NOVI INSPIRATIVNI DOŽIVLJAJI ISTRE

Iako sam se nekako nadao da ću proći na novom natječaju Istra inspirita, ipak brojnim poklonicima moram objaviti da nisam prošao, sa žaljenjem! Naime Istra inspiriti je bio objavio kreativni natječaj za prijedlog priča, mitova i legendi za novi Istra Inspirit doživljaj. Pobijedile su priče Danse Macabre, Kruna kralja Tomislava i Gusarski napad na stari Rakalj. Od srca čestitam pobjednicima nagrađenih priča – a ovu svoju „promašenu“ dijelim, a s kim drugim, do li s vama:

BECK IN... Novi Istra Inspirit doživljaj!

Dakle, scenski postav bi bio na komadu krupnošljunčane plaže pokriven s nekoliko običnih rozastih i nekoliko dunklplavih nivea ručnika, nekoliko šarenih deka, tri četiri platnena jednobojna luftmadraca, nekoliko sandolina do pola uronjenih u plićak, dva do tri PIPI suncobrana, koja lopta na napuhavanje, dva do tri ligeštula s platnom ponavljajućeg linijastog motiva i s odabranim glumcima koji čak u kazališnoj popuni ne moraju imati ni alternativna imena kao u đostri, ter se mogu zvati sasvim obično, recimo: Milorad, Janez, Fritz, Stjepan, Slobodan, Jovan, Giuseppe, Dževad, Zlatko, Milka, Helga, Rade, Romano, Gerda... svi su lagano do pretjerano crveni, nose velike plastične sunčane naočale, sombrero slamnate šešire i retro kupaće kostime u karo ili monokromnom štihu kod kojih oni ženski previše skrivaju, a oni muški pak previše otkrivaju!

Negdje se iz gomile s tranzistora na baterije čuje Mišo (Još i danas teku suze jedne žene ili Ostala si uvijek ista!), a na drugoj strani tiho plovi poznata melodija Lepe Lukić – Od izvora dva putića (sjećate se riječi: Od izvora dva putića, vode na dve strane, ne znam kojim pre bih stigla do tebe jarane...) a sve kako bi se zadovoljio i ukus nemalog broja prvoboraca i djelatnog vojnog osoblja koje se onomad jedino od našeg življa valjalo na našim plažama i nevoljko gurkalo po šljunku s donedavnim okupatorima.

Sve na setu, po glumcima i uokolo njih vonja na mnogo uludo prolivenog žestokog više od nekoliko puta rafiniranog dalmatinskog maslinovog ulja pomiješanog s istarskim i običnim suncokretovim u omjeru 3:2:5, nasipanog u bočice od unučića pelinkovca, segesticine trojka vodke ili navipovog konjaka, kifozična djeca što im je još na glavi maska s dihalicom, cmolje jeduć debele modre šljive, petrovače jabuke, a po dlanovima im se cijede slatke smokve u bojama mađarske zastave i ogromne zelenkaste bobice grožđa koje se tada zvalo "kozje sise", netko jede i sočnocureće čupave breskve, koje još satima bodu kad ih prisloniš na golu kožu!

U scenografiji sudjeluju i domorodci: fotograf s u istarskoj narodnoj nošnji obučenim pomoćnikom koji za sobom vuče olinjalo magare za slikanje djece (a i supijanih odrasalih), sladoledar s bijelom kapicom i aluminijskom ledom hlađenom bačvicom obješenom oko vrata u kojoj se nalaze dvije limom odvojene boje sladoleda (jagoda i čokolada), a sastavni dio postava je i štand sa (samo domaćim) suhim i svježim voćem, teškim crnim vinom koje udara u glavu i rakijom lozom, a koji opslužuje domaća nona isto u narodnoj nošnji premazana svim mastima (to se osjeti) – što će naravno posjetitelji eventa za skromnih 200 kunica ulaznine moći i probati!

Uz ovaj štand tu je i neizostavni (suho)zidić, odnosno priručni štand sa suvenirama na kojem na grubo tkanoj prostirci boje črljene zemlje s karakterističnom istarskom šarom, nalaze drveni magarci s buradima, elegantne čaplje, kutije s pticom koja kljunom izvlači cigarete, ptice koje klepeću krilima kad ih guraš po tlu i glinene svirale slične okarinama koje veselo žvrgolje kad ih napuniš vodom i onda zviždiš na njima, a ako se od volontera prikupljeni uzorci, dajbože, rasprodaju, lako je nagodinu naručiti originalne nove iz Kine.

I za kraj, a kako bi se opravdalo ulazninu, u boriku iznad plaže gdje se uporni Nazorovi cvrčci trude nadjačati pucketanje ognja u po' podne, kad je zvizdan najjači, vrte se na ražnjevima nekoliki janjići i prasići uz koje su smještene montažne tribine, budući na tom dijelu postava ima uvijek najviše publike, na kojima u svojevrsnom realitiju sline cure uzbuđenim, zdravim životom zasićenim i preplanulim EU džogerima, šetačima, biciklistima, triatloncima i biatloncima, ironmenima i ironwomenima dok se cvrčanje reš prepečene kožice na prasićima bori sa već spomenutim Nazorovim cvrčcima!

U finišu programa, dok jara ubija svaki udah i dok se ražnjevi pompozno dižu s vatre, svi glumci s plaže svečano hodeći dolaze u borik i zajednički, uz poznatu Beethovenovu Devetu glazbenu podlogu pjevaju Odu radosti u izvorniku na njemačkom:

Freude, schöner Götterfunken,
Tochter aus Elysium,
Wir betreten feuertrunken,
Himmlische, dein Heiligtum!

Deine Zauber binden wieder,
Was die Mode streng geteilt;
Alle Menschen werden Brüder,
Wo dein sanfter Flügel weilt.

Und so weiter... und so weiter...

Eto... Imao sam ja i još nekoliko dobrih ideja za Istra inspirit doživljaj, ali se na žalost moglo javiti samo s jednom pričom; tako sam smislio da se uvede i vjerojatno greškom zanemareno Zlatno runo - poznatu priču o Argonautima koja je i dala ime poluotoku (Dunav > Ister > Istra), pa onda i Koradovu zvjezdarnicu na Tićnu u doba ljetnog suncostaja – neobuzdanu i razuzdanu mitsku barbarsku noćnu veselicu samo za 18+, kombiniranu s pričom o dolasku Slavena na ovo područje i traženje zmajevih linija po tijelima opijenih sudionika/ica, pa onda možda i poneki rivajval velikih partizanskih bitki u Drugom ratu: npr. oslobođenje Poreča...