subota, 26. ožujka 2016.

OPET POUPUŠIO U POUPU


Izuzetno mi je neugodno što svoje poklonike i navijače moram obavijestiti kako sam i drugi put poupušio u POUPu! Da čovjek poupizdi od muke!
Niti malo ne dvojeći o valjanoj stručnoj i moralnoj prosudbi učilišne komisije u sastavu Restović – Tripar – Štifanić (a i sva meni znana povijest i tradicija Učilišta kao institucije govori tome u prilog), čudim se kako svoju funkcionalnu natječajnu javnost i transparentnost nisu u obavijesti o svojoj pobjedi potkrijepili i jednom jedinom formalnom rečenicom na kraju svog dopisa, koja možda može glasiti ovako:

Uputa o pravnom lijeku:
"Svaki kandidat natječaja, može dobiti uvid u natječajni materijal i u roku od 15 dana od primitka obavijesti ako smatra da je izvršena bitna povreda postupka ili da izbarani kandidat ne ispunjava uvjete objavljene u natječaju može zahtijevati sudsku zaštitu kod nadležnog suda."

Iako praksa pokazuje kako ustanove i institucije kojima su osnivači jedinice lokalne uprave (osnovne i stručne škole i učilišta npr.) ne moraju u rješenjima natječaja navoditi klauzulu o pravnom lijeku (jer ih nitko nikad neće zato prozvati), nešto mi govori kako uvijek nakon takvog nejavnog i netransparentnog rješenja ima nešto "divlje u zraku" pa da se vonj te divljine želi izbjeći – elegantno i sukladno pravilima! A čim dvojim, sjetim se one pravne sentence in dubio pro reo!


Da ne velim kako ovo rješenje nema ni nagovještaja obrazloženja o razlozima prijema odnosno neprijema određenog kandidata koji su (sva tri) bili testirani ispred "stručne" komisije; jer ako se netko testira i rezulati testa bi trebali biti javni ili bar dostupni onima koji su testirani! Ako su propisani formalni uvjeti kod trojice kandidata (Belas, Bosanac, Radaković) bili jednaki ("ako su?" Ne znam, ne mogu provjeriti!) onda je razlikovna prednost ostvarena na testiranju, a to bi valjda trebalo biti svima bjelodano! (Mada su članovi "stručne" komisije važno črčkarili po nekakvim papirićima s kućicama koje su mogla i djeca u vrtiću ispuniti i koje bi sumnjam itko pametan htio objelodaniti!

Sukladno ovim blagdanskim danima i pričama volio bih da sam mogao gurnuti prst u ranu... ali kako je naslovni rezultat očito odraz stvarnog stanja na terenu, a i rana je očito duboka, slobodno vam ostavljam na savjest da sami popijete svoj gorki (pravni) lijek poslije ove tekme, a ja odoh kod susjeda na vino! Pravednost još uvijek nije uskrsla!

Nema komentara:

Objavi komentar