IDS - Je li tri mandata dovoljno?

Baš sam onu izbornu noć onako na silu i ponosno držao oči otvorene kad se kod prikazivanja izbornih rezultata uz IDS odjednom pojavila brojka od 5 mandata. Konačno! Pomislim! Prijeći će konačno tu psihološku granicu od tri mandata! U prošlom sazivu Sabora zbog Kajinovog izbacivanja iz stranke IDS je bio pao čak samo na dva zastupnika, a opet u ranijim sazivima unutra raznih koalicija uvijek se bio vrzmao s 4 mandata.
I dok sam gledao kako HDZ ne pobjeđuje, a SDP ne gubi, sve sam se više uvjeravao kako sam imao dobru procjenu računajući da će na ovim izborima biti NERIJEŠENO (i u sportsko-natjecateljskom smislu i još više u statusnom smislu koji krije složenica NE-RIJEŠENO). Nažalost ništa bolje neće biti niti s rješenjem koje će donijeti upliv MOST-a! Šarolika interesna grupa koja će iz opcije opozicijske manjine kontrolirati manjinsku bilo SDP-ovu ili HDZ-ovu novu vladu, moći će po mojoj procjeni trajati najdalje do pred sljedeće lokalne izbore (2017.) - ako i dotada? Možda će biti ekonomično održati ih istovremeno!
Situacija u kojoj će se iza ćoška neprestano udarati packe "velikima" i tjerati ih da kleče na kuruzi neće dugo trajati čak ni ako na čelu te vlade bude netko iz MOST-a.
O svemu sam tome, samo bez učitelja, pardon doktora, sa štapom, bio pisao još prije godinu i pol u članku "Osam jednostavnih pravila..."
Svejednako tako bluzeći u (post)izbornoj noći po ekranu različitih televizija, sa šarenim prikazima potencijalne saborske svakodnevice, postocima i čekanjima na javljanje glavnih faca, odjednom mi pade na pamet naslovno pitanje!

Je li tri mandata dovoljno? Jesu li odista tri sabornika pobjeda?

Naravno, kad stvar gledate ispred pobjedničkog postolja – tron vam je podosta izmakao, ali ipak ste četvrta stranka po zastupljenosti u Saboru! I to izgleda sasvim cool!
Opet, kad gledate globalni koncept MOST-a koji postoji neke dvije godine i koji vas prepizdi 6 puta i kad usporedite njegove osnovne reformske koncepte sa svojim, vidite da tu baš i nema puno razlika. Sve što ste vi pričali, pričaju i oni! Sve što ste vi radili, rade i oni! S druge strane vidite i skoro tek netom stvorene stranke (Bandić, Živi zid, Čačić) koje usko specificiranom parcijalnom programskom osnovom "lako" ostvare jedan pa i dva mandata.
Šteta je da Istra i IDS koji razmjerom i slaganjem izbornih jedinica participiraju "u vlasti" ove izborne jedinice s jednakim brojem mandata kao i HDZ i šteta je da sa svojim potencijalnim partnerima na razini države kojima na srcu leži decentralizacija nije našao zajedničku programsku osnovu i složio koaliciju koja je mogla biti učinkovita i plodonosna i u broju mandata i u pregovaračkoj snazi.
Ovi izbori su bili izuzetna prilika za to! Ova kampanja koja je vođena na razini kamenog doba i tam-tam bubnjeva, bez jasnih programa, bez velikog medijskog sučeljavanja mogla je uz iole uozbiljeniji stručni pristup komunikaciji i stranačkoj promociji dati velike rezultate. Ovako, bila je ona kao bezalkoholno pivo – malo se pjeni, ima boju i mjehuriće, piša ti se od njega k'o od prave bire, ali umjetne arome i koncept zeroalco nisu ga odveli ništa dalje od limunade.
Ima IDS u svojoj povijesti širokih regionalnih koalicija (Dalmacija, Slavonija, Rijeka, Zagreb: SDP, HSS, HNS, LS, ASH, HKDU, SBHS, DA, RDS), ali nikad, ni na račun njih, nije ostvario veće mandatne pomake. Doduše za razliku od danas ustaljena tri mandata godinama je ranije bio na četiri. No u ovim izborima IDS regionalnost više ne spominje, nju je zamijenila riječ decentralizacija! Regionalizacija znači gubitak županijskih granica i široko otvaranje Učke prema Rijeci koja bi trebala postati upravni regionalni centar, a što bi brzo pretvorilo hrpu "domaćih" jalovih uhljebničkih pozicija u nepotrebni balast napretku i razvoju. A kako stvari stoje s ovim izborima ne zna se ni što će se desiti sa svim onima uhljebčićima koji bi se mogli (po)vratiti iz Zagreba!
Naime, trebalo je pronaći blagoglagoljivi, karizmatični, neokaljani, nepotkupljivi, donkihotovsko isusovski lik kakav je lik Bože Petrova i krenuti u upotpunjavanje liste s drugim regionalnim centrima. Pa nije valjda toliko teško i ovdje pronaći nekog koji se može oduprijeti suvremenim zamkama novomodeliranih kumira i prijetvornih farizeja.
Ono "ostalo" što je temelj napretka svake političke stranke postoji: sprega politike i biznisa je tu, jer koliko god političkim strankama trebaju jaki izvori finaciranja toliko i samozatajnim (su)finacijerima političkih kampanja i kompanja treba politička osnažnica njihovom novcu koji bi se i tako upljesnivio u sefovima i samo svrbio po džepovima!
I MOST je složio tek nekoliko lokalnih dalmatinskih općina, nekoliko biznismena, pokrenuo teritorijalne, logističke i osobne veze sa Zagrebom, Rijekom i Osijekom i pustio kamen da se kotrlja niz brdo. A svaki pravi roker u duši zna da se na kotrljajući kamen mahovina ne hvata.
Stoga svojom vankoalicijskom kalkulacijom o boljim startnim pozicijama u postizborne pregovore, svojim žestokim i provokativnim predizbornim porukama (Zagrebe: Istra dolazi po svoje!) i željom da sa svoja tri mandata značajno uvjetuje učešće u novoj vladi, nije učinjeno ništa!
Svojim izostankom iz bivše kukuriku koalicije, osim što je onemogućio SDP-u da odmah po prebrojavanju glasova ostane potpuno ravnopravan HDZ-u, i dao Kolindi zadovoljstvo da čestita HDZ-u kao relativnom pobjedniku, IDS nije napravio nikakav pregovarački pomak. Tek je šutke, poput neke pritajene ovostrane nove dijaspore, istrpio automatsko determiniranje i kopi-pejstanje uz SDP baš kao što se prešutno kopi-pejstalo tri glasa dijaspore uz HDZ.
Sve pregovaračke (čit. ucjenjivačke) pozicije IDS-u (3), kao uostalom i Živom zidu (1), Bandiću (2), Glavašu (2), Čačiću (1) i manjincima (8) preuzeo je MOST. Tih njihovih raznolikih i raznorodnih 17 mandata pregovarački je jednostavno i na državnoj i saborskoj razini postalo nevrijedno, izgubljeno i utopljeno u onih MOST-ovih 19. Čak i da sami naprave svoj klub i koaliciju (što je ipak zbog koncepcijskih i svjetonazorskih razlika nemoguće) ne mogu narušiti pregovoaračku snagu MOST-a. Prošla baka s kolačima!
Na ovaj ili onaj način IDS već godinama participira u vlasti, i sad ga trese isti sindrom izmaknute stolice koji trese i velike HDZ i SDP – ministarstva, uredi, zamjenici, agencije, pročelnici – postaju na vrbi svirala! Ono izgledno jedno ministarsko mjesto opasno se dugo vrti na ruletu od crvenog do crnog polja. Ako se u narednim danima nekako uspiju upucati u vidokrug koga se dosegne s MOST-a, još možda imaju nekakve šanse, inače u ovakvom metežu ni prepotentni Milanović ni potpuno izgubljeni Karamarko za njih više nemaju vremena.

Tako da tradicionalnim ramom uokvirena i malčice previše samodovoljna u korijenu ipak partikularna regionalna IDS-ova politika, na državnoj razini u ovoj izbornoj rundi počinje značiti sve manje. Nije se kapitalizirala dugogodišnja tradicija IDS-a kao prepoznate demokratske liberalne centrističke slobodoumne predvodničke regionalne stranke. To toliko hvaljeno i spominjano "stabilno biračko tijelo" stranci s europskim demokratskim tečevinama postaje uteg, i kao u onom filmu "Beskrajni dan" kad se glavni lik nakon svakog buđenja nađe iznova i iznova u istom danu i zna sve što će se desiti s njim i u njegovom okruženju tijekom beskrajno ponavljanog dana - ponavlja iste dijaloge s uvijek istim likovima, obavlja iste poslove – i mi ostajemo zarobljeni u toj zemlji svizaca, u toj IDS-ovoj priči suočeni s uvijek poznatim monolozima, dijalozima, postupcima i namjerama. S tri mandata koji odjednom ne znače više ništa i opet s "novim danom" i novom trajnom mobilizacijom "stabilnog biračkog tijela" kojemu se počinju pumpati mišići za ipak nam (naravno, jeste li uopće sumnjali:) najvažnije nailazeće Lokalne Izbore.
Prilika za iskorak je postojala, ali je nitko nije prepoznao... treba ponekad zatomiti samoljublje, usuditi se pogledati preko tuđe kapije, prijeći preko tuđe ćuprije...