Problemi s naplatom, pa stupanje u posjed, pa grebanje svim i svačim da se do koncesije dođe, pa odustajanje od koncesije, pa opet grebanje sa svih strana da se do koncesije dođe... živo kino! Svi su bili sretni da se do bilo kakvog natječaja za koncesijski zakup oglasnih površina po Poreču uopće došlo, budući je opće poznato da Poreč površine u zakup daje po principu "tko prije djevojci, tome djevojka!"
Kako sam dugo vremena radio u firmama na poslovima realizacije upravo takvih projekata javnog oglašavanja, vjerujte mi kako situaciju dobro poznajem – a da je tome tako pokazat ću vam i na primjeru gorespomenutog natječaja!
Prije toga htio bih objasniti ono o djevojci. Dakle u Poreču si se oglašavajući, bar do sada, morao držati nekoliko općih pravila i reklamnu tabelu si mogao postaviti tik-tak! Skoro gdjegod i kakvugod!
Neka od pravila: jumbo plakati ne smiju biti veći od 12 m2 (zato su njihovi formati u pravilu 4x3 odnosno 5x2,4 m), moraju biti udaljeni najmanje 6 m od prometnice, a sve ostalo (oblici, nosači, materijali) može varirati, tako da imamo površina od lima, drveta, cerade ili plastike. Ako oglasnu površinu dižete na stup javne rasvjete onda jedino morate paziti da ista ne padne nekom na glavu i da donji rub ne bude ispod 3m visine od zemlje, a materijali, oblici i sistem vezanja na stup su potpuno proizvoljni. I da: jedina "zabrana" glasila je da se nikakve reklamne površine ne smiju postavljati unutar granice Peškera, ul. N. Tesle, Trg slobode, ul. B. Milanovića, Viale sve do Suda. Kako po 'najnovijim' akvizicijama city light površina u Poreču vidimo, i taj se ograničavajući element ukinuo tako da najnovije oglase odnedavno imamo i usred zelenih površina oglasno zaštićene šire starogradske zone, pa i na Cimareu uz Joakima! Sljedeća faza: Eufrazijana sa reklamnim porukama, zamislite atrij s onako diskretno crno uokvirenim iluminiranim porukama...
Takva, tek naočigled široko propusna, gradska politika dovela je do toga da oglasne površine uokolo porečkih prometnica niču kao gljive poslije kiše. Uz 'stranjske' firme PIO, Metropolis, Europlakat, Kaufland i Outdoor (neka se ne ljuti ako sam koga izostavio), malo manje stranjske Medior i Fabriku, tu su i 'domaće' koje prodaju uslugu oglašavanja na većim formatima: Propaganda, B1, MGC, ADD, TXT i one s oglasnim površinama najrazličitijih dimenzija postavljenima na najrazličitija mjesta po gradu i okolici: Quimedia, Sigra, Mateus, Make, ArtiGrafiche, a i mnoge one koje su shvatile da je dopušteno sve ono što nije zabranjeno i tako umjesto da plaćaju oglasnu zakupninu nekoj od gore navedenih registriranih agencija koje se uporno bore za oglasno preživljavanje i za svoj dio kolača, same su investirale u proizvodnju vlastitih oglasnih površina pa oglašavanje ne plaćaju nikom! Takvi su brojni oglasi, table i putokazi koje su još davno podigle obje naše velike turističke kuće, pa Jama Baredine, Motodrom, Casino, a nedavno i aquaparkovi, adrenalina park, Dino park, Konzum, Agrolaguna, Hypo banka, Tommy, Lidl, Mima, Istarski supermarketi, Podravka, Vatrogasci, zubari, veterinari, praonice, benzinske, autocentri, gumicentri, agencije iz nekretninskog i turističkog biznisa, HAK, Istraalf, kafići, restorani i konačno tu su svi oni koji kao gradske firme oglašavaju "svoji na svom", pretpostavljam bez nekih naknada: NK Jadran, Grad Poreč, Usluga, Odvodnja, POUP. Uz svu ovu bulumentu šargopirgastu, brdo je i onih koje sam zaboravio spomenuti, a koji se vrlo lako daju smjestiti u koji od gornjih obrazaca. Toliko o tom.
E sad se vratimo na koncesijski natječaj SZGP-a na površine oko vanjske ograde Jadranovog igrališta.
Dakle u vlasništvo oglasnih površina SZGP je došla zatvaranjem i prebijanjem dugovanja s prošlim zakupoprimcem (Inart), osim izgubljene dobiti, živu lovu SZGP nije ulagao u postavljanje površina. I na prvom javnom koncesijskom natječaju koji je objavljen lani, mislim da je donja granica ispod koje se nije smjelo natjecati bila na razini nekih 70.000,00 ili 75.000 kn godišnjeg najma (navodit ću zaokružene cifre i to bez PDV-a, tako da me nemojte ganjati zbog nekih par posto gore dolje!)
Poznavajući neke financijske elemente istog, nisam mogao vjerovati kad sam čuo da je novi zakupac firma MGC s ponuđenom cijenom od 160.000, kn.
Kao što sam i pretpostavljao, MGC je morao odustati od zakupa. Tu nije trebalo puno pameti!
Što reći, koju posluku porati? Ne mogu suosjećati s lošim poslovnim odlukama i loše urađenom domaćom zadaćom iz matematike.
Raspisan je novi natječaj, sa donjim limitom zakupnine od 70.000,00 kn. Skoro ista ješka.
U završnici natječaja (možda je bio još netko, ali ne znam detalje) ostali su tvrtka B1 i iznova MGC.
Za zakupca je odabrana tvrtka B1 uz izgleda neke čudne repove koji će se vući iza ponuđenih iznosa budući je razlika između dvije ponude strašno mala i da su očito obje firme imale sličan, ako ne isti mig o novoj cijeni koja će moći 'proći'. Firma MGC je dala ponudu od 90.002,00 kn, a firma B1 90.500,00.
Iako mi je malo vanka regule da netko odustane od ugovora pa onda, priznavajući vlastitu poslovnu grešku, opet odluči sudjelovati u natječaju... ali biznis je biznis... ipak mi nije jasno da MGC opet ulazi u natječaj kao grlom u jagode bez da je opet napravio domaću zadaću ovaj puta koristeći mnogo bolje inpute koje je mogao skupiti tijekom proteklog perioda u kome je bio zakupoprimac!
Nitko nije izračunao da je donja ponuda SZGP-a od 70.000 kn godišnje potpuno nemoralna i bezobrazno visoka, ili je netko računao s nekim privilegiranim podacima o možebitnim budućim zakupcima tih javnih površina koje će 'nabaviti' zakupodavac.
Zašto? Evo računice!
Kako nitko od porečkih firmi koje se bave prodajom oglasnih površina nema javno objavljen cjenik zakupa (?), za računicu sam uzeo prosječne cijene zakupa hrvatskih oglašivača koje iznose otprilike 100,00 kn za dan, 3.000,00 mjesečno, odnosno 1.500,00 kn za 2 tjedna što je ujedno i najmanji rok zakupa.
Dakle:
Na predmetnoj poziciji ima 15 standardnih jumbo površina 5x2,4 m (12 m2)
Na predmetnoj poziciji ima 27 (iako se u natječaju SZGP-a spominje 25?) nestandardnih jumbo površina 3x2 m (6 m2).
Cijene zakupa standardnih površina prosječno u Hrvatskoj iznose 100,00 kn/dan = 3.000,00 kn mjesečno x 15 kom = 45.000,00
Cijene zakupa nestandardnih površina uzet ćemo da iznose 50,00 kn/dan = 1.500,00 kn mjesečno x 27 kom = 40.500,00
Što će reći da u najboljem slučaju, i to da su vam sve pozicije zauzete cijele godine možete oprihodovati zamamnih 85.500,00 mjesečno.
Od ovog iznosa morate odbiti troškove poslovanja (mjesečne): trošak rasvjete (3.500,00), trošak lijepljenja i održavanja (po prosječnoj cijeni od 12,00/m2 to izađe 3.500,00), trošak promocije i propagande (tek jadnih 3% = 2.500,00), troškove komercijale, za što vam može biti dovoljan jedan doooobar djelatnik – komercijalista s iskustvom i voljom (dakle dobro plaćen) što bi vas stajalo još najmanje 7.500,00 kn ili još i određeni stimulativni postotak iz realizacije, troškovi agencijskih rabata od skromnih dodatnih (miniminiminimalno) 5%, a uobičajeno 10%, (8.000,00) i naravno mjesečni trošak koncesije od 5.833.33 kn. Porez na dobit nećemo ni spominjati.
Konačno, kad podvučete crtu, onda ispadne da možete mjesečno zaraditi 50.000,00 kn ili prevedeno da za mjesec i pol prodaje zakupa možete pokriti godišnji iznos koncesije!
Zašto je onda prošli zakupac odustao od najma, bez obzira što je njemu tek tromjesečni najam još uvijek podnošljivo pokrivao trošak koncesijae
Naravno sve gornje postavke i predračuni padaju u vodu budući se računica za uspješan posao s oglašavanjem u Poreču mora okrenuti tek na mogućnost da kroz tri do maksimalno četiri mjeseca ostvarite realni zakup.
Ona cifra od 85.500,00 kn prihoda mjesečno jednostavno se istopi na nekih 35.000,00 kn, a da vam troškovi ostanu skoro jednaki. Sve ostalo je zavaravanje protivnika i preživljavanje sa skidanjem gaća! Čak i kad dođu ta tri četiri mjeseca berbe i debelih krava, veliki oglašivači vam stave jaja u škripac i traženjem velikih rabata i slanjem gotovih aplikacija na lijepljenje skidaju vam zaradu. A kao za vraga i oni "mali" se povampire i traže dodatne pogodnosti.
Dakle i ono što ste eventualno kroz svoj print (za pretpostaviti da u taj biznis i idete zato što imate svoje 'slobodne' printere) mogli malo 'navući' da pokrijete minuse, oduzmu vam. Čak i kad vam dadu i materijal na print opet vas ucjenjuju nemogućim cijenama koje vladaju kod velikih igrača i koje nerijetko iznose tek nešto oko 15-20 kn po m2.
Sve što vam preostaje je da se nadate kako ćete na 'svom terenu' sa 'svojim klijentima' postići puno veće cijene zakupa nego li su cijene koje drži konkurencija oko vas, i da ćete obzirom na poznavanje lokalnog tržišta utrošiti minimalno truda i sredstava za propagandu i animaciju privrede i lokalne uprave da vam popuni reklamne površine cijeli period godine.
No ovaj stav ima dva problema: za biznis izraz "nadati se" ne znači mnogo, a i razmišljanje da je lokalna privreda ili lokalna uprava toliko jaka (ili glupa) da neće ispitati cijene konkurencije i da će po nekom "diktatu" svoje oglase poslovne, kulturne, zabavne, sportske ili komunalne prirode usmjeriti upravo i samo prema vama ne pitajući za cijenu, baš i nije poslovno opravdano, pogotovo kad se sjetite svih onih oglašivača koje sam ranije spomenuo (među kojima ima i jačih igrača) i od koji svaki čeka svoj dio budžetskog kolača!
Ako se pak zakupodavac, znajući da se nećete usrećiti tim najmom, potrudi na ime svoje lakomosti i vaše pogrešne poslovne odluke, pomoći vam "napuniti" oglasne površine 'svojim' materijalima – sportske najave, zabavne, kulturne i komunalne objave - onda to liči pomalo na onu priču o Bandiću koji uporno tvrdi da ne sufinancira Dinamo već da taj klub sponzorira TZ Zagreb, zaboravljajući da je TZ Zagreb na jaslama Grada Zagreba.
Sve u svemu, situacija male bare s puno krokodila dovela je dotle da se jumbo reklamne površine iznajmljuju i za nevjerojatnih 33,33 kn po danu, a one upola manje kvadrature i do 13,50 kn po danu. Da se razumijemo, ni veliki hrvatski oglašivači koje sam ranije spominjao, ni približno ne ostvaruju punu prodaju van sezone na Poreštini (kao vjerojatno ni dalje po Istri) – tek tu i tamo poprate neku veću akcijsku tarifu teleoperatera, blagodošavše izbore ili se čak i 'potrude' zamijeniti neki stari već oštećeni i izdrapani oglas!
Sve nas to vodi ka novom natječaju za godinu i nešto dana! Živi bili pa vidjeli!
Nema komentara:
Objavi komentar