Mala matura, velika matura – mala nužda, velika nužda!

Danas su maturanti pisali matematiku... čudno još nije bilo nekih zbrljafoza okop nje! Naime svjedočili ste o otkrivenim temama, esejima, krađama, dojavama, brojkama i slovima točnih odgovora koji kruže mrežama...
Očito da se projekt državne mature ruši iznutra! Otkrivanjima i dojavama onih koji znaju gdje se što nalazi i podmetanjima klipova spuštenih na stranačku razinu!

Znam da će se moj prijatelj alergičan na povijest, opet strmopizditi na mene, ali ne mogu ne primijetiti kako su  neki dan u jednoj javnoj raspravi o hrvatskom školstvu, stručnjaci redom naglašavali kako su problemi našeg školstva dobrim dijelom generirani i time što je školstvo ponovo umjetno odvojeno od privrede, što smo uništili strukovne, zanatske škole i što nismo djeci omogućili da se već u sistemu školovanja dobrano infiltriraju u poduzeća, urede, tvornice – i da smo ih na izlasku iz nekog stupnja školovanja (čak nerijetko i onog visokog) učinili da ne znaju ništa i da ne budu ništa! Pa onda kad ih dobijete na radnom mjestu, morate s njima proći svojevrsno duže ili kraće doškolovanje da bi uopće bili funkcionalni!
Naravno sve smo to već imali, ali nije valjalo! Zvalo se usmjereno obrazovanje i u hrvatskom srednjem školstvu je počelo funkcionirati koncem 70-ih godina prošlog stoljeća (tzv. Šuvarova reforma)! Da se razumijemo, nije ni to bilo odmah spasonosna formula, ali rješenje koje se pomaljalo, bilo je konkurentno ondašnjim europski tijekovima, dalo je naslutiti da se uz pravilan razvoj ideje moglo daleko dogurati!
Kao i onda i danas još jedan dobro zamišljen projekt propada naočigled hrvatske odgojne i obrazovne klike. Pred raznim maestrima ruši se i ono malo pravde i pravednosti koja je mogla zaživjeti bar u jednom dijelu našeg postojanja!
Državna je matura trebala ukinuti prijemne ispite na fakultetima, uvesti pravičan sistem bodovanja znanja koje bi uz testiranje i prosjeke ocjena te dodatne uspjehe na natjecanjima mogao relativno lako složiti listu primljenih na svakom fakultetu.

No ništa od toga: sistem je načet iznutra, kako rekoh, fakulteti se vraćaju na prijemne ispite koji će pri odabiru polaznika dotičnog studija očito ponovo biti presudan faktor.
Zašto se to dešava? To baš i nije problem dokučiti! Intelektualna, obrazovna, visokoškolska i monopolizirana elita, pravilnim provođenjem državne mature gubi mogućnost da svoj cvijet mladeži ugura prekoreda tamo gdje treba! Jer fućkaš ti rektorsku upisnu kvotu ako ne možeš na svoj faks dovesti studente gornjeg platežnog razreda – koga ćeš musti? Pametne sirotane? Njih sigurno nećeš – bar ne dugo! Jer čim završe studije, maknut će se iz tog okuženog okruženja da im više ne vidiš traga, a u sistemu će ostati umreženi, "pametni", potkoženi, podmazani i premazani cvijet naše inteligencije!
Daleko od toga da je državna matura bezgrešna i imuna na muljatorske majstorije (čemu baš svjedočimo) ali je uvela mogućnost demokratskog vrednovanja znanja! Uvela je mogućnost da vrlo lako spustimo loptu do zadnjeg ravnatelja ili profesora u srednjoj školi i da vidimo sve njegove odgojne i obrazovne atribute! S malo analize moglo se vidjeti svakog lijenog, neučenog, priučenog profesora koji je u sistem školstva ušao samo zbog državne 'ladovine, kakve-takve al' redovite plate i velikog godišnjeg! Umjesto da netko zbog rezultata svojih đaka na državnoj maturi dobije otkaz ili da ga se bar degradira... nikom se ništa neće dogoditi! (Vjerujem kako mi svi oni drugi, istinski učitelji, koje ovdje ne spominjem neće zamjeriti što im se pačam u struku!)
Niti jedna obrada podataka državne mature još nije išla javno prema slabim točkama našeg obrazovanja, sredinama, školama, ljudima koje treba mijenjati – ako još do sada nekom nije jasno da je jedino znanje (a ne imânje) komparativna prednost po kojoj se razlikuje uspjeh od neuspjeha, onda stvarno nema svrhe ni državna ni bilo kakva druga matura!
Umjesto svega opet živimo u nadi da će novi egzodus pečalbara, gastarbajtera ostati opet samilostan prema "rodnoj grudi" i da će kroz neko vrijeme, kad se malo potkože, bar nešto od te teške i bolne gastarbajterske mašćobe vratiti i nama – papcima koji nemamo ja(ja) za otići!
Država kojoj je znanje i obrazovanje trenutno tek zadnja ili najbolje predzadnja rupa na svirali - iako pritisnuta velikom nuždom još nije odradila ni svoju malu maturu.

Brate, brate gospođo – prazna nam je borša i pun...

Kad čovjek promijeni vizure i kuteve kojima nešto pa i (pre)često) gleda, začudi se kako neke stvari postaju drugačije i čak neprepoznatljive!
Evo nedavni uspjeh odbojkaškog eventa u Peškeri (svi vele da je uspio, pa što da ja onda dvojim, jel' tako? tako je!), potakao me da i ovaj drugi cirkus koji se ovih dana uzdiže kao nova urbana instalacija u Peškeri, gledam drugim očima! Milije, dobrohotnije, blagonaklonije... ta i ovdje, kao na odbojci, možemo oči napasati na atraktivnim tjelesima svih spolova, možemo navijati i po krivinama zavijati, možemo se zabaviti, a da čak ni ne patimo od zvizdana!

Dakle, bez zeze, ne bi li bilo dobro i prije nego li smognemo love za zabavno-sportski kompleks "Peškera" (ono znate gdje bismo parking turili dva kata pod zemlju, a gore bi napravili nešto kao spoj između pulske Arene, teniskog centra u Umagu i neizgrađenog Histria Malla na Facinki) – da u nekakvom polučvrstom stupnju izgrađenosti napravimo višenamjenski amfiteatralni stadion s gledalištem, natkrivenom binom i pratećim sadržajima (malo ugo, a malo što drugo)!
Isti bi se prostor mogao korisiti za velike javne sportske, zabavne ili kulturne (ili one manje kulturne) priredbe. Ono: i tenis i odbojka na pijesku i cirkus i koncert i utrka giostranata, završna turistička fešta, festival malvazije ili poezije... i što sve ne! (A možda bi i EU sudjelovala?)
Riješili bi se i onog neuglednog i iritantnog sezonskog višekratnog lupanja i horukanja po Trgu kad se podižu privremene bine za privremene manifestacije, jer bismo imali mjesto gdje to sve možemo obaviti elegnatno i po gospodski!

Inače, ne čini li vam se kako smo i taj problem mogli riješiti elegantnije? Gledate ovi dana kako se tiho i bešumno podižu i spuštaju oni naši novi R2D2 kontejneri za smeće. Sličnom tehnologijom i procedurom mogli smo ukopati hidrauliku i pod Trg i onda pod/binu na dugmić, na daljinski i po potrebi podići nekih metar iznad zemlje zajedno s bočnim zaštitama, stepeništem i kompletnim instalacijama (onako svemirski), a kad fešta/priredba/koncert prođe – spustiš hidrauliku i sve k'o da ništa nije ni bilo! (A možda bi i EU sudjelovala?)

I konačno, svako se malo sjetim kako nam grad izgleda za sezonskih gužvi. Sjećate se, pisao sam o tome i prije nepune godine ( http://www.parentium.com/prva.asp?clanak=45895 ) pa se neću ponavljati.
Problem automobila u gradu i povećanja hektara po parkinzima dade se lako riješiti, samo treba imati malo dobre volje, nešto para, pokoju ideju a da ne prodaje zavjese i to je to! (A možda bi i EU sudjelovala?)!
Kad vidite koliko se u zadnje vrijeme uredilo prostora za odmaranje automobila i kad o tome povučete paralelu o prostoru koji je u zadnje vrijeme uređen za odmaranje ljudi, jasno je kako automobili žestoko pobjeđuju! Bitniji su auti, što da se radi!
Turistički grad poput Poreča mora hitno početi razmišljati da ukloni automobile iz svojih ulica, šetnica, parkova i vrtova, a da svako ulaženje automobilom (osim možda hibrida, plina ili elektrike) žestoko penalizira i to ne naplatom parkinga (koga ne bi ni bilo u tolikoj kvadraturi) već taksom koja bi se naplaćivala na ulazu u grad.
Ali eto manimo se turista, pričam samo o domaćim vozilima! Svako jutro između 7 i 8 sati, stjecajem okolnosti vozim se cestama iz Poreča prema zaleđu: nekad prema Žbandaju, nekad prema Taru, a ponajčešće prema Kašteliru i Višnjanu. (Moj usud: uvik kontra, uvik kontra, uvik kontra...)
U to doba nepregledne kolone vozila ulaze u Poreč. Od svih tih vozila u otprilike 80% njih nalazi se samo vozač, u 15% njih dvije su osobe, u 4% je troje ljudi, a tek možda u 1% vozila koja ulaze u grad nalazi se četiri ili više osoba (automobil s petero ljudi nisam vidio nikad). Naravno sve su to ljudi koji u grad dolaze na posao, što je više gostiju u gradu, to je više posla i time trebamo više ljudi! To je krug usuda turističkog mjesta koji ne možemo izbjeći, ali možemo doskočiti da njime zakrčimo grad automobilima!
A brate, brate, gospođo - rješenje je jednostavno i donijelo bi mnogostruke financijske, ekološke, zdravstvene, turističke i svekolike druge prednosti (čit. benefite što je preneseno od win-win), izmišljeno je otprilike u isto doba kad i topla voda, a zove se redoviti javni gradski i prigradski prijevoz!
(Naravno, to pod uvjetom da koncesiju za taj posao dodijelite poduzeću koje neće autobusnu kartu u jednom smjeru, npr. do Višnjana naplatiti 30 kuna ili do Kaštelira 28 kuna!)

Besposlen top

Sad slušam Sabor (znam, sve znam... ništa mi ne morate reći... ali bespolsen pop i koze krsti) i čujem u nekakvom izvješću Ministarstva obrane kako kupujemo od Njemačke njihove (vjerojatno zastarjele) haubice. Milijun eura po komadu i to bez operativnog sustava - jer Nijemci ne smiju prodavati svoje operativne sustave.

Dakle prevedeno, kupujemo samo hardver bez softvera.

Poslije drugog rata, na račun ratne štete, reparacije i kontribucije, dobili smo tisuće njemačkih haubica s pripadajućom opremom i municijom – zabadave!

Sad su ih Nijemci s ovom isporukom izgleda odlučili naplatiti!

Trka za Čador

Navijači

Sva je prilika da će šator ostati do daljnjeg, a najmanje do iza idućih izbora ili bar do nešto malo do pred njih! Pred izbore bi branitelji, pretpostavljam, mogli pokazati dobru volju i maknuti šator kako ne bi stvarali dodatni 'predizborni pritisak' na hrvatski narod! (Mogla bi ih to precjednica lijepo zamoliti!)
Ali otvorenih pitanja u hrvatskom društvu ima koliko hoćeš – i zašto ne bismo svako malo otvarali neko novo? I zašto ta pitanja ne bi otvarali i ljudi iz šatora?
Npr. Zašto bi Matić bio glavni pregovarač s vladine strane? Ili: zašto bi Klemm bio glavni pregovarač sa 100%-tne strane?
Promijenimo pregovarače, ali bar ostavimo šator! Kao atrakciju, reakciju, sankciju, perfekciju, vivisekciju, detekciju...
Svjedočimo kako najnovija šatorska paradigma (sjetite se kako smo dosada već apsolvirali Matića, Nađovu, Glavaševića, promjene Ustava, zaštitu minimalca, nezaposlenu djecu, udrugu Franak, Imunološki...) ide ka pitanju - Zašto imamo popis branitelja, a nemamo popis agresora!
Tko zna što li će još izvući iz čarobnjakovog dubokog šešira?
Kad smo već kulturno-povijesno toliko vezani za ustaše i partizane i Drugi rat, zašto da popise branitelja i agresora, s Domovinskog ne proširimo i na Drugi rat? Onda bi na jednoj te istoj listi bili partizani i branitelji iz Domovinskog rata, a na drugoj bi se listi nalazili njemački, talijanski i svekoliki drugi fašisti, ustaše i četnici (ovi potonji: i današnji i negdašnji)! Nije li tako? Ili se varam?
A što tek mislite da se zaputimo dublje u povijest pa napravimo i listu npr. nasljednika turskih agresora koji su prije 300 godina napali hrabre Sinjane, pa da provjerimo njihove korijene... njih 60.000 napalo je tek 700 Sinjana i još su popušili! A što mislite da je bilo obrnuto? Jadna li mu majka onda ako bi se koji Turčin usudio doći na Jadran, a kamoli u Sinj na Alku!

Inače kad smo već kod Alke (a da nije Vujica), bilo bi možda dobro i marketinški korisno uz Baru i Čoju, za uvod Alci otrčati i jednu novu u trku, čak možda u Zagrebu? I to s odorama! Nazvali bismo je pragmatično Trka za Čador*! Borba za i protiv čadora, odnosno šatora i tako postaje ključna u hrvatskom političkom prostoru. Savskom, pa u sridu! (A drukčije nemore, e!) Za sve one branitelje koji zbog vrućine i dežurstva u šatoru ne budu mogli potegnuti do Sinja! Tom bi prigodom naravno zatvorili promet (u Zagrebu i tako nema nikog u kolovozu) a i precjednica bi se opet mogla obuć u uniformu, onu maskirnu tursku: s lentama, dimijama, perjem, svilenim kostimom s pundžom, zarom i feredžom... alku bi zakvačili pod semafore, tamo uz trkalište bi kao markere staze poslagali plinske boce... umjesto mačkula derao bi grički top, a tko pobijedi mogao bi voditi procesiju s kopljima, kremenjačama i kuburama sve do Markovog trga! Na molitvu, naravno!

______________
Čador, tur. - šator!

Splav Meduze za debele guze

Théodore Géricault, Splav Meduze ili Brodolomnici s fregate Meduza

Neosporna je činjenica da sve velike 'kulture' i 'civilizacije' (bez obzira koliko to sada licemjerno zvučalo) svoju 'veličinu' – 'kulturnost i civiliziranost' – zahvaljuju prvenstveno ekonomskom višku proizvedenom robovskim radom! Sve 'velike civilizacije' izgradili su robovi! Stoga mi je uvijek krajnje gadljivo kad se pravimo da tome i danas nije tako!

Treba li se vraćati daleko u povijest pa se sjetiti Egipćana, Grka, Rimljana... sve redom 'velikih kultura' koje su sagradile nezaboravne kulturne, znanstvene i umjetničke temelje današnjice.

Treba li se sjetiti najvećeg i za robovlasništvo nezaobilaznog višestoljetnog 'ljudskog' (ne znam što ću više s tim licemjernim pridjevima) umijeća portugalskog i engleskog izrabljivanja crnog afričkog naroda na kojima je nastalo i naraslo niz država novog svijeta, među kojima je lider naravno – USA.

Treba li se sjetiti kolonijalnih sila Nizozemske, Francuske, Španjolske, turskog zuluma, japanskog carskog feudalnog ekspanzionizma, kineskog revolucionarnog mraka, ruskih gulaga, njemačke valpurgijske noći koja je trajala beskrajnim danima uništavanja i porobljavanja cijelih naroda! Treba li se sjetiti kad je ukinut apartheid u Južnoafričkoj Republici i spomenuti se da se zadnje 'službeno' ukidanje ropstva dogodilo u Mauretaniji prije nekih tridesetak godina!

Zašto bi se onda čudili kad bih rekao da novo robovlasničko uređenje u tek nešto perfidnijem izdanju traje i danas. Čak cvjeta! Je li to novo robovlasništvo – ili možda ni ono staro nije još prestalo?

Tolika se zarada krije u jeftinoj radnoj snazi da su načini da se do nje dođe postali odista maestralni! A najveći maestro smislio je odista paklenski plan! Naravno – cijeli bi se 'senzibilizirani' misleći svijet danas časkom okrenuo protiv bjelodanog otimanja ljudi iz njihovih kuća i zavičaja, razdvajanja porodica, trgovine ljudima...

Ali ako (nove) robove natjerate da sami hrle svojim (novim) gospodarima... e onda ste stvarno mag, onaj krležijanski meštar svih hulja! Ako uspijete da njihove postojbine toliko izrabite, zatrujete, ogolite i destabilizirate, da oni sami u vama vide jedini izlaz i način da prežive, onda ste baš majstor svog zanata!

Beskrajne besprizorne jadne i potpuno dehumanizirane izbjeglice (opet) iz Afrike koji na splavovima, a ne brodovima - često i krvavo plaćenom putnom kartom hrle u Europu – i što radimo da se to ne događa? Gradimo im nova geta, radne logore, prihvatne centre! Svjesni da će ih možda i više nastradati nego li će uspjeti – ne možemo ni zamisliti činjenicu da iza sebe ne ostavljaju ništa, nemaju ništa! Strah od potonuća nije ništa spram straha od ostanka u zemljama po kojima vladaju psi rata! Trgovci barutom! Plaćenici, gospodari života i smrti koje tako spremno glorificiramo i za koje tako zdušno navijamo dok tisuće metaka ispaljuju po negativcima sa arapskim ili slavenskim naglaskom na filmskim platnima! Vjerujemo u njih kao u izbavitelje!

Što mislite što će po smrdljivim haljama i staračkim borama gnjile babe Eurobe raditi oni jadnici koji prežive morske Scile i Haribde, koji se adaptiraju na suvremene sabirne centre i (uskoro i radne) logore, oni "podobniji" dresiraniji, oni koji nauče jezike i navade novih gospodara, koji možda čak dobiju vize, radne dozvole i državljanstvo... što, dakle, mislite što će oni raditi? Hoće li biti biznismeni, manageri, naučnici, doktori, profesori, umjetnici ili tek možda oni uspješniji frizeri, šoferi, automehaničari, trgovci... ili će tek (p)ostati možda neki novi pomoćni pomoćnici, šljakeri, čistači punih ulica i debelih i napudranih europskih guzica! Robovi s organiziranim smještajem i kotlom!

Ili će (p)ostati možda novi štit 'slobodne' Europe, oklopnjaci, potrošni indoktrinirani bezveznjaci, psi krvoločniji od svojih vlasnika? Oni koje će možda gazde napujdati i na vas ako lajete na krivu mačku!

Jeste li zamijetili vijest kako je nedavno Obama pokrenuo veliku imigracijsku kampanju kojom želi u SAD-u legalizirati (privremeni) boravak za 5 milijuna ilegalnih useljenika!

„To vam ne jamči dobivanje državljanstva ni pravo na trajni ostanak u SAD niti vam nudi iste povlastice koje imaju američki državljani, jer vam to može odobriti jedino Kongres. Kažemo samo da vas nećemo deportirati“, obećao im je Obama.

Naravno, moramo dodati da oni neće imati ni pravo glasa ni pravo na zdravstveno osiguranje... ali kad se denunciraju, dok šute, rade i plaćaju poreze – i dodao bih – ako još budu i htjeli ići i ratovati za nepogrešivu ideju... sve se dade srediti! Kaj ne?

- Dok sad zadovoljno meškoljite svoje debelo dupe ispred ekrana, dok dvojite je li prevruće za "one" smiješne pokrete, dok čačkate nos i pijuckate pivce, dok nestrpljivo čekate godišnji i gledate kad će otići (ili tek doći) cirkus "iz" ili i "u" naše malo mjesto... mislite li kako ste na pravom splavu? Jer postoje splavovi za gologuze, ali ima i onih za debeloguze!

Poreč čeka Majora!

Poreč Major - dan prvi (foto D. Požarić)

Iako sporadično nailazimo na niz istovjetnih copy-paste informacija po portalima o tome kako je danas Poreč Major otvorio najprestižniju svjetsku seriju u odbojci na pijesku, i to baš ovdje kod nas u Peškeri, ništa toliko ne bruji po raznoraznim forumima i fejsovima doli činjenica kako je bilo žalosno vidjeti koliko je malo malkice ljudi došlo gledati odbojku, stoga uz svu muku i dobrohotnost zasada taj event možemo nazvati tek Porečkim corporalom (kaplarom) – čekajući da ga unaprijedimo do čina majora!
Naravno podignule su se rodoljubne lokalpatriotske zaštitne mreže za visoke letače tako da zbog toga zasigurno nikome neće pasti ni dlaka s glave, a kamoli glava s ramena! A i zašto bi?
Razni su sportovi ulazili u Istru i ulazit će dok god ima love u kasici, i selebritija na vješalici... sjetimo se golfa i pola (ili poloa)... dok se golferi još vide po kojekakvim rupama, igrača pola čak ni na Brijunim niti u tragovima, a o konjima da i ne govorimo – mada oni s vremena na vrijeme i navrate na to rezidencijalno otočje!
O nogometnim, košarkaškim i rukometnim europskim epskim ekipama koje su znale pohoditi Istru sad nije red govoriti jer smo ipak u sportskim egzotama!
Problem gledanosti Porečkog majora ima više uzroka i kad ih gledate u ukupnosti – ništa vam novo neću reći ako se i sami priupitate sljedeće:

• što znate o odbojci na pijesku osim da su takmičarke među najzgodnijim sportašicama, dobro de, budimo rodno korektni - ni takmičari ne zaostaju

• znate li kad je završio event Red Bull Racing, e ovo vam ide obično iza njega budući da je i sponzor isti, a treba se rekuperat, e!

• jeste li bili ikad po danu na umaškom teniskom turniru prije završnog vikenda

• urbanizirati i institucionalizirati (pa čak i olimpizirati) jedan takav sport kakav je odbojka na pijesku je sam po sebi contardicto in adjecto – kad pogledate naslovnu fotku vidite zatvoreni (teniski) stadion s koga ne vidite ništa do sponzorske logotipe – dolje su vam ispred tek vrckaste guze natjecateljica (ajd dobro – i natjecatelja) koje ispadaju iz tangolikih gaćica i na čiju se znojnu i preplanulu kožu lijepi neugodni pijesak - i to je to!

• 'odbojka na pijesku' se kod nas krivo prevodi i krivo provodi budući je izvorni naziv ovog sporta beach volleyball (odbojka na plaži!)

• ubaciti odbojku na pijesku u stadion zatvorenog pogleda, sa teškom željezarijom i limarijom vam dođe otprilike kao i da rkljuš odigrate u Lisinskom... stoga se pijesak lako mogao posuti i po Žatici i trošak bi bio manji, logistika lakša, a dvorana ispunjenija, ali...

• odbojka na pijesku je sport koji se igra na otvorenim prostorima uz plaže, gdje se takmičari miksaju s gledateljima i gdje nakon svakog takmičarskog dana kreće plaja-party do jutra, gdje imate mogućnost da se očešete uz koju znojnu guzu – ovo kod nas je prilično sterilni VIP turnir o kome ćemo “sve najbolje” saznati tek u tjednu iza u emisijama tipa “inmagazin”, “sve u 6”, “sve u 2”, “xyz faktor”, “5na5”, “2na2” ili kad već... a ako hoćete bar malo guštati u izvornom beach volleyballu onda ćete morati otići na terene uz Valamarove i Lagunine hotele, a ako hoćete osjetiti i gušte afterpartija... e tu ćete ipak malo i calenzi... pa ne'more baš sve zabadavu! Jel'tako? Tako je!

Kad nam  je dakle jasno da grandiozni porečki montažni stadion nećemo napuniti (samo) Porečanima (niti samo Istrijanima) ni da novčanicu od 10 € stavimo ispod svakog sjedala, onda se tek treba potruditi da prema vikendu sami i sve više majoriziramo situaciju bar onako prema van! Jer za vikend će biti raje ko za žminjski samanj! A ovo do tada – ta to i tako nitko ne pamti! Kamere se uključuju tek od petka! Eto sad baš (oko 23 sata) gledam zadnje vijesti na jednoj našoj TV i jedna od vijesti iz sporta (uz košarkaški play off i Rolland Garros) je i turnir graničara koji su na Jelacich platzu odigrali zagrebački mališani, a o našem majoru ni riječi?
Iako je za prvi put ulaz besplatan, mislim si gdje će se naplatiti taj novostvoreni rajski dug! Stari je marketinški štos skriven pod sloganom “prvi put besplatno” i ne želim se ni prisjetiti što sam sve pod tim mudroslovnim riječima isprobao, ali koliko me pamćenje služi – marketinška navlakuša vam i to uvijek naplati onaj “drugi” put!
Pitajući se koliki je porečki ulog u nagradnom fondu od 800.000 eurića, ni ne zamišljamo što još okolo ide u završni (ob)račun! Vjerujemo tek kako će druga (prihodovna) strana jednadžbe zadovoljiti one koji su između inih zasigurno dobrano (su)finacirali nagradni fond – o porečkoj privredi govorim! (Mislim, dobro, nije to baš privreda – to je više onako industrija smještaja i namještaja... ali tko plati ima se pravo i žaliti!)
A onaj poznati marketinški nenaplativ benefit (Ta slika je otišla u svijet! Da! I!) i tako potpada pod najjači hrvatski arhivirani marketinški slogan: 'Ko to more platit'? (Da se mene pita – ovo bi trebao biti i zavajk ostati naš trajni, čak i državni slogan, pogotovo ako se sjetim proteklog vikenda!)

Dugo nisam pisao – i bolje, rekli bi mnogi - pa mi je nešto slaba kondicija, stoga tek adio!
_____________
P.S. Ako još niste odlučili za koga ćete navijati na Porečkom majoru, onda bar navijajte da Peškera ne zasmrdi za vikend! (Na sreću to se preko TV-a  još ne osjeti!)