GLASATI (SE) U ISTRI

Jasno vam je da će nam ovih dana pa sve tamo do izbora i službeno krenuti teći med i mlijeko. Jasno vam je da će do izbora među nas početi silaziti politička elita svih kalibara s nedostupnog nam Panteona! Jasno vam je da do 8. studenog službeno nema više krize! Iskoristite te dane!
Naravno – počeli su službeni predizborni kolopleti mazanja i premazivanja starih tema novim farbama, okusima i mirisima! Novi projekti, novi poduhvati, nove zamisli, nova lova iz EU, novo sunce na nebu! Ona stara neispunjena obećana već su davno zaboravljena!
Sve isto kao i prije – isti biraju iste! Demokracija! Zanimljivo je tek da smo nakon prezrenog jednopartijskog sistema i žudno čekane demokracije, u ovih njenih prvih 25 godina imali na vlasti samo dvije stranke – drastična promjena (!) – a da istovremno svi demokratski dionici (i birači i birani) žele da vlada samo njihova stranka, tj. željeli bi se, bez imalo grižnje savjesti, odreći demokracije ako bi to značilo da na vlasti zavajk jednopartijski, ostane njihova struja, njihova ideologija, njihova stranka!
Demokracija je imala još nekog smisla kad je kao način djelovanja i mišljenja bila cilj i sredstvo da se obespravljeni, potlačeni, siromašni, "drugi" i "drugačiji" izjednače sa svim ostalim privilegiranijim dijelovima društva, da se svima u startu, cilju kao i u svakom dijelu životne utrke, postave i omoguće bar koliko toliko jednaki uvjeti ostvarenja "ljudskog" života (dom, zdravlje, hrana, posao, mir...). Ova današnja 'demokracija', nažalost, okrenula je pilu naopako: krenula je odozgo: nastoji nas uvjeriti da su svi oni bogatstvom i položajima privilegirani, jednaki svima nama ostalima koji svoj puni ostvaraj u društvu (naravno to "puni" znači da stenješ i da se penješ samo u svom platnom razredu) nikad neće moći doseći ako se ne sagnu, poklone, učine rukoljub ili ako kao lojalni građani ne dadu javnu ili tajnu prisegu da će biti pokorni pojedinci koji će se ponašati sukladno zadanim normama, koji će slušati i izvršavati naloge birokratske vlasti (makar i ne bila u pravu) i koji će istoj toj vlasti bespogovorno plaćati da njima vlada!
Jedna od tih prešutnih normi koja daje legitimitet demokraciji jest i sudjelovanje u farsičnim izborima kojima se ta demokracija svake 4 godine mimikrijski farba bojama naroda. I biranje i glasanje i glasovanje je time dvojako čudna djelatnost! Zavaravaš i sebe i druge.

No ipak kad malo bolje razmislim najteže je nama ovdje u Istri! Birati, mislim! Zašto?
Evo ovako:
Svugdje preko Učke i po svim našim izbornim jedinicama imate nekakve lijeve i desne, plave i crvene, birate između dva suprotstavljena tabora, dvije koncepcije, ideje, borbene linije, između lošeg jučer i boljeg sutra... dvostranačje postaje prepoznatljivi hrvatski kod, a ovdje kod nas?
Otkad je demokracije, ovdje kod nas uvijek je na vlasti IDS! Niste primijetili? Tko god bio pobijedio i na kojim god to izborima bilo, ovdje je vajk na vlasti IDS. Pobijede lijevi – ovdje dobro, pobijede desni – ovdje još bolje! Jednopartijski sistem je nestao? Da? Kad to? Stari socijalistički dijalektičari koji se još sjećaju i TIPSS-a (ah, mladosti što si propustila!?) čak potajno tvrde kako Istra i funkcionira 'tako dobro' upravo stoga što potajice podržava relikte, djeluje i živi po uzusima ovog "prevaziđenog" sistema?
Ako želite iole drugačije glasati, ne isplati vam se. Možete, naravno, ali... Za koga god glasali, glasate za IDS. Ovdje nema suprotstavljene strane, nema oporbe, ima tek nešto malo drugih svjetonazora, stranaka i lista čiji su vodstva, ako već ne i svi članovi, ili ispali iz IDS-a ili se u njega spremaju ući (neki čak još ni ne znaju da im je to sudba)!
Kad bi se iole zaoštrila situacija recimo između Istre i zaleđa, na prvi mig ili poziv iz jedinog i domoljubnog IDS-a svi bi oni napustili sve svoje prijašnje ideje i stavove i stavili se na raspolaganje Saboru. Svi su to pritajeni spavači koji čekaju dogovoreni kod!
Na počecima nove naše demokacije, uz maltene unisono glasanje lokalnog življa, IDS je lako i za male pare dobio i glasove novopridošlog uglavnom lijevog glasačkog tijela koje je u Istru došlo početkom 90-ih mahom iz istočne Hrvatske i nešto manje i iz drugih dijelova bivše države. Poklopilo se da su ti ljudi uglavnom zbog ekonomskih i svjetonazorskih razloga vidjeli Istru kao (naj)manje ili nikakvo zlo i najbliži funkcionalni cilj i svog ekonomskog egzodusa. To im je i psihološki predstavljalo manje opterećenje i stres nakon netom proživljenih ratnih strahota, nego da su otišli u neku "tuđu" zemlju, dijametralno druge tradicije, vjere, jezika ili mentalitetea. Naravno svi oni tada nisu imali (a nemaju ni danas) definiran vlastiti pozitivni politički profil i sadržaj (tj. znali su samo što ne žele), pa nisu dobili ni primjeren lik i izraz u domaćim političkim tijelima, upravnim funkcijama i vladanju – jednostavno su ostali bezglavo "glasačko tijelo" koje je uz obilno prosipane mrvice istarske demokracije i politiku 'ne diram te – ne diraj me!' našlo svoj 'mir'. Jasno, to je dobro funkcioniralo i ostvarivalo se pri lakom zapošljavanju i lakom nalaženju posla u razini praznih niša neprofilirane stručne spreme u uslužnim djelatnostima, građevini, trgovini i ugostiteljstvu. U zemlju (poljodjelski gledajući), upravu (vlastodržateljski gledajući), obrazovanje i kulturu (strateški gledajući) u to vrijeme od pridošlica nitko nije baš hrlio raširenih ruku, priznajem - uz rijetke iznimke!
U vrijeme kad su krediti ekspandirali i kad je privredni rast i vrijednost istarske zemlje otišla u nebo, nikog baš i nije puno zanimalo tko i kako vlada i tko i kako zauzima pozicije za start u nailazeću krizu u kojoj će vlastodržne režijske, upravne i birokratske zauzete pozicije (kao bezbroj puta do sada) pokazati dugoročnu isplativost! Znao si gdje trebaš tutnuti i piči dalje! Danas, kad sljedeća generacija tih useljenika, njihova djeca, dakle, završavaju fakultete i postaju profilirani visokoobrazovani stručnjaci, situacija već polako postaje drugačija, da ne velim kako se zaoštrava ili bar prioritetno vrednuje po nekim "nevidljivim" ključevima naših i njihovih! Ali o tom potom!
Dakle bjelodano je kako je IDS borgovski implementirao u sebe sve interesne, cehovske, centrističke, lijeve struje i stranačke tendencije tako da se u istarskom biračkom korpusu "samostalno" tek folklorno pojavljuju i esdepeovci i haenesovci, vjernici i nevjernici, liberali, umirovljenici, manjinci, demokrati, komunisti, reformisti, laburisti, a bogme i zeleni orah i živahni zid ovdje ćete pronaći tek u tragovima, onako poput začina demokraciji – tek malo, na vrhu noža!
Na prstima jedne ruke (ajd možda i dvije, da ne griješim dušu!) moći ćete nabrojiti Istrane na svim drugim izbornim listama, osim, naravno IDS-ove!
Uvijek se pitam – koji je profil Borga! Nečega što je sve? Kako ga ukratko opisati nekome koji nije čuo za nj?
Standardi demokracije oduvijek ističu kako bi u istinskom demokratskom okruženju svi kuražni slobodnomisleći pojedinci ("radnici, seljaci i poštena inteligencija":) uvijek trebali ostati nezavisni ili bar u oporbi!
Po tom 'apsurdu' proizlazi kako bismo mogli očekivati da se ovdje tek i jedino HDZ (manje po definiciji nezavisan, ali ipak potpuno predano u oporbi) može profilirati kao čuvar istarske demokracije koji se jedini dijelektički može profilirati kao desno centrirana oporba i korektor ovdašnje stranke na vlasti pa i eventualno nekritično sito, magnetni okupljač razočaranih, iznevjerenih i prevarenih kao i svih onih koji svoju skepsu nad lokalpatriotskom, našijenskom, rodijačkom, pardon, zermanskom politikom vladajućih nemaju kako ostvariti. No naravno, tome nije tako! Sjetite se: spomenuo sam apsurd na početku prošle rečenice!
Za istarski HDZ, središnjicu u Zagrebu onako najblaže rečeno – boli uvo! Doduše uvo boli i sve druge "velike" stranke od preko Učke (ne znam treba li tu uopće množina) za svoje istarske podružnice, pa opet dobro!
No HDZ je u Istri (da nije te njihove gadne povijesti bolesti i straha od recidiva) uz malo truda mogao postati stožerni dionik centra, desnog i krajnje desnog biračkog tijela kojeg svakako ima i ovdje. Zasada je čak i to tijelo još uvijek u sastavu već spomenutog borgovskog IDS-a iz kojeg rijetko koja Sedma od Devet uspije pobjeći!
HDZ u Istri je duboko podijeljena grupa građana u kojoj umjetno egzistiraju na jednoj strani korijenski, izvorni istarski hadezeovci ruralnog tipa, ono što poznajemo pod kaštelirsko-svetopetrošumskom strujom i, na drugoj strani, "novi", urbani, tek ekonomski (i rijetko drugačije) nešto ojačan, mladi HDZ koji bi više odgovarao glavaševskom tipu domoljublja i koji upravo stoga neće imati većeg upliva u politici Istre dok god svoje stavove ne radikalizira. Naravno da mu takvu radikalizaciju zagrebačka središnjica ne dopušta, budući postoji prešutni (ili čak i ne) dogovor IDS-a s "velikima" s 'druge strane'! Istovremeno onaj ruralni tip istarskog HDZ-a predstavlja svojevrsni njegov petrificirani fosil iz pretkolumbovske (predpretvorbene) faze i mogao bi poslužiti kao očuvani genom izvornog HDZ-a koji (još) nije bio do guše ogrezao u populacijskoj politici u kojoj je ući u stranku/zajednicu značilo da imaš odriješene ruke za jamljenje i za naplatu svog sedamstoljetno zatomljavanog naciona. Ti izvorni istarski hadezeovci su se još tako davno uglavili po (tada još) državnim firmama da je skoro već i zaboravljeno na koji su način uhvatili te pozicije, toliko su ih puta već kapitalizirali mirnim putem i bez "talasanja", da im na pamet ne pada suprotstavljati se ili junačiti ni pred kim i ni protiv čega! Da im se npr. dogodi da se nešto zakuva pa da se moraju opredijeliti između lokalnog (istarskog) i 'globalnog' (zagrebačkog) puta – rasparali bi se poput istarskog SDP-a. Zbog svega toga i istarski HDZ, poglavito ovaj ruralni, možemo bez imalo krzmanja uvrstiti u grupu spavača koji će se 'probuditi' tek na dogovoreni kod!

Jasno je dakle da IDS ima prešutni i prešućeni dogovor s liderima preko Učke! I s lijevim i desnim. 'Lasciatemi cantare' – a ti ako hoćeš pjevaj brate ondje kod sebe što te volja! I dvoglasno i višeglasno, a i solo ako ti je po volji! Lijepo platiš harač državi pod kojom živiš i miran si od bočnih upliva!
Jasno je da se IDS nada kako će 1 ministarsko i 3 saborska mjesta biti tek vrh ledenog brijega onoga što će se desiti nakon ovih izbora i da upravo zato domicilna istarska stara, već pod godinama malo izraubana ali mudra koza, mirno čeka pored brvna na kome se sudaraju dva uporna jajata jarca. Tako joj je svejedno koji će joj ga sprčiti - crni garonja ili mili šaronja - ako to znači mogućnost da se uhranjeni i veseli jarići razmile i razjogune po svijetu – od Zagreba, Beča, Bruxellesa
... samo nebo, da ne velim Mjesec im je granica! Što je razlika među ta dva mudonje manja, to će i kozlića biti više!
Svima je jasno da bi mogućnosti zauzimanja pozicija u Zagrebu i uokole, bile skoro neograničene da Istra nije ljudski, ideesesovski i stručno ipak limitirana regija. Ljudi od povjerenja je malo i nedostatno. Kad sve porazmještaš na strateška mjesta – malo ti tog osta' za poć' priko!

S druge strane, i jedan i drugi jarac računaju da će im do istarskih glasova lakše biti doći poslije izbora, vengo se predizborno lomiti po istarskom razvodnjenom kršu i skupljati glasove iz ipak malog i prema stranom unaprijed neprijateljski profiliranog biračkog tijela.

Zna stara kozja iskusnjara da se u suprotnom ovdje lako može izvući i zaoštriti neugodno i uvijek moderno pitanje decentralizacije, regionalnosti, iredentizma, samostalnosti i samodredivosti regije koja odjednom može početi traži veći nadzor nad sredstvima koje šalje u Zagreb, i uvijek se može dogoditi neugodni domino efekt i brzošireća zaraza od koje lako obolijevaju i hajdučka Dalmacija i prebogata starovjeka Dubrovačka republika, a bogme i nepredvidiva Slavonija sa glavaševskim SS Gardama, dragovoljačkim bojnama, raznoraznim brzopotežućim maskirnim udrugama koje već godinama žive od nezaraslih rana, eksploatacije i kapitalizacije proživljene patnje i bola.

Ajde još – kad smo već kod tog zagrebačkog harača koji plaća Istra – razmislite je li vam itko ikad rekao o kojoj se to uopće lovi radi? Je li to uopće veći iznos od onog koji iz Istre dnevno odlazi za Beč ili Čile ili tko zna gdje već od Pariza, Londona ili New Yorka, a oplođen na svemu onome što ste izbušili ili izgradili svojim - silom i milom, prijetnjama i obećanjima - iznuđenim radničkim doprinosima i samodoprinosima u jeku samoupravljačke euforije! Vjerujem da bi to bile baš zanimljive brojke – ali o tome vam se više niti ne govori budući je to prešlo u sferu privatnog kapitala u koga se valjda u uređenim demokracijama ne smije sumnjati, da se jadan (kapital, mislim) ne uplaši i ne pobjegne od nas!

Dan kad budete čitali, čuli i osjetili da IDS sve žešće pokreće i izvlači pitanje tih harača, samostalnosti regije i njenog eventulanog jačeg vezanja s Rijekom i Kvarnerom, slovenskim ili tršćanskim zaleđem, bit će dan kada možete biti sigurni da su pregovori malkice zapeli. Tek prvi sljedeći izbori nakon toga otkrit će vam pravo lice stranke koja će se kao i svaka naša druga dugovjeka stranka početi boriti svim sredstvima da preživi na političkom nebu!

Danas je snaga IDS-a tolika da se ne boji nikoga, ni boga ni vraga! Ne može mu ni'ko ništa! Na svakoj fešti i predstavljanu koje slijedi ovih dana upravo bi taj narodnjak trebao biti motivacijski faraonski jingle! Uvijek je tamo gdje curi i gdje se nešto sabire! Drži kesu i dijeli po zaslugama. Raširio je svoje područje interesa od Mekiši do Mjeseca, ali, jadan, i dalje ostaje zatočenik sve većeg mnoštva razvodnjenih i zamućenih malih lokalnih neuspjelih grebatorskih uhljebničkih nezakonitih muvatorskih 'projekata' i pojedinaca koje birači dnevno vide pred sobom i o kojima im nitko i ničim ne može zamazati oči!
Bez obzira na to - uopće ne sumnjam koga će se ovdje opet birati i na ovim izborima. Kad vidim sve što se nudi prijeko, i sam bih birao isto! Ali znate kako se veli "pred malim se ne uzvisi, a pred velikim ne ponizi!", možda biste u onom kartonskom boksu na izborima ipak trebali malo razmisliti o toj olovci u vašoj ruci! Piše li sama ili je na baterije poput daljinskog upravljača! Piše li ona srcem, mozgom ili olovkolikim organom koji ovdje nije red spomenuti? Razmislite, nikom neće pasti kruna s glave ako leti malko bliže zemlji! Big brother vas ne vidi u toj škatuli! Ne glasajte – birajte! Kad i ako već morate!

Vaš Buraz

P.S. Do sada sam bio uvijek žestoki pobornik neizlaska na izbore, ali sad, prisjetivši se svih faca koje se redovito slikavaju po izbornim komisijama i važnosti i biranja i 'zanemarenog' brojanja, odlučio sam ovaj put svakako izaći! A kako su svi oni na izbornim listama našijenci: naši ljudi, naše stranke, ja ću izaći i lijepo ih prekrižiti – SVE!