… ili smo, što je vjerojatnije, jednaki i jednakiji:
podijeljeni i na startnim pozicijama na svinje, pse i ovce.
Naime neko vrijeme se već pobliže bavim lokalnim
izborima, furam se po onim tribinama na kojima smo Zajedno – Insieme, a sa sumještankom
i prijateljicom Dagmar Radin pokrećemo nekakvu našu lokalnu građansku priču u
Kaštelir – Labincima pod imenom Izađimo - Usciamo, razmjenjujem informacije, proučavam
pravila i zakone, izbornu logistiku, marketing i sve oko njih. Nisam neki
ekspert, učim, pa ovaj moj tekst možete shvatiti prije kao skupinu pitanja,
nego li odgovora!
Izborna pravila lokalnih izbora po meni su puna
nedorečenosti i rupa kojima je izgleda osnovni cilj zamutiti vodu malima i
nezavisnim građanskim listama, a razbistriti je – tj. ostaviti je pitkom - velikima!
Tako je vele u puno drugih demokracija, upasti u igru kao „treći“ nije nimalo
lako ni jednostavno.
Jedno od ustavnih prava da svaki građanin Republike
Hrvatske ima jednako pravo birati i biti biran bilo na stranačkim ili na
nezavisnim listama, već u startu producira ograničenja. Prije razrade valja
spomenuti da ima nekih statusnih ograničenja koja nisu relevantna ovoj temi: birane
ne mogu biti djelatne vojne osobe,
policijski službenici, službenici i namještenici u Oružanim snagama RH te osobe
koje su pravomoćnom sudskom odlukom osuđene, uključujući
i uvjetnu osudu, na kaznu zatvora u trajanju od najmanje šest mjeseci.
Ja ću o onim drugim – prikrivenim ograničenjima!
Da biste bili birani na stranačkim listama ne morate
raditi nikakve posebne predradnje za stvaranje te liste osim da svojim potpisom
potvrdite da ste svojevoljno i bez prisile na toj listi, te da niste kandidat
na drugim listama, a čak ne morate biti ni član te stranke na čijoj se listi
nalazite i koju očito podržavate (jer zašto biste inače na njoj uopće bili).
Ili?
Da
biste bili na nezavisnoj izbornoj listi morate prikupiti određeni broj potpisa
potpore registriranih birača iz vaše izborne jedinice, koji su propisani
zakonom i koju sežu od 25 potpisa birača u jedinicama do 350
stanovnika, do 2.500 potpisa birača u jedinicama s više od 500.000 stanovnika.
U mojoj izbornoj jedinici (općina Kaštelir – Labinci) ima oko 1.500
stanovnika što po pravilima traži 70 potpisa birača potrebnih za prijavu za
pristupanje izborima s nezavisnom listom.
Te potpise možete prikupiti od bilo koga tko ima prijavljeno prebivalište na području jedinice za čije se
predstavničko tijelo izbori provode. Jedna osoba može svoj
potpis potpore dati i većem broju lista bez ograničenja.
Stranke ne moraju tražiti nikakve potpise.
Ako kao nezavisna lista morate predati/predložiti listu s odgovarajućim
brojem osoba a koji broj mora odgovarati broju vijećnika u vašoj lokalnoj
jedinici (u općini Kaštelir – Labinci lista mora imati 11 prijedloga, dok ih
npr. u Poreču mora biti 17) – te osobe s liste ovjeravaju svojim potpisom pred
lokalnom izbornom komisijom ili javnim bilježnikom da svojevoljno pristupaju
listi, a prve tri osobe s liste smatraju se predlagateljima kandidacijske
liste. Ni "velike" stranke često u malim izbornim sredinama nemaju više svojih ljudi za listu.
„Velike“ stranke lokalne izbore obično drže kao dosadni pain in the ass, a počesto i rakranu-
jer na lokalnoj razini često nemaju dovoljno kvalitetnih kadrova kojima
bi popunili liste, a što tek onda reći za srednje i manje stranke koje u
određenim područjima nemaju skoro nikog za staviti na listu osim možda
registriranih članova koji čak i nisu dostatni za cijelu listu.
Tada na scenu stupaju zakulisne igre i uz obećanja ispod i preko stola
„kupuje“ se nezavisne kandidate da bi se popunila lista sukladna izbornim
pravilima ili potrebama: tako onda stranački terenci traže „nezavisne“
simpatizere: najčešće mlade osobe, žene i visokoobrazovane profile (po zadnjim
ispitivanjima biračke raspodjele dobitna bi im bila nekako klonirana kombinacija sve te tri
kategorije ljudi).
Dakle upravo tamo gdje bi nezavisne građanske liste i inicijative imale
svoju punu funkciju neposredne demokracije jer poznaju svoju lokalnu
problematiku, ljude i prilike – velike stranke smišljenom kupoprodajom i čudnim
koalicijama s osobama, a ne strankama razbijaju mogućnost da im se tamo nekakva
lista nađe na putu vladanja lokalom. Te „nezavisne“ osobe, su pred izbore, ako
nisu članovi te stranke, politički tek NN građani s određenom karizmom koja će
donijeti glasove… materijal za budućnost koji u slučaju neuspjeha možete lagano
odbaciti kao suvišak! Izgorenu energiju!
Benevolentan stav prema građanskim inicijativama „velikima“ su se nedavno
obile o glavu, tako da su im dobar dio kolača i pomutnju u vlastitim redovima
učinili Most i Živi zid koji su u svojim osnovama, kad su se pojavile na
političkoj sceni, bile tek lokalne građanske inicijative. Sad su već puno oprezniji!
Činjenicu da vam cijeli hrvatski izborni sustav, ako ste nezavisna
građanska inicijativa, potpuno otežava postojanje, potvrđuje podatak kako su
obje gore spomenute inicijative u međuvremenu postale stranke, te svoju lokalnu
sliku i riječ „šire“ borgovskom sažimajućom ponudom nezavisnima – „Pristupite našoj
listi ili nam tek dajte podršku i ne morate prikupljati nikakve potpise!“ „Zajašite
na našem valu populizma, iskoristite nas!“ (Naravno ješka je bačena, pa tko se
ulovi – ulovi!)
Jesmo li kao osobe, građani, inicijatori nezavisnih lista i građanskih
inicijativa u startu onemogućeni djelovati brzo i učinkovito kao velike stranke
– naravno da jesmo! Nemamo ni stranačku logistiku, mašineriju, terence,
volontere, a bogme niti sredstva… a u startu bismo trebali biti jednaki!
Promjenu ovog pravila treba tražiti i od Sabora, Ustavnog suda, Državnog
izbornog povjerenstva… a inicijatori tih zahtjeva trebale bi biti brojne
nezavisne građanske inicijative, udruge, pa i one koje su u međuvremenu postale
ili se utopile u strankama - možda čak i putem referenduma! Napredak i stvarno
življenje neposredne demokracije – bez ovog je bespredmetno, luda borba s vjetrenjačama! Kao da se utrkujete s nekim na 100 metara, a on starta najmanje 50 metar ispred vas!
Nema komentara:
Objavi komentar