srijeda, 12. kolovoza 2015.

O moralu ili "Poj'o vuk magare"


 Naravno da metafora životinja iz naslova ima neke veze s likovima o kojima pišem: vuk potvrđuje i utvrđuje svoju ćud predatora, a magare tek jadnog naratora!
Za razliku od ovih bioloških odnosa taženja gladi iz uvoda, u nastavku mog lamentiranja o prevarama i propustima koji se vide, a ne vide, koji se propuste i napuste, ovaj put sam se zakačio za sasvim ezoterični pojam morala! Po Wikipediji* definicija vam izgleda ovako:
"Moral (ćudoređe, ćudorednost) u najširem je smislu oblik društvene svijesti, skup nepisanih pravila, običaja, navika i normi koji su prihvaćeni u životu neke zajednice. Moral određuje kako ljudsko djelovanje treba biti, a pripadnici zajednice prihvaćaju te principe kao dolične i podvrgavaju im se, na taj način regulirajući međuljudske odnose. Moralna pravila nisu apsolutno važeća, već se razlikuju i vremenski i prostorno. Utoliko je pojam morala blizak pojmu etosa.
Za razliku od pozitivnih zakona, moralna pravila - kada su prekršena - ne donose političke ili ekonomske sankcije. Kao sankcije nemoralnog ponašanja javljaju se grižnja savjesti, prijekor ili bojkot okoline.
Na moral utječu: svijest ljudi, odgoj u obitelji, Crkva, tradicija, životno iskustvo i politika. Pravni propisi imaju svoj izvor u moralnim zakonima. Moralni zakoni i pravni propisi jaki su obrambeni mehanizam društvene zajednice, pogotovo u slučaju opasnosti.
U filozofskom značenju, pojam morala (ili moralne filozofije) istoznačan je s praktičkom filozofskom disciplinom etikom. Glavne su teme moralne filozofije ili etike dobro, ispravno djelovanje, ćudoredan život."
Dakle ako se malo zamislite nad ovom definicijom ispada da je moral danas običan cukervaser koji nit' vam šteti nit' koristi. Ako npr. tek pogledate jednu misao iz definicije morala, vidite da na moralnost uz odgoj, tradiciju i iskustvo, veliki utjecaj imaju i crkva i politika!

Da je to točno, onda u jednoj ovako ispolitiziranoj, duboko vjerskoj i religioznoj državi kakva je Hrvatska, uopće ne bismo imali brojne sudske procese (i njihova poništavanja i zaboravljanja i zastarijevanja) za prevare, utaje, krađe i korupciju! Svakom bi građaninu prvenstveni cilj u životu bio da čim progleda i izljubi bližnjeg svog, prvo ode na najbliži šalter i podmiri svoje dugove prema državnom aparatu i posvuda posijanoj birokraciji! Kojim bi istinskim hrvatskim vjernicima, kojih je najmanje devedestak posto u našoj populaciji, palo na pamet da mulja, laže, vara s porezom, da ne prijavi sve prihode, da zanemari bruto, da naplaćuje u kešu, da namjerno naruši proceduru, pravila i zakone...
A tome nije tako! Čak često oni koji imaju više, više i griješe, a oni koji imaju manje i od kojih bi se očekivalo da u svom nastojanju da steknu više, učine i više "proceduralnih grešaka" - to rade manje! U čemu je onda problem? 
Svećenici (uglavnom) drže propovijedi visokog moralnog standarda, političari (uglavnom) debelo moraliziraju! Dakle – netko jebe naše kokice, a nije peteh?!
I religija (pogotovo protestansko-kršćanska), a i politika (pogotovo protestansko-kršćanska) u svoje opstojno vrijedne životno održive postulate uzdižu oprost (grijeha).

Oprost vam u religijskom saznanju daje mogućnost da se tjedno (ili po potrebi i češće) ispovijedite, pokajete i da vas svećenik reboota, resetira, očisti/opere od bugova i da ste po izlasku s ispovijedi spremni za novi koloplet grijehova svih vrsta! Naravno - pod uvjetom da restartanje nešto i platite!

Oprost u političkom smislu daje pojedincu mogućnost da niz svojih osobnih grešaka 'opere' u autoritetu stranke, partije, zajednice, pravdajući to time kako neki osobni feller, nepodopštinu, lopovluk, laž, psinu ili propust činite zbog općeg dobra i viših ciljeva koje je pred vas postavio kolektivitet u kome se ostvarujete.

I protiv jednog i protiv drugog grijeha oprosta, možete se boriti tek moralnim načelima! To vam je otprilike kao borba Davida i Golijata: krenete u borbu u kojoj unaprijed znadete da ju je nemoguće dobiti i onda je – dobijete!
Onda, naravno, ne znate bi li vam zbog toga bilo drago ili biste prokleli dan kad ste krenuli u bitku!
Kako je moralnost ipak tek mogućnost da opravdate svoje gubitništvo višim ciljevima – to vam je jasno da on jalovo podupire sve one nebrojene Davide koji svoje Golijate nikad nisu pobijedili, niti ikad hoće! Sve one Davide koji svoje Golijate niti ne prepoznaju kao suparnike u unaprijed izgubljenoj borbi!

Kako bih ipak zadovoljio i onaj "enciklopedistički", a ne samo "wikipedistički" dio mojih čitatelja, za kraj ipak donosim i dio enciklopedijske definicije morala, za koga držim kako krijepi baš gornje riječi i kako se bar malo, malkice udaljava od cukervasernosti (i) ove rasprave:

"Ipak moral stoji u neposrednoj vezi s pravnim poretkom, pa je tako javni moral ujedno i objekt krivičnopravne zaštite, i njegova se povreda često kvalificira kao krivično djelo (prevara, nepružanje pomoći unesrećenom, spolna zloupotreba i nasilje itd.)." (Opća enciklopedija JLZ, Knjiga 5, L-Nigh, Zagreb, 1979.)

Vaš Buraz
___________
*Znam da ima stručnjaka kojima se kosa na glavi diže (ako je još imaju) čim spomenem Wikipediju, pa moram dodati da sličnu definiciju morala nalazimo i u našoj papirnatoj wikipediji – Općoj enciklopediji, samo što bih s nje odjeljak trebao prepisivati, dok s wikije stvar samo jednostavno kopi-pejstam

Nema komentara:

Objavi komentar