Brate, brate gospođo – prazna nam je borša i pun...

Kad čovjek promijeni vizure i kuteve kojima nešto pa i (pre)često) gleda, začudi se kako neke stvari postaju drugačije i čak neprepoznatljive!
Evo nedavni uspjeh odbojkaškog eventa u Peškeri (svi vele da je uspio, pa što da ja onda dvojim, jel' tako? tako je!), potakao me da i ovaj drugi cirkus koji se ovih dana uzdiže kao nova urbana instalacija u Peškeri, gledam drugim očima! Milije, dobrohotnije, blagonaklonije... ta i ovdje, kao na odbojci, možemo oči napasati na atraktivnim tjelesima svih spolova, možemo navijati i po krivinama zavijati, možemo se zabaviti, a da čak ni ne patimo od zvizdana!

Dakle, bez zeze, ne bi li bilo dobro i prije nego li smognemo love za zabavno-sportski kompleks "Peškera" (ono znate gdje bismo parking turili dva kata pod zemlju, a gore bi napravili nešto kao spoj između pulske Arene, teniskog centra u Umagu i neizgrađenog Histria Malla na Facinki) – da u nekakvom polučvrstom stupnju izgrađenosti napravimo višenamjenski amfiteatralni stadion s gledalištem, natkrivenom binom i pratećim sadržajima (malo ugo, a malo što drugo)!
Isti bi se prostor mogao korisiti za velike javne sportske, zabavne ili kulturne (ili one manje kulturne) priredbe. Ono: i tenis i odbojka na pijesku i cirkus i koncert i utrka giostranata, završna turistička fešta, festival malvazije ili poezije... i što sve ne! (A možda bi i EU sudjelovala?)
Riješili bi se i onog neuglednog i iritantnog sezonskog višekratnog lupanja i horukanja po Trgu kad se podižu privremene bine za privremene manifestacije, jer bismo imali mjesto gdje to sve možemo obaviti elegnatno i po gospodski!

Inače, ne čini li vam se kako smo i taj problem mogli riješiti elegantnije? Gledate ovi dana kako se tiho i bešumno podižu i spuštaju oni naši novi R2D2 kontejneri za smeće. Sličnom tehnologijom i procedurom mogli smo ukopati hidrauliku i pod Trg i onda pod/binu na dugmić, na daljinski i po potrebi podići nekih metar iznad zemlje zajedno s bočnim zaštitama, stepeništem i kompletnim instalacijama (onako svemirski), a kad fešta/priredba/koncert prođe – spustiš hidrauliku i sve k'o da ništa nije ni bilo! (A možda bi i EU sudjelovala?)

I konačno, svako se malo sjetim kako nam grad izgleda za sezonskih gužvi. Sjećate se, pisao sam o tome i prije nepune godine ( http://www.parentium.com/prva.asp?clanak=45895 ) pa se neću ponavljati.
Problem automobila u gradu i povećanja hektara po parkinzima dade se lako riješiti, samo treba imati malo dobre volje, nešto para, pokoju ideju a da ne prodaje zavjese i to je to! (A možda bi i EU sudjelovala?)!
Kad vidite koliko se u zadnje vrijeme uredilo prostora za odmaranje automobila i kad o tome povučete paralelu o prostoru koji je u zadnje vrijeme uređen za odmaranje ljudi, jasno je kako automobili žestoko pobjeđuju! Bitniji su auti, što da se radi!
Turistički grad poput Poreča mora hitno početi razmišljati da ukloni automobile iz svojih ulica, šetnica, parkova i vrtova, a da svako ulaženje automobilom (osim možda hibrida, plina ili elektrike) žestoko penalizira i to ne naplatom parkinga (koga ne bi ni bilo u tolikoj kvadraturi) već taksom koja bi se naplaćivala na ulazu u grad.
Ali eto manimo se turista, pričam samo o domaćim vozilima! Svako jutro između 7 i 8 sati, stjecajem okolnosti vozim se cestama iz Poreča prema zaleđu: nekad prema Žbandaju, nekad prema Taru, a ponajčešće prema Kašteliru i Višnjanu. (Moj usud: uvik kontra, uvik kontra, uvik kontra...)
U to doba nepregledne kolone vozila ulaze u Poreč. Od svih tih vozila u otprilike 80% njih nalazi se samo vozač, u 15% njih dvije su osobe, u 4% je troje ljudi, a tek možda u 1% vozila koja ulaze u grad nalazi se četiri ili više osoba (automobil s petero ljudi nisam vidio nikad). Naravno sve su to ljudi koji u grad dolaze na posao, što je više gostiju u gradu, to je više posla i time trebamo više ljudi! To je krug usuda turističkog mjesta koji ne možemo izbjeći, ali možemo doskočiti da njime zakrčimo grad automobilima!
A brate, brate, gospođo - rješenje je jednostavno i donijelo bi mnogostruke financijske, ekološke, zdravstvene, turističke i svekolike druge prednosti (čit. benefite što je preneseno od win-win), izmišljeno je otprilike u isto doba kad i topla voda, a zove se redoviti javni gradski i prigradski prijevoz!
(Naravno, to pod uvjetom da koncesiju za taj posao dodijelite poduzeću koje neće autobusnu kartu u jednom smjeru, npr. do Višnjana naplatiti 30 kuna ili do Kaštelira 28 kuna!)