subota, 5. prosinca 2015.

DRAGI BOŽO

ne može se zagrabiti u pekmez, a ne zaprljati prstiće!
Politika nije neprofitna volonterska udruga građana u kojoj se sav nakupljeni jal naspram krvopijskog birokratskog aparata može iskaliti potezima koji podsjećaju na učinkovitost zatvorene grupe ljubitelja ljubičica na fejsu ili igre čovječe ne ljuti se! Ovi s kojima sjedaš za stol, s kojima lomiš kruh i blaguješ, znaju se itekako žestoko naljutiti! Revolucija se ne čini bez krvi, bez razbijenih snova i... glava!
Tvoj ubrzani tečaj iz (sub)političke podmorničke stvarnosti koji trenutno pohađaš na zatvorenim mantijaškim klauzurama podsjeća na ono 'školovanje' koje je prošao Michael prije nego li je preuzeo famigliu Croleone...
Dragi Božo, moraš već jednom nekom zabiti, a da bi se nešto izrodilo! Bezgrešno začeće nije politički već bajkoviti termin! Jer dok te uče kako ćeš morati žrtvovati ii na žrtvenik podvesti pokojeg bratski (ili sestrinski) ofarbanog pijuna pa čak možda i konjčka dva, ti već snatriš o tome kako ćeš jednog dana na svojoj metkovskoj latifundiji posaditi koje stablo mandarina, koji red dva pomidora i uzgojiti kakvo organsko pilence onako za šufigat' na kratki saft da ti se prsti lijepe o kožicu i mekano slatko meso i oglobane koščice. Miran i pred Bogom i pred Narodom, u hladu Nazorovim cvrčcima ozvučene i miomirisne mediteranske crnogorice ti čitaš starozavjetni hit svih velikih hrvatskih papirnatih revolucionara, izdan tamo još '71. - "Pazi, tako da ostanem nevina"!

Navik stebom va pensierima
        Buraz s burze

P.S. neka mi ljubitelji ljubičica oproste ovu neprimjerenu prispodobu
P.P.S. zanimljivo je da spomenuti Majdakov roman ima sljedeći puni naslov: "Pazi, tako da ostanem nevina: ili, Marta i Lela iz Remetinca"

Nema komentara:

Objavi komentar