utorak, 23. lipnja 2015.

Mala matura, velika matura – mala nužda, velika nužda!


Danas su maturanti pisali matematiku... čudno još nije bilo nekih zbrljafoza okop nje! Naime svjedočili ste o otkrivenim temama, esejima, krađama, dojavama, brojkama i slovima točnih odgovora koji kruže mrežama...
Očito da se projekt državne mature ruši iznutra! Otkrivanjima i dojavama onih koji znaju gdje se što nalazi i podmetanjima klipova spuštenih na stranačku razinu!

Znam da će se moj prijatelj alergičan na povijest, opet strmopizditi na mene, ali ne mogu ne primijetiti kako su  neki dan u jednoj javnoj raspravi o hrvatskom školstvu, stručnjaci redom naglašavali kako su problemi našeg školstva dobrim dijelom generirani i time što je školstvo ponovo umjetno odvojeno od privrede, što smo uništili strukovne, zanatske škole i što nismo djeci omogućili da se već u sistemu školovanja dobrano infiltriraju u poduzeća, urede, tvornice – i da smo ih na izlasku iz nekog stupnja školovanja (čak nerijetko i onog visokog) učinili da ne znaju ništa i da ne budu ništa! Pa onda kad ih dobijete na radnom mjestu, morate s njima proći svojevrsno duže ili kraće doškolovanje da bi uopće bili funkcionalni!
Naravno sve smo to već imali, ali nije valjalo! Zvalo se usmjereno obrazovanje i u hrvatskom srednjem školstvu je počelo funkcionirati koncem 70-ih godina prošlog stoljeća (tzv. Šuvarova reforma)! Da se razumijemo, nije ni to bilo odmah spasonosna formula, ali rješenje koje se pomaljalo, bilo je konkurentno ondašnjim europski tijekovima, dalo je naslutiti da se uz pravilan razvoj ideje moglo daleko dogurati!
Kao i onda i danas još jedan dobro zamišljen projekt propada naočigled hrvatske odgojne i obrazovne klike. Pred raznim maestrima ruši se i ono malo pravde i pravednosti koja je mogla zaživjeti bar u jednom dijelu našeg postojanja!
Državna je matura trebala ukinuti prijemne ispite na fakultetima, uvesti pravičan sistem bodovanja znanja koje bi uz testiranje i prosjeke ocjena te dodatne uspjehe na natjecanjima mogao relativno lako složiti listu primljenih na svakom fakultetu.

No ništa od toga: sistem je načet iznutra, kako rekoh, fakulteti se vraćaju na prijemne ispite koji će pri odabiru polaznika dotičnog studija očito ponovo biti presudan faktor.
Zašto se to dešava? To baš i nije problem dokučiti! Intelektualna, obrazovna, visokoškolska i monopolizirana elita, pravilnim provođenjem državne mature gubi mogućnost da svoj cvijet mladeži ugura prekoreda tamo gdje treba! Jer fućkaš ti rektorsku upisnu kvotu ako ne možeš na svoj faks dovesti studente gornjeg platežnog razreda – koga ćeš musti? Pametne sirotane? Njih sigurno nećeš – bar ne dugo! Jer čim završe studije, maknut će se iz tog okuženog okruženja da im više ne vidiš traga, a u sistemu će ostati umreženi, "pametni", potkoženi, podmazani i premazani cvijet naše inteligencije!
Daleko od toga da je državna matura bezgrešna i imuna na muljatorske majstorije (čemu baš svjedočimo) ali je uvela mogućnost demokratskog vrednovanja znanja! Uvela je mogućnost da vrlo lako spustimo loptu do zadnjeg ravnatelja ili profesora u srednjoj školi i da vidimo sve njegove odgojne i obrazovne atribute! S malo analize moglo se vidjeti svakog lijenog, neučenog, priučenog profesora koji je u sistem školstva ušao samo zbog državne 'ladovine, kakve-takve al' redovite plate i velikog godišnjeg! Umjesto da netko zbog rezultata svojih đaka na državnoj maturi dobije otkaz ili da ga se bar degradira... nikom se ništa neće dogoditi! (Vjerujem kako mi svi oni drugi, istinski učitelji, koje ovdje ne spominjem neće zamjeriti što im se pačam u struku!)
Niti jedna obrada podataka državne mature još nije išla javno prema slabim točkama našeg obrazovanja, sredinama, školama, ljudima koje treba mijenjati – ako još do sada nekom nije jasno da je jedino znanje (a ne imânje) komparativna prednost po kojoj se razlikuje uspjeh od neuspjeha, onda stvarno nema svrhe ni državna ni bilo kakva druga matura!
Umjesto svega opet živimo u nadi da će novi egzodus pečalbara, gastarbajtera ostati opet samilostan prema "rodnoj grudi" i da će kroz neko vrijeme, kad se malo potkože, bar nešto od te teške i bolne gastarbajterske mašćobe vratiti i nama – papcima koji nemamo ja(ja) za otići!
Država kojoj je znanje i obrazovanje trenutno tek zadnja ili najbolje predzadnja rupa na svirali - iako pritisnuta velikom nuždom još nije odradila ni svoju malu maturu.

Nema komentara:

Objavi komentar