa mjesta jer i tako nitko drugi nikad tu neće zasjesti! Što da se uludo bacamo u trošak?
Bez obzira što u Statutu umaškog učilišta stoji: "Učilište je javna ustanova za trajnu naobrazbu, kulturu i informiranje, koja svoju djelatnost obavlja kao javnu službu." (Članak 3. Statuta) – nikome ne smeta da se umaško Učilište prenamijeni u mirnu i tihu Večernju školu, da ne velim školicu! U sve tri uvjetovane točke natječaja ima toliko proturječnosti i mogućih namjerno dosljednih nedosljednosti da je to jednostavno neprobavljivo!
Zamislite samo ovaj mogući rasplet (naravno da se to neće dogoditi): prva dva uvjeta natječaja može zadovoljiti osoba (hrvatski državljanin, naravno) koja je te uvjete ranije stekla u Sloveniji, BiH ili Srbiji i koja možda uopće ne govori dobro hrvatski jezik, ali dobro poznaje talijanski jezik u govoru i pismu... i ta je razlikovna kategorija "znanje talijanskog" može natječajno privilegirati od nekog tko je prva dva uvjeta stekao u Hrvatskoj, ali recimo ne zna baš talijanski!
Da ne velim da su godine iskustva (8=5+3) bitne u principu samo za one koji su radili najmanje 8 godina u školskom sistemu, od kojih njih 5 mora provesti u razredu ili na odgovarajućim tečajevima, a tko god bio van školskog sistema, bez obzira na znanje, sposobnosti, stručnu spremu i 'slično'... (tu čak ni Elio ne bi prošao!) nema šanse postati ravnateljem/icom umaškog Učilišta.
Napominjem još kako se u prvoj točci Natječaja (Stručna sprema) navodi da osoba koja se javi na natječaj mora imati "sveučilišni diplomski studij ili integrirani preddiplomski i diplomski sveučilišni studij za učitelje ili stručni četverogodišnji studij za učitelje kojim se stječe 240 ECTS bodova". E sad - da biste stekli 240 ECTS-a morate studirati najmanje 4 godine (1 godina = 60 bodova), mislim da su prvi studenti po bolonji upisani šk./g. 2005./06., pa su onda uz minimalno četverogodišnje studiranje spremu mogli steći najranije šk./g. 2008./09. + traženih natječajnih 8 godina radnog iskustva = "bolonjski studenti" moći će se javiti na natječaj za ravnatelja umaškog učilišta tek 2017. godine!

2005 (početak bolonje) + 4 (godine studiranja) + 8 (tražene godine staža) = 2017.

Dakle-m: ECTS bodove uopće nema svrhe ni spominjati, a bolonjce nam u Umagu do daljnjeg valja zaboraviti – bar do sljedećeg natječja za 4 godine! Ako!
Ima tu još gluposti, ali eto mustra za idući natječaj za izbor ravnatelja u porečkom Učilištu – postoji! Topla je voda izmišljena! Deri bez pardona, ispod pojasa! Treba malo prilagoditi statut i kad već umaškom osnivaču odgovara da umjesto pučkog otvorenog učilišta ima večernju školu, zašto porečkom ne bi odgovaralo da ima neki novi revizorski omasovljeni GIOUP.
Krušiš? Sve za raju! Raju za niš't!

Gdje je uopće ta Sirija? (Rekti!)

Jasno mi je da su putevi geopolitičkih igara nedokučivi! Jasno je kako je rat odraz politike, a politika igračka ekonomije! Ali recimo nije mi jasno zašto Sirija nikad nije igrala košarkašku Euro ligu, nije igrala nogometne kvalifikacije za Euro, ne igra Ligu prvaka kao ni Europsku ligu, nikad nije pjevala na Eurosongu – a Turska, Izrael, Cipar na tim skupovima redovito sudjeluju već godinama!
Ne vidim ni ekonomsku, ni vjersku, ni kulturnu, a bogme ni zemljopisnu prepreku koju nisu preskočile te tri zemlje, a i mnoge druge azijske zemlje bivšeg SSSR-a, a da je nije mogla preskočiti i Sirija.
Da je Sirijcima ikad bilo ponuđeno sudjelovanje na bilo kom od tih europskih sportsko-estradnih događaja, danas bi još sigurno bili na "braniku Europe", u svojim granicama, a ne u granicama EU!

NOVA DRŽAVA U EU

... a bit će ih čini se još!

USTAVNI SUD IPAK ODABRAO STRANU

Koliko čujem od poznanika i ljudi koji rade po našim bankama, odustaje se od pripreme papira klijentima za konverziju iz franka u euro.

Naime posljednjih dana u bankama se radilo danonoćno, uvedena je bila skoro pa radna obveza, radilo se subotom i nedjeljom samo da se na vrijeme stigne priprediti papirologiju za konverziju!

I onda odjednom – pif-paf-puf! Stigao nalog iz centrala da se sve obustavi – navodno su dobili potvrdu da će Ustavni sud odista srušiti zakon!

Po toj logici Ustavni sud direktno tjera vodu na Milanovićev mlin, a stalno se predmnijevalo da je obrnuto... eto – uvijek te netko iznenadi!

GLASATI (SE) U ISTRI

Jasno vam je da će nam ovih dana pa sve tamo do izbora i službeno krenuti teći med i mlijeko. Jasno vam je da će do izbora među nas početi silaziti politička elita svih kalibara s nedostupnog nam Panteona! Jasno vam je da do 8. studenog službeno nema više krize! Iskoristite te dane!
Naravno – počeli su službeni predizborni kolopleti mazanja i premazivanja starih tema novim farbama, okusima i mirisima! Novi projekti, novi poduhvati, nove zamisli, nova lova iz EU, novo sunce na nebu! Ona stara neispunjena obećana već su davno zaboravljena!
Sve isto kao i prije – isti biraju iste! Demokracija! Zanimljivo je tek da smo nakon prezrenog jednopartijskog sistema i žudno čekane demokracije, u ovih njenih prvih 25 godina imali na vlasti samo dvije stranke – drastična promjena (!) – a da istovremno svi demokratski dionici (i birači i birani) žele da vlada samo njihova stranka, tj. željeli bi se, bez imalo grižnje savjesti, odreći demokracije ako bi to značilo da na vlasti zavajk jednopartijski, ostane njihova struja, njihova ideologija, njihova stranka!
Demokracija je imala još nekog smisla kad je kao način djelovanja i mišljenja bila cilj i sredstvo da se obespravljeni, potlačeni, siromašni, "drugi" i "drugačiji" izjednače sa svim ostalim privilegiranijim dijelovima društva, da se svima u startu, cilju kao i u svakom dijelu životne utrke, postave i omoguće bar koliko toliko jednaki uvjeti ostvarenja "ljudskog" života (dom, zdravlje, hrana, posao, mir...). Ova današnja 'demokracija', nažalost, okrenula je pilu naopako: krenula je odozgo: nastoji nas uvjeriti da su svi oni bogatstvom i položajima privilegirani, jednaki svima nama ostalima koji svoj puni ostvaraj u društvu (naravno to "puni" znači da stenješ i da se penješ samo u svom platnom razredu) nikad neće moći doseći ako se ne sagnu, poklone, učine rukoljub ili ako kao lojalni građani ne dadu javnu ili tajnu prisegu da će biti pokorni pojedinci koji će se ponašati sukladno zadanim normama, koji će slušati i izvršavati naloge birokratske vlasti (makar i ne bila u pravu) i koji će istoj toj vlasti bespogovorno plaćati da njima vlada!
Jedna od tih prešutnih normi koja daje legitimitet demokraciji jest i sudjelovanje u farsičnim izborima kojima se ta demokracija svake 4 godine mimikrijski farba bojama naroda. I biranje i glasanje i glasovanje je time dvojako čudna djelatnost! Zavaravaš i sebe i druge.

No ipak kad malo bolje razmislim najteže je nama ovdje u Istri! Birati, mislim! Zašto?
Evo ovako:
Svugdje preko Učke i po svim našim izbornim jedinicama imate nekakve lijeve i desne, plave i crvene, birate između dva suprotstavljena tabora, dvije koncepcije, ideje, borbene linije, između lošeg jučer i boljeg sutra... dvostranačje postaje prepoznatljivi hrvatski kod, a ovdje kod nas?
Otkad je demokracije, ovdje kod nas uvijek je na vlasti IDS! Niste primijetili? Tko god bio pobijedio i na kojim god to izborima bilo, ovdje je vajk na vlasti IDS. Pobijede lijevi – ovdje dobro, pobijede desni – ovdje još bolje! Jednopartijski sistem je nestao? Da? Kad to? Stari socijalistički dijalektičari koji se još sjećaju i TIPSS-a (ah, mladosti što si propustila!?) čak potajno tvrde kako Istra i funkcionira 'tako dobro' upravo stoga što potajice podržava relikte, djeluje i živi po uzusima ovog "prevaziđenog" sistema?
Ako želite iole drugačije glasati, ne isplati vam se. Možete, naravno, ali... Za koga god glasali, glasate za IDS. Ovdje nema suprotstavljene strane, nema oporbe, ima tek nešto malo drugih svjetonazora, stranaka i lista čiji su vodstva, ako već ne i svi članovi, ili ispali iz IDS-a ili se u njega spremaju ući (neki čak još ni ne znaju da im je to sudba)!
Kad bi se iole zaoštrila situacija recimo između Istre i zaleđa, na prvi mig ili poziv iz jedinog i domoljubnog IDS-a svi bi oni napustili sve svoje prijašnje ideje i stavove i stavili se na raspolaganje Saboru. Svi su to pritajeni spavači koji čekaju dogovoreni kod!
Na počecima nove naše demokacije, uz maltene unisono glasanje lokalnog življa, IDS je lako i za male pare dobio i glasove novopridošlog uglavnom lijevog glasačkog tijela koje je u Istru došlo početkom 90-ih mahom iz istočne Hrvatske i nešto manje i iz drugih dijelova bivše države. Poklopilo se da su ti ljudi uglavnom zbog ekonomskih i svjetonazorskih razloga vidjeli Istru kao (naj)manje ili nikakvo zlo i najbliži funkcionalni cilj i svog ekonomskog egzodusa. To im je i psihološki predstavljalo manje opterećenje i stres nakon netom proživljenih ratnih strahota, nego da su otišli u neku "tuđu" zemlju, dijametralno druge tradicije, vjere, jezika ili mentalitetea. Naravno svi oni tada nisu imali (a nemaju ni danas) definiran vlastiti pozitivni politički profil i sadržaj (tj. znali su samo što ne žele), pa nisu dobili ni primjeren lik i izraz u domaćim političkim tijelima, upravnim funkcijama i vladanju – jednostavno su ostali bezglavo "glasačko tijelo" koje je uz obilno prosipane mrvice istarske demokracije i politiku 'ne diram te – ne diraj me!' našlo svoj 'mir'. Jasno, to je dobro funkcioniralo i ostvarivalo se pri lakom zapošljavanju i lakom nalaženju posla u razini praznih niša neprofilirane stručne spreme u uslužnim djelatnostima, građevini, trgovini i ugostiteljstvu. U zemlju (poljodjelski gledajući), upravu (vlastodržateljski gledajući), obrazovanje i kulturu (strateški gledajući) u to vrijeme od pridošlica nitko nije baš hrlio raširenih ruku, priznajem - uz rijetke iznimke!
U vrijeme kad su krediti ekspandirali i kad je privredni rast i vrijednost istarske zemlje otišla u nebo, nikog baš i nije puno zanimalo tko i kako vlada i tko i kako zauzima pozicije za start u nailazeću krizu u kojoj će vlastodržne režijske, upravne i birokratske zauzete pozicije (kao bezbroj puta do sada) pokazati dugoročnu isplativost! Znao si gdje trebaš tutnuti i piči dalje! Danas, kad sljedeća generacija tih useljenika, njihova djeca, dakle, završavaju fakultete i postaju profilirani visokoobrazovani stručnjaci, situacija već polako postaje drugačija, da ne velim kako se zaoštrava ili bar prioritetno vrednuje po nekim "nevidljivim" ključevima naših i njihovih! Ali o tom potom!
Dakle bjelodano je kako je IDS borgovski implementirao u sebe sve interesne, cehovske, centrističke, lijeve struje i stranačke tendencije tako da se u istarskom biračkom korpusu "samostalno" tek folklorno pojavljuju i esdepeovci i haenesovci, vjernici i nevjernici, liberali, umirovljenici, manjinci, demokrati, komunisti, reformisti, laburisti, a bogme i zeleni orah i živahni zid ovdje ćete pronaći tek u tragovima, onako poput začina demokraciji – tek malo, na vrhu noža!
Na prstima jedne ruke (ajd možda i dvije, da ne griješim dušu!) moći ćete nabrojiti Istrane na svim drugim izbornim listama, osim, naravno IDS-ove!
Uvijek se pitam – koji je profil Borga! Nečega što je sve? Kako ga ukratko opisati nekome koji nije čuo za nj?
Standardi demokracije oduvijek ističu kako bi u istinskom demokratskom okruženju svi kuražni slobodnomisleći pojedinci ("radnici, seljaci i poštena inteligencija":) uvijek trebali ostati nezavisni ili bar u oporbi!
Po tom 'apsurdu' proizlazi kako bismo mogli očekivati da se ovdje tek i jedino HDZ (manje po definiciji nezavisan, ali ipak potpuno predano u oporbi) može profilirati kao čuvar istarske demokracije koji se jedini dijelektički može profilirati kao desno centrirana oporba i korektor ovdašnje stranke na vlasti pa i eventualno nekritično sito, magnetni okupljač razočaranih, iznevjerenih i prevarenih kao i svih onih koji svoju skepsu nad lokalpatriotskom, našijenskom, rodijačkom, pardon, zermanskom politikom vladajućih nemaju kako ostvariti. No naravno, tome nije tako! Sjetite se: spomenuo sam apsurd na početku prošle rečenice!
Za istarski HDZ, središnjicu u Zagrebu onako najblaže rečeno – boli uvo! Doduše uvo boli i sve druge "velike" stranke od preko Učke (ne znam treba li tu uopće množina) za svoje istarske podružnice, pa opet dobro!
No HDZ je u Istri (da nije te njihove gadne povijesti bolesti i straha od recidiva) uz malo truda mogao postati stožerni dionik centra, desnog i krajnje desnog biračkog tijela kojeg svakako ima i ovdje. Zasada je čak i to tijelo još uvijek u sastavu već spomenutog borgovskog IDS-a iz kojeg rijetko koja Sedma od Devet uspije pobjeći!
HDZ u Istri je duboko podijeljena grupa građana u kojoj umjetno egzistiraju na jednoj strani korijenski, izvorni istarski hadezeovci ruralnog tipa, ono što poznajemo pod kaštelirsko-svetopetrošumskom strujom i, na drugoj strani, "novi", urbani, tek ekonomski (i rijetko drugačije) nešto ojačan, mladi HDZ koji bi više odgovarao glavaševskom tipu domoljublja i koji upravo stoga neće imati većeg upliva u politici Istre dok god svoje stavove ne radikalizira. Naravno da mu takvu radikalizaciju zagrebačka središnjica ne dopušta, budući postoji prešutni (ili čak i ne) dogovor IDS-a s "velikima" s 'druge strane'! Istovremeno onaj ruralni tip istarskog HDZ-a predstavlja svojevrsni njegov petrificirani fosil iz pretkolumbovske (predpretvorbene) faze i mogao bi poslužiti kao očuvani genom izvornog HDZ-a koji (još) nije bio do guše ogrezao u populacijskoj politici u kojoj je ući u stranku/zajednicu značilo da imaš odriješene ruke za jamljenje i za naplatu svog sedamstoljetno zatomljavanog naciona. Ti izvorni istarski hadezeovci su se još tako davno uglavili po (tada još) državnim firmama da je skoro već i zaboravljeno na koji su način uhvatili te pozicije, toliko su ih puta već kapitalizirali mirnim putem i bez "talasanja", da im na pamet ne pada suprotstavljati se ili junačiti ni pred kim i ni protiv čega! Da im se npr. dogodi da se nešto zakuva pa da se moraju opredijeliti između lokalnog (istarskog) i 'globalnog' (zagrebačkog) puta – rasparali bi se poput istarskog SDP-a. Zbog svega toga i istarski HDZ, poglavito ovaj ruralni, možemo bez imalo krzmanja uvrstiti u grupu spavača koji će se 'probuditi' tek na dogovoreni kod!

Jasno je dakle da IDS ima prešutni i prešućeni dogovor s liderima preko Učke! I s lijevim i desnim. 'Lasciatemi cantare' – a ti ako hoćeš pjevaj brate ondje kod sebe što te volja! I dvoglasno i višeglasno, a i solo ako ti je po volji! Lijepo platiš harač državi pod kojom živiš i miran si od bočnih upliva!
Jasno je da se IDS nada kako će 1 ministarsko i 3 saborska mjesta biti tek vrh ledenog brijega onoga što će se desiti nakon ovih izbora i da upravo zato domicilna istarska stara, već pod godinama malo izraubana ali mudra koza, mirno čeka pored brvna na kome se sudaraju dva uporna jajata jarca. Tako joj je svejedno koji će joj ga sprčiti - crni garonja ili mili šaronja - ako to znači mogućnost da se uhranjeni i veseli jarići razmile i razjogune po svijetu – od Zagreba, Beča, Bruxellesa
... samo nebo, da ne velim Mjesec im je granica! Što je razlika među ta dva mudonje manja, to će i kozlića biti više!
Svima je jasno da bi mogućnosti zauzimanja pozicija u Zagrebu i uokole, bile skoro neograničene da Istra nije ljudski, ideesesovski i stručno ipak limitirana regija. Ljudi od povjerenja je malo i nedostatno. Kad sve porazmještaš na strateška mjesta – malo ti tog osta' za poć' priko!

S druge strane, i jedan i drugi jarac računaju da će im do istarskih glasova lakše biti doći poslije izbora, vengo se predizborno lomiti po istarskom razvodnjenom kršu i skupljati glasove iz ipak malog i prema stranom unaprijed neprijateljski profiliranog biračkog tijela.

Zna stara kozja iskusnjara da se u suprotnom ovdje lako može izvući i zaoštriti neugodno i uvijek moderno pitanje decentralizacije, regionalnosti, iredentizma, samostalnosti i samodredivosti regije koja odjednom može početi traži veći nadzor nad sredstvima koje šalje u Zagreb, i uvijek se može dogoditi neugodni domino efekt i brzošireća zaraza od koje lako obolijevaju i hajdučka Dalmacija i prebogata starovjeka Dubrovačka republika, a bogme i nepredvidiva Slavonija sa glavaševskim SS Gardama, dragovoljačkim bojnama, raznoraznim brzopotežućim maskirnim udrugama koje već godinama žive od nezaraslih rana, eksploatacije i kapitalizacije proživljene patnje i bola.

Ajde još – kad smo već kod tog zagrebačkog harača koji plaća Istra – razmislite je li vam itko ikad rekao o kojoj se to uopće lovi radi? Je li to uopće veći iznos od onog koji iz Istre dnevno odlazi za Beč ili Čile ili tko zna gdje već od Pariza, Londona ili New Yorka, a oplođen na svemu onome što ste izbušili ili izgradili svojim - silom i milom, prijetnjama i obećanjima - iznuđenim radničkim doprinosima i samodoprinosima u jeku samoupravljačke euforije! Vjerujem da bi to bile baš zanimljive brojke – ali o tome vam se više niti ne govori budući je to prešlo u sferu privatnog kapitala u koga se valjda u uređenim demokracijama ne smije sumnjati, da se jadan (kapital, mislim) ne uplaši i ne pobjegne od nas!

Dan kad budete čitali, čuli i osjetili da IDS sve žešće pokreće i izvlači pitanje tih harača, samostalnosti regije i njenog eventulanog jačeg vezanja s Rijekom i Kvarnerom, slovenskim ili tršćanskim zaleđem, bit će dan kada možete biti sigurni da su pregovori malkice zapeli. Tek prvi sljedeći izbori nakon toga otkrit će vam pravo lice stranke koja će se kao i svaka naša druga dugovjeka stranka početi boriti svim sredstvima da preživi na političkom nebu!

Danas je snaga IDS-a tolika da se ne boji nikoga, ni boga ni vraga! Ne može mu ni'ko ništa! Na svakoj fešti i predstavljanu koje slijedi ovih dana upravo bi taj narodnjak trebao biti motivacijski faraonski jingle! Uvijek je tamo gdje curi i gdje se nešto sabire! Drži kesu i dijeli po zaslugama. Raširio je svoje područje interesa od Mekiši do Mjeseca, ali, jadan, i dalje ostaje zatočenik sve većeg mnoštva razvodnjenih i zamućenih malih lokalnih neuspjelih grebatorskih uhljebničkih nezakonitih muvatorskih 'projekata' i pojedinaca koje birači dnevno vide pred sobom i o kojima im nitko i ničim ne može zamazati oči!
Bez obzira na to - uopće ne sumnjam koga će se ovdje opet birati i na ovim izborima. Kad vidim sve što se nudi prijeko, i sam bih birao isto! Ali znate kako se veli "pred malim se ne uzvisi, a pred velikim ne ponizi!", možda biste u onom kartonskom boksu na izborima ipak trebali malo razmisliti o toj olovci u vašoj ruci! Piše li sama ili je na baterije poput daljinskog upravljača! Piše li ona srcem, mozgom ili olovkolikim organom koji ovdje nije red spomenuti? Razmislite, nikom neće pasti kruna s glave ako leti malko bliže zemlji! Big brother vas ne vidi u toj škatuli! Ne glasajte – birajte! Kad i ako već morate!

Vaš Buraz

P.S. Do sada sam bio uvijek žestoki pobornik neizlaska na izbore, ali sad, prisjetivši se svih faca koje se redovito slikavaju po izbornim komisijama i važnosti i biranja i 'zanemarenog' brojanja, odlučio sam ovaj put svakako izaći! A kako su svi oni na izbornim listama našijenci: naši ljudi, naše stranke, ja ću izaći i lijepo ih prekrižiti – SVE!

Summer's Mind's End

Sad mi nekako izgleda totalno bez veze sav moj trud da se borim dokazivati da je ravnatelj POUP-a primljen uz potpuno nepoštivanje zakona, da se ljudi unutar vladajuće strukture zapošljavaju, premještaju i postavljaju onako kako svaki šef gradilišta raspoređuje svoje betonirce, zidare, žbukere, tesare, keramičare - po potrebi posla!

Sad mi živad i stoka na Trgu izmiješana s kužnima gubavcima i nakinđurenin i uparađenim đostrantima izgledaju kao vrhunski kulturni događaj - oriđiđi Commedia dell'arte!

Dok gledam raščerečenu pečenu životinju ispred gradske vijećnice i dok kroz razrezana volovska rebra vire bijeli dvori Valamar Isabella Island Resorta s 4* - nekako mi porečki Summer's End postaje sve više Mind's End - ili da svi razumiju - Zbogom pamet!
(Fotke preuzete s parentium.com)

Šimunić - novi Mamićev mamac!

I sad bismo mi umjesto da pričamo i/ili čitamo mišljenja stručnih ljudi o tome kako je Čačić strašno jadan izbor za novog nogometnog izbornika, morali početi glabati i glodati sasvim novu Mamićevu kost! Bez imalo dvojbe tvrdim da ni Čačić nije ništa ni bolji ni gori, već samo slabiji odabir baš kakav je bio i Kovač, a i brat mu također - piarovski napuhani i podobni nestručnjak!.
Dakle - ne samo da je "Čačića za izbornika" gotova stvar (pa o tome nećemo), već se zna i to da će Šimunić bio dio njegova stručna stožera! Strašna skretnica!
Znate naravno na koga Šimunića mislim? Da, da, upravo njega! Onoga što je za dom spreman, onog s neskrivenim ustaško desničarskim svjetonazorom, novopečeno zaštitno lice (krajnje?) desnice, glasnogovornika koji na hrvatskom ne zna tri suvisle složiti... a mislim se kako baš nema ni nekog drugog jezika na kome to može učiniti!
Dakle – što bi Šimunić radio u Čačićevom reprezenattivnom stožeru? O nogometu nema pojma, najčešće i jedino je igrao čistača, onog što je u soskom nogometu bio zadužen za grube startove i pucanje lopte u kuruzu!
Pretpostavljam stoga da će ga uposliti kao stručnostožernog animatora kulture, podvornika i brojača krvnih zrnaca! Naravno da pod njegovim nadzorom u repki neće igrati nitko tko nema čisto hrvatsko obiteljsko deblo bar do stoljeća sedmog i čiji su preci gurali loptu pred sobom još na putu od iza Karpata. Snimit će motivacijske jinglove i govore garnirane poznatim hitovima mp Thompsona, citatima Mamićevih, Kolindinih, Ružinih, ili Karamarkovih bisera, a svaki će ih igrač morati početi slušati najmanje 3 dana prije svake repkine tekme! Tiskat će svoj osobni trotomni rječnik stranih riječi i izraza koji će se besplatno dijeliti već na prvoj sljedećoj repkinoj tekmi svim gledateljima na ulazu. Uf da, sjetio sam se, nema gledatelja! Ma dobro podijelit će se i to, ako je ovdje u nas još uopće još ostalo što nepodijeljeno!
Sad bismo mi trebali trgenjati Šimunićeve kopačke, zagristi tu neukusnu ješku i oladiti od Čačića?
(Mada mi nešto smrdi da tu neće biti ni Vulića ni Čačića, već netko sasvim treći! No vidjet ćemo brzo!)

Petro je retro

Što ima smisla sad govoriti "Znao sam!" ili "Govorio sam vam!", pisao sam o tome, i sve ovo što nam se sad događa s izbjeglicama, očito je dio većeg plana kojim se odvija prava jedna mala seoba naroda! Protiv ovoga se čak niti Merkelica zvana "volim vas – ne volim vas", ne može i ne želi boriti! U stvari ona je tek dio master plana!

Hrvatska ostaje predziđe kršćanstva samo u priči kojom kršćanstvo želi i dalje monopolistički regrutirati nove križare! K'o fol 'izigrana' Hrvatska može lako postati novi sabirni centar, za što će naravno dobiti novčiće i za to će se naravno trebati dobro potruditi da nam svima bude koliko toliko podnošljivo živjeti zajedno! Koliko ste tek nedavno svi bili ufurani u činjenicu da ćemo uskoro biti dio "shengena", a da ne pričam koliko ste bili ufurani u činjenicu što ćemo ući u Uniju! Kao – ako nisi u Uniji – nisi Europa! Ma daj...

Uostalom ako u europskoj kulturi, sportu i ekonomiji sudjeluje Rusija, sve istočne države bivšeg SSSR-a (Estonija, Litva, Latvija, Bjelorusija, Ukrajina, Gruzija, Moldavija, Armenija), pa i Cipar, Turska i Izrael – koji veze nemaju s europskim zemljopisom, zašto onda tako teško pada inkorporacija Sirije u isti paket! Znate li vi gdje je uopće Sirija?

Puno su se puta mnogi pitali zašto ovi jadni ljudi ne bježe u jezično, religijski i svjetonazorski bliskije im bogate arapske zemlje! I zaista – zašto? Uglavnom je to zbog toga što život tamo postaje nemoguća misija! I rat koji se tamo vodi tek je preslika borbe za resurse, energiju, čisti opstanak! Nema to baš puno veze s vjerom, nacijom, političkim uređenjem - pitajte Amere! Nacije su i tako poštapalice duge govorancije. Postoje procjene i izračuni koliki je određeni broj ljudi koji se može održati na određenom području uz određenu potrošnju energije. Tamo je to bilo opasno narušeno.

Klimatske promjene sve žešće tjeraju ljude na začudo bogati sjever već nekoliko generacija, isto kao što i ljudska vrsta već nekoliko desetljeća počinje biti puno aktivnija noću nego danju! Pogledajte kad mladi pripadnici naše vrste izlaze i kad se zabavljaju, kad rade, a kad spavaju! Ljudi su očito već genetski nanjušili potencijalne velike opasnosti izlaska na Sunce.

Ali umjesto da rješavaju uzroke oni se bave posljedicama. Sve veći broj poslova možete obavljati bez danjeg svjetla i uopće bez izlaska van! Ukoliko imate rasvjetu/energiju sve možete prebaciti u zatvoreno – čak i proizvodnju hrane!

Današnji naftni resursi "bogatih" arapskih država, ograničeni su i pod upravom su Amerike, jasno je da njihovo ograničeno trajanje (još najviše jedan ljudski vijek) neće omogućiti preživljavanje tolikog broja stanovnika na tom području. Zajednice koje ne budu mogle plaćati skupu proizvodnju vode desalinizacijom – nestat će! Uz sve to i nafta kao energetski resurs koji pokreće svijet, prestaje biti zanimljiva samim tim što prestaje biti primarna i što je prestaje biti! Petro dolari postaju polako retro dolari! Velike korporacije i velika lova već su odavno u "zelenom" biznisu – poljoprivredi, šumama, pitkoj vodi, moru, hrani!

Pažljivo se gleda i kontrolira da se slučajno ne pojavi nekakav zanesenjak, poput Tesle na početku stoljeća, koji će čistu energiju dati ljudima bez ikakvih autorskih prava i patentnih tantijema! Vidite što se dogodilo s fotografijom – što mislite da je netko na nju zadržao patentana prava, ih koji bi to biznis bio!

Uostalom, što biste radili da se ne morate brinuti za energiju koju koristite: radite k'o ludi da biste imali love za platiti struju, plin, benzin, ogrijev, pitku flaširanu vodu, čisti klimatizirani zrak... - a u stvari vam ništa od toga egzistencijalno ne treba! Sve što zaradite dajete za energiju! Jedina energija koja vam odista treba je ona koja bi trebala biti potpuno besplatna: sunce, voda, zrak, hrana – a sve to možete dobiti i sami s krajnje malo truda! Na taj bi posao utrošili isto toliko vremena koliko vam traje i radni dan, ali biste brate, bili puno sretniji, zdraviji i mirniji. Ljudi koji to znaju još uvijek postoje, doduše rijetki su i sve ih je manje, a može ih se još ponegdje naći po manjim naseljima, gradićima i selima iz kojih vrtoglavom brzinom izumiru i/ili nestaju! Još uvijek ima ljudi koji mogu i znaju čuvati i proizvesti vlastiti sjemenski materijal, koji znaju proizvesti hranu za svoje potrebe i za nekakve viškove, koji uzgajaju životinje koje i kolike su im potrebne, koji znaju iskoristiti oborinsku vodu, koji znaju kako održavati šterne, bunare, lokve i bare.

Koliko vam toga odista treba od onog što kupite u marketima?

Zašto mislite da prekomjernom kupovinom hrane zadovoljate svoj iskonski nagon da ne budete gladni, da se najedete i za sutra i da imate u hladnjacima i ostavama dovoljno hrane za "crne dane" (nažalost takve smočnice još nisu sagrađene). Pa još kad vam sve to zaslade propagandom i reklamom...

Ovo vam ovdje još moram spomenuti: sjećate se, vi stariji, kako je nekad na TV-u i po novinama bio žestoko reklamiran alkohol i duhan. I to onaj pravi alkohol, žestice, a ne sad ove limunadice koje sad piju i djeca, a koje netko zove pivom! A duhan – nisi mogao proći reklamni blok bez ponosnog kauboja, goluždravih komada i kamila! Onda su ih najprije počeli oporezivati da ti pamet stane, cijele su državne institucije i industrije mogle živjeti i živjele su od tih poreza, tu se negdje povjesno birokracija počela smatrati nezamijenjivom i stala se bahatiti i mahati s velikom lovom! Onda su polako slike alkohola koji teče potocima, golih ljepotica i cigareta počele nestajati s ekrana, novinskih oglasa i billboarda! Nešto poslije praznu su nišu društveno podnošljivih ali "štetnih i po zdravlje opasnih opijata" zamijenili proizvođači hrane i bezalkoholnih pića! Koje su oni tek komedije počeli izvoditi! Mogućnost povećanja okusa, boja, mirisa i marki je bila, i još uvijek jest, neograničena... Ne mislite da bi i njih trebalo nestati, zbog zdravlja, naravno – ili im bar opaliti takav porez da...

Kad ne biste "razmišljali" o tome kako da zaradite nešto što ćete uskoro morati pretočiti monoploskim vlasnicima energije – što biste radili? Ubili se od dosade?

Ljudski poredak na zemlji ne može još dugo biti usko i parcijalno organiziran unutar državnih granica, prije će biti da će svijet funkcionirati onako kako su prije funkcionirali grčki ili srednjevjekovni gradovi države. Ukoliko ljudska rasa želi pobijediti ovaj kataklizmični scenarij, ljudima mora biti jasno da izbjeglice lako mogu postati sami i to u godinama koje će i naša djeca sigurno doživjeti – vrlo smo blizu opasne linije preživljavanja i održavanja teritorija funkcionalnim za život, a sve ono što danas radimo samo nas još više približava toj liniji!

Uostalom – u nedavnom i kratkom povijesnom odsječku i sami smo bili i izbjeglice i migranti! Tu ubrajam i sve ono što se dogodilo oko stoljeća sedmog!

Zato smiješno, ali bolno istinito i proročki stoje mađarski bodljikavi zidovi, zidovi koje grade potomci naroda koji je učinio jedan od najvećih migracijsko-osvajačkih pohoda u povijesti... zato smiješno, ali bolno istinito zvuče dešperatne i rezignirane izjave kako je sve bilo puno jednostavnije kad je postojao samo jedan The zid - über Mauer! Jel' kružiš?