Red, rad i disciplina!

Mislim si nešto o tome kako se lako i uspješno može podjarmiti masu. Uglavnom se o masi misli kao o neobuzdanoj i nezaustavljivoj hrpetini ljudi koja može uništiti sve pred sobom! Masa je rušila države, sjekla kraljevske glave, mijenjala vladare, probijala utvrde... dakle, po svemu sudeći ili je djelovala poput mravi po nekom od davnima zapisanom genetskom kodu ili je imala glavu!

Dolazim u napast pomisliti kako iskonska energija i psihologija humanoidne mase ipak više liči mravima koji su svi istovremeno i glava i ruke, tj. i nastojanje i djelovanje, ali sve ipak upućuje na to da masa (ipak) ima glavu, ima centar koji upravlja djelovanjem svih njenih, pa i perifernih, sastavnih elemanta.

Skoro pa parapsihološki, često i dislociran od onog čime vlada, centar (glava, mozak, software) upravlja i začuđujuće jednostavno i jednostavnim alatima manipulira masom!

Kažu da je ljudski rod do sada već dva puta na rubu nestanka: prvi put na samom početku postojanja, kad je vrsta brojila tek nekoliko stotina jedinki i kad je iscrpivši prvobitne lokalne resurse (i genetske i prehrambene) spas pronašla u razbijanju grupe i nomadskom širenju više ili manje bliskih jedinki; drugi put je vrsta bila (i jest) pred kolapsom u relativno novije doba kada je imati postalo važnije od moći. U ljudskom rodu kojem je od začetaka fizička snaga bila preduvjet otpornosti, zdravlja i opstanka, odjednom se desio kopernikanski obrat i činjenica da imaš (ili nadzireš) ekonomske viškove dobara, a da se za njih nisu opće morao fizički potruditi, postala je vrijednija od fizičke snage i otpornosti! Genetski naputak se izmijenio: svoje gene su sve više i sve uspješnije širile fizički slabije i prirodno neotporne jedinke, pa smo time sami sebe kao "otpornu vrstu" ili "vrstu otpornih" počeli srozavati, sjebavati i slabjeti. Posljedice takve genetike na vrhuncu su danas, kad smo vrstu učinili pravim rasadnikom bolesti koje, bile terminalne ili ne, upravljaju našim životima.

Vrativši se na onaj prvi dio priče o masi, a vezano uz ova dva spomenuta presudna praga ljudskog roda – vidljivo je da smo se prvi put izvukli psihologijom mrava – bezglavo smo odlučili lutati ufajući se da će netko od lutalica pronaći obilje (raj, Eldorado, Shangri-La, sedmicu na lotu, jack pot). Drugi primjer pokazuje pak suvremenije tendencije pri kojima ljudski rod neizbježan kolaps nastoji prevladati stvaranjem centara moći, tj. nekoliko centara genetski manipuliranih i odabranih jedinki koje će biti predodređene za daljni rasplod, opstanak, vladavinu i novo širenje vrste.

Istina će kao i obično biti negdje na po' puta: ljudski rod kao strategiju preživljavanja koristi i mravlju prekobrojnosti (što nas je više, veće su šanse da bar netko preživi), ali istovremeno se koristi i jezgrenim elitizmom nekolicine odabranih koji će resurse sviju prisvojiti za svoje preživljavanje, a u svrhu "viših ciljeva" preživljavanja vrste. Što je smrt jednog (10, 100, 1000...) mrava-ratnika, ako kraljica preživi?

Da je tome tako dade se lako prepoznati u mnogim konceptima današnjeg društva: pogledajte npr. što uopće znate o suvremenoj nauci, o tajnim službama i nadzoru, koga čuva policija, kako funkcionira vojska ili što je još najočitije na primjeru školskog sistema, gdje trećinom društvene populacije, u velikom dijelu dana, bez skoro ikakvog obiteljskog upliva u kurikulume vladajućih, uz minimalne troškove (škole su manje i slabije opremljene od vojarni, policijskih postaja ili čak i zatvora), uz skoro nikakav otpor, upravlja i manipulira tek nekolicina od vladajućih odabranih meštara. Svi ste se osobno mogli uvjeriti koliko ste praznih sati i dana uludo utrošili provodeći u školi skoro puno radno vrijeme, a sve kako biste se mogli pravovremeno, pokorno i podložno naučiti na ono što vas u životu čeka! Red, rad i disciplina! Ako vam je to ispunjenje životnog sna, da odgoj svoje djece prepustite drugima jer, priznajte, vi jednostavno ne znate što biste s njima radili cijeli božji dan... budući ne znate ni što ćete sa sobom, a kamoli s njima u onaj preostali dio dana kad nisu pod paskom vrtića, škole ili nedajboh neke još gore ustanove ili djelatnosti – a tu mislim na internate, domove, vjeronaučne grupe i cijeli niz "slobodnih" vanškolskih i vannastavnih aktivnosti kojim ih šopate.

No najgori manipulirajući poraz pasivnog kolektiva od strane nekolicine jedinki koje imaju, događa se u državnom upravljanju! Etatiziranoj etetizaciji! Brojni odnos onih koji obnašaju vlasti (kako se to danas voli reći, predmnijevajući kako je "obnašanje" vlasti uteg, a ne privilegija) i onih koji trpe vlast ovdje je nepojmljivo začudan! Po tome se danas uopće ne razlikujemo u društvenom uređenju od (da li) prevaziđenih i (da li samo) protokolarnog uređenja monarhističkog carsko-kraljevskog tipa! Jedan, koji je vladao tisućama i milijunima, sad je iz tipično elitističkih i manipulativno-utilitarnih potreba zamijenjen tek (novom) vladajućom nekolicinom, koja, uzgred budi rečeno, opet međ' sobom bira jednog kao predvodnika!

Najsmješnije je to što nas se nastoji uvjeriti kako se to više ne zove vladanje već demokracija i da smo to vladanje i tu vlast sami tražili, a potom i sami izabrali!

(Jer da ljudi niti ne znaju živjeti drugačije!)

*Objava vezana uz dan spomena na žrtve totalitarnih i autoritarnih režima! Neka se prvi baci kamenom... koji to nije!

Europski zid ili kako živjeti slobodu?

Sjećam se kad je koncem '89. pao Berlinski zid! To uništenih 160 kilometara zida, betona, žice i cigle bilo je na neki način prva velika pobjeda globalista kojima su nevidljivi zidovi u glavama i taj veliki markirni vidljivi – u Berlinu, u stvari tek smetali za daljni rast zarade.
Mi ostali, lakovjerni i dobronamjerni naivci mislili smo kako je razum konačno nadvladao glupe hladnoratovske podjele!

Nekako od tog vremena počeli su se "otvarati" zidovi po cijeloj Euroaziji! Uzjebali se i uzmuvali, pa onda i manje ili više žestoko strmopizdili ljudi po Istočnoj Njemačkoj, Mađarskoj, Rumunjskoj, Bugarskoj, Češko-Slovačkoj, Poljskoj, a da ne govorim što se dešavalo po bivšoj Jugi! Ili po djelatnom raspadu SSSR-a iz koga su države i državice po sistemu "tko je zadnji ušao – prvi izlazi!" ispadale na sve strane iz krzna pijanog medvjeda, što je završavalo, ili još traje, manje ili više krvavo!

I sami možete misliti kakav je muving tada nastao među narodima i narodnostima Europe! Ni najpotpunija shema ruže vjetrova ne bi mogla dočarati sve smjerove u kome se bauljalo! Političke i ekonomske izbjeglice, emigranti, pobjegulje, iseljenici, doseljenici, protjerani, raseljeni, zamijenjeni, uplašeni, razmijenjeni i podijeljeni lutali su bespućima Europe (a neki i dalje) tražeći u stare kurve novi dom! Ili tek sobičak s krevetom, lavorom i zahodom!

Sad kada se to sjeme "Pustinjske oluje" kopipejstalo po Bliskom istoku i sjeveru Afrike, odjednom na granicama Europe nastade opća panika! Stara se kurva uplašila da neće biti mjesta u kupleraju! I čemu će onda pribjeći? - Zidovima, betonu, cigli i žici! To najbolje zna! Za ono što će stara babuskara uskoro (sjećate se razloga s početka teksta: trgovačka globalizacija) geoglifijalno iscrtati po svom reljefu, Kineski zid će biti mala beba, tek dječji crtež!

Čudno je da svi ti zidovi koji će uskoro iskrižati EU granice, nikoga ne podsjećaju na Berlinski zid! Majku svih novovjekih zidova! Čudno je da bodljikava žica nikog ne podsjeća na sabirne centre i logore iz Drugog rata! Zašto se ne bismo ogradili zidinom poput one koju Ameri grade prema Meksiku ili onakvom kakvu Izrael gradi prema Palestincima?

Zato ne zaboravite jedno – Berlinski zid nije bio napravljen da priječi ulazak, već da spriječi izlazak! Stoga se sjetite svi vi uskogrudni, strašljivi, skučeni, čistokrvni, plačljivi, prozirni, samodovoljni nazidnjaci – zbog kojih se dižu sve te nove ograde, žice i betoni – smjer koji zid priječi tako se lako može promijeniti!
Koliko god drugima ne date ući, toliko se sve više zakopavate u svom čistom živom blatu iz koga više nećete moći izaći! Nikad! Ostat ćete čisti i sami!
Materijalizirani strah rađa zidove, a zid hrani strahove s obje svoje strane!
Slobodu ne znamo živjeti!

O moralu ili "Poj'o vuk magare"

 Naravno da metafora životinja iz naslova ima neke veze s likovima o kojima pišem: vuk potvrđuje i utvrđuje svoju ćud predatora, a magare tek jadnog naratora!

Za razliku od ovih bioloških odnosa taženja gladi iz uvoda, u nastavku mog lamentiranja o prevarama i propustima koji se vide, a ne vide, koji se propuste i napuste, ovaj put sam se zakačio za sasvim ezoterični pojam morala! Po Wikipediji* definicija vam izgleda ovako:

"Moral (ćudoređe, ćudorednost) u najširem je smislu oblik društvene svijesti, skup nepisanih pravila, običaja, navika i normi koji su prihvaćeni u životu neke zajednice. Moral određuje kako ljudsko djelovanje treba biti, a pripadnici zajednice prihvaćaju te principe kao dolične i podvrgavaju im se, na taj način regulirajući međuljudske odnose. Moralna pravila nisu apsolutno važeća, već se razlikuju i vremenski i prostorno. Utoliko je pojam morala blizak pojmu etosa.
Za razliku od pozitivnih zakona, moralna pravila - kada su prekršena - ne donose političke ili ekonomske sankcije. Kao sankcije nemoralnog ponašanja javljaju se grižnja savjesti, prijekor ili bojkot okoline.
Na moral utječu: svijest ljudi, odgoj u obitelji, Crkva, tradicija, životno iskustvo i politika. Pravni propisi imaju svoj izvor u moralnim zakonima. Moralni zakoni i pravni propisi jaki su obrambeni mehanizam društvene zajednice, pogotovo u slučaju opasnosti.
U filozofskom značenju, pojam morala (ili moralne filozofije) istoznačan je s praktičkom filozofskom disciplinom etikom. Glavne su teme moralne filozofije ili etike dobro, ispravno djelovanje, ćudoredan život."

Dakle ako se malo zamislite nad ovom definicijom ispada da je moral danas običan cukervaser koji nit' vam šteti nit' koristi. Ako npr. tek pogledate jednu misao iz definicije morala, vidite da na moralnost uz odgoj, tradiciju i iskustvo, veliki utjecaj imaju i crkva i politika!

Da je to točno, onda u jednoj ovako ispolitiziranoj, duboko vjerskoj i religioznoj državi kakva je Hrvatska, uopće ne bismo imali brojne sudske procese (i njihova poništavanja i zaboravljanja i zastarijevanja) za prevare, utaje, krađe i korupciju! Svakom bi građaninu prvenstveni cilj u životu bio da čim progleda i izljubi bližnjeg svog, prvo ode na najbliži šalter i podmiri svoje dugove prema državnom aparatu i posvuda posijanoj birokraciji! Kojim bi istinskim hrvatskim vjernicima, kojih je najmanje devedestak posto u našoj populaciji, palo na pamet da mulja, laže, vara s porezom, da ne prijavi sve prihode, da zanemari bruto, da naplaćuje u kešu, da namjerno naruši proceduru, pravila i zakone...

A tome nije tako! Čak često oni koji imaju više, više i griješe, a oni koji imaju manje i od kojih bi se očekivalo da u svom nastojanju da steknu više, učine i više "proceduralnih grešaka" - to rade manje! U čemu je onda problem? 

Svećenici (uglavnom) drže propovijedi visokog moralnog standarda, političari (uglavnom) debelo moraliziraju! Dakle – netko jebe naše kokice, a nije peteh?!

I religija (pogotovo protestansko-kršćanska), a i politika (pogotovo protestansko-kršćanska) u svoje opstojno vrijedne životno održive postulate uzdižu oprost (grijeha).

Oprost vam u religijskom saznanju daje mogućnost da se tjedno (ili po potrebi i češće) ispovijedite, pokajete i da vas svećenik reboota, resetira, očisti/opere od bugova i da ste po izlasku s ispovijedi spremni za novi koloplet grijehova svih vrsta! Naravno - pod uvjetom da restartanje nešto i platite!

Oprost u političkom smislu daje pojedincu mogućnost da niz svojih osobnih grešaka 'opere' u autoritetu stranke, partije, zajednice, pravdajući to time kako neki osobni feller, nepodopštinu, lopovluk, laž, psinu ili propust činite zbog općeg dobra i viših ciljeva koje je pred vas postavio kolektivitet u kome se ostvarujete.

I protiv jednog i protiv drugog grijeha oprosta, možete se boriti tek moralnim načelima! To vam je otprilike kao borba Davida i Golijata: krenete u borbu u kojoj unaprijed znadete da ju je nemoguće dobiti i onda je – dobijete!

Onda, naravno, ne znate bi li vam zbog toga bilo drago ili biste prokleli dan kad ste krenuli u bitku!

Kako je moralnost ipak tek mogućnost da opravdate svoje gubitništvo višim ciljevima – to vam je jasno da on jalovo podupire sve one nebrojene Davide koji svoje Golijate nikad nisu pobijedili, niti ikad hoće! Sve one Davide koji svoje Golijate niti ne prepoznaju kao suparnike u unaprijed izgubljenoj borbi!

Kako bih ipak zadovoljio i onaj "enciklopedistički", a ne samo "wikipedistički" dio mojih čitatelja, za kraj ipak donosim i dio enciklopedijske definicije morala, za koga držim kako krijepi baš gornje riječi i kako se bar malo, malkice udaljava od cukervasernosti (i) ove rasprave:

"Ipak moral stoji u neposrednoj vezi s pravnim poretkom, pa je tako javni moral ujedno i objekt krivičnopravne zaštite, i njegova se povreda često kvalificira kao krivično djelo (prevara, nepružanje pomoći unesrećenom, spolna zloupotreba i nasilje itd.)." (Opća enciklopedija JLZ, Knjiga 5, L-Nigh, Zagreb, 1979.)

Vaš Buraz

___________

*Znam da ima stručnjaka kojima se kosa na glavi diže (ako je još imaju) čim spomenem Wikipediju, pa moram dodati da sličnu definiciju morala nalazimo i u našoj papirnatoj wikipediji – Općoj enciklopediji, samo što bih s nje odjeljak trebao prepisivati, dok s wikije stvar samo jednostavno kopi-pejstam

Pljuske ili milovanja po POUP-u

Sutra (ponedjeljak, 03. kolovoz) na čelo POUP-a dolazi novi ravnatelj. Kako sam tijekom natječaja i sam bio uvučen u tu proceduru, budući sam se i sam javio na njega, volio bih pripomenuti nekoliko detalja koji su se dogodili tijekom izborne procedure, a koji nisu nigdje spomenuti u inače preciznoj papirologiji kojom je Upravno vijeće Učilišta pratilo i koordiniralo izborom.

Dana 16. srpnja dobio sam Obavijest kandidatima u kojoj me voditeljica općih poslova Učilišta obavještava o tome kako nisam primljen na mjesto ravnatelja/ice Učilišta, budući je Upravno vijeće na svojoj sjednici dana 10. srpnja za ravnatelja Učilišta imenovalo dr.sc. Elia Štifanića dipl.oec. Iza toga još i štura pouka o pravnom lijeku kako mogu doći pregledati pristiglu natječajnu dokumentaciju i u slučaju da smatram da je došlo do povrede postupka ili da imenovani kandidat ne zadovoljava uvjete objavljen u natječaju, mogu tražiti sudsku zaštitu kod nadležnog suda.

Pod utjecajem gradskih priča i pričica, malko sam bio iznenađen imenom primljenog kandidata, budući sam mislio da mi je konkurent za izbor sasvim druga osoba koja je od natječaja odustala usred natječajnog postupka(?). Prije samog pregleda naišao sam na stranicama Učilišta i na sljedeći dokument koji me još više uputio pregledu dokumentacije: prosurfam po stranici Učilišta i nađem zapisnik sa sjednice Vijeća na kojoj je otvarana dokumentacija.

Lijepo tamo piše da je "Nakon otvaranja dokumentacije jednoglasno konstatirano da su dvije prijave kompletne, jedna prijava je povučena, jedna nije cjelovita. U daljnjem postupku razmatrat će se prijava gospodina Elia Štifanića i gospodina Željka Bosanca. Oba kandidata odgovaraju uvjetima Natječaja i poslali su cjeloviti natječajnu dokumentaciju." (istakao B.Ž.).

Uglavnom – još jedan razlog više da postupim po naputku iz pravnog lijeka i sutradan (17. srpnja) odem pregledati natječajnu dokumentaciju.

Dokumentaciju sam dobio na uvid od v.d. ravnateljice, uz njenu napomenu kako je izabrani kandidat natječajnu dokumentaciju dostavljao u dva navrata (oba u natječajnom roku) a da je u drugom navratu dostavio dokumentaciju nebitnu za glavne uvjete natječaja "... tek neke potvrde i izjave!"

Tu već lagano krećemo s natječajnom problematikom:

Moj prigovor je utemeljen na obje napomene za mogućnost žalbe iz Pouke o pravnom lijeku: smatrao sam i smatram da je izvršena bitna povreda postupka i da izbarani kandidat ne ispunjava uvjete objavljene u natječaju!

Prvo: tijekom pregleda dokumentacije, prigodom njenog razvrstavanja, v.d. ravnateljica mi je napomenula kako je kandidat Elio Štifanić svoju natječajnu dokumentaciju dostavio u dva navrata, oba u natječajnom roku, a da je u drugom navratu dostavio dokumentaciju nebitnu za glavne uvjete natječaja "... tek neke potvrde i izjave!"

Kako je Vijeće potpuno nepoštujući zapisničku proceduru, u svom Zapisniku sa sjednice Upravnog vijeća otvorenog učilišta Poreč, održane 06. srpnja 2015. preskočilo tj. nije navelo taj podatak, kao što nije navelo niti koji su dokumenti (i zašto) naknadno uvršteni u natječajnu dokumentaciju – pitam se zašto ih je kandidat Štifanić uopće dostavljao – ako su naknadno dostavljeni dokumenti natječajno nebitni?

Drugo: Druga točka uvjeta raspisanog natječaja kaže kako kandidat mora imati najmanje tri godine radnog iskustva u struci.

Podsjećam:

a) da je važećim Zakonom o ustanovama / Opće odredbe: Članak 1. utvrđeno da se ustanova osniva za trajno obavljanje djelatnosti odgoja i obrazovanja, znanosti, kulture, informiranja, športa, tjelesne kulture, tehničke kulture, skrbi o djeci, zdravstva, socijalne skrbi, skrbi o invalidima i druge djelatnosti, ako se ne obavljaju radi stjecanja dobiti.

b) da je POUP Ustanova, što izrijekom potvrđuje svojim Statutom: "Učilište je kulturna, obrazovna i informativna javna ustanova." (Članak 3.)

Stoga – ako se želi biti sukladan natječajnoj alineji "tri godine radnog iskustva u struci", a vezano za djelatnosti predmetnog učilišta (POUP) razlikovni termin "u struci" podrazumijeva djelatnost iz domena kulture, obrazovanja i informiranja.

Izabrani kandidat g. Štifanić je i po zvanju i po zanimanju ekonomista koji je cijeli svoj radni vijek radio kao revizor, a isti posao i danas obavlja kao voditelj jedinice za unutarnju reviziju u Gradu Poreču. (Potvrda o radnom iskustvu – Potvrda HZMIO)

Treće: U aktima Učilišta postoji diskrepancija u sadržaju i izrazu ravnateljske uloge: u Pravilniku o popisu i opisu poslova (Čl. 2) stoji da izvršitelj za mjesto ravnatelja mora imati najmanje pet godina radnog iskustva, dok u Statutu Učilišta (Čl. 45) stoji da ravnatelj mora imati najmanje tri godine rada u struci!

Četvrto: U jednom od svojih posljednje objavljenih dokumenata, Upravno vijeće je konačno objelodanilo i Zapisnik sa svoje sjednice od 10. srpnja na kojoj je točka dnevnog reda bila i izbor ravnatelja u kome obrazlaže primanje kandidta Štifanića na mjesto ravnatelja sljedećim riječima: "Članovi Upravnog vijeća jednoglasno su ocijenili sa kandidat Elio Štifanić posjeduje sve potrebne kvalifikacije, aktivno sudjeluje u kulturnom životu Grada Poreča, pozna sredinu u kojoj živi i radi, a njegov cjelovit Prijedlog rada i razvoja Pučkog otvorenog učilišta Poreč po stručnosti i kvaliteti posebno se izdvaja. Iz Prijedloga rada i razvoja Pučkog otvorenog učilišta Poreč, vidljivo je da se daljni razvoj Učilišta namjerava usmjeriti u skladu s njegovom glavnom djelatnošću uz okrenutost samofinanciranju i iznalaženju novih izvora financiranja.

Vidljiva je ozbiljnost i entuzijazam te spremnost na suradnju i timski rad."

Dok su za moj Prijedlog rada i razvoja Pučkog otvorenog učilišta Poreč, rekli sljedeće: "Članovi Upravnog vijeća, također su se jednoglasno složili, da iako g. Željko Bosanac udovoljava uvjetima natječaja, njegov Prijedlog rada i razvoja Pučkog otvorenog učilišta Poreč, kao sastavno dio natječajne dokumentacije, nije uvjerio članove Upravnog vijeća u ozbiljnost i provedivost istog."

Što će reći dakle da je moj plan neozbiljan i neprovediv!

Dakle ne mogu dopustiti da Upravno vijeće kao institucija ograničena utilitarnim potezima osnivača, moj plan koji je sukladan Statutu i aktima Učilišta proglasi neozbiljnim i neprovedivim samo stoga što se moj Plan kreće nekim drugim suvremenijim i modernijim tijekom razvoja!

Isto tako ne mogu dopustiti da u obrazloženju primanja kandidata Štifanića stoji "da se daljni razvoj Učilišta namjerava usmjeriti u skladu s njegovom glavnom djelatnošću uz okrenutost samofinanciranju i iznalaženju novih izvora financiranja."

Da podsjetim, Učilište nema glavnu djelatnost, već niz ravnopravnih djelatnosti iz oblasti kulture, odgoja i informiranja, a ako ćemo se nasilu okretati samofinanciranju onda bi najbolje bilo vratiti Učilištu i djelatnost auto škole koja (još uvijek) stoji kao ravnopravno registrirani dio djeltnosti POUP-a.

Po Statutu Učilišta (Čl. 10) djelatnost Učilišta je:

• osnovno-školsko obrazovanje odraslih, osnovno umjetničko obrazovanje, sukladno Zakonu o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi,
• srednjoškolsko obrazovanje odraslih (programi osposobljavanja i usavršavanja) sukladno Zakonu o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi,
• obrazovanje i osposobljavanje građana po programima auto – škola
• organiziranje kazališnih, glazbenih, estradnih, filmskih i drugih kulturno umjetničkih programa vlastite produkcije ili u suradnji s drugim ustanovama
• galerijsko – izložbena
• ostvarivanje i promicanje i drugih kulturnih djelatnosti te nacionalnih i interkulturalnih vrijednosti (novinstvo, TV, radio)
• organizacija tečajeva za turističke voditelje
• tečajevi poduke stranih jezika
• informatičko opismenjavanje mladeži, djece i odraslih
• organiziranje tečajeva sviranja pojedinih glazbenih instrumenata
• prikazivanje filmova (35 i 36 mm) i iznajmljivanje video filmova
• javno informiranje
• nakladnička djelatnosti
• novinsko-nakladnička djelatnosti
• prodaja umjetničkih djela, suvenira, knjiga, audio i video materijala
• organiziranje i promicanje različitih oblika kulturno umjetničkog stvaralaštva

Kako bi opravdalo sve gornje statutarne postavke, Vijeće očito, poput Statuta koji je donijelo i koji je na snazi, živi u prošlom stoljeću, dok od kandidata traže da osmisle programe za 21. stoljeće, a onda vele kako su ti isti programi neprovedivi i neozbiljni! Pod njihovom upravom to i jeste tako!

Nadalje treba podsjetiti da odvajanjem Muzeja, Knjižnice i Glazbene škole – Učilištu nitko ne priječi da se tim djelatnostima i dalje ne bavi na drugim amaterskijim i pučkijim osnovama. Mislim da se Vijeće suviše lako i osnivaču snishodljivo odreklo tog dijela pučke učilišne ponude i tog dijela budžetskog "kolača" a da drugu 'nositeljsku' i lidersku djelatnost nije definiralo i nije u budžetu "zauzelo".

Vijeće stalno dvojako definira svoju ulogu – dok s jedne strane znade što je glavna djelatnost Učilišta (pravdajući program kandidata Štifanića), dotle s druge strane djelatnosti koje su van njegova operativnog i stručnog dosega proglašava neozbiljnim i neprovedivim, a istovremeno programe kandidata proglašava najmjerodavnijim pri njihovu odabiru. Zašto?

Stoga bi ukratko rekapitulacija priče oko ovog natječaja izgledala ovako:

• zapisnički previd
• (ne)definiranje potrebnih godina iskustva (3 ili 5)
• nepridržavanje odredbe iz natječaja o tome što to znači ravnateljevo "iskustvo u struci" za stručnu ustanovu koja se bavi kulturom, obrazovanjem i informiranjem
• brkanje statutarnih i stvarnih odredbi djelatnosti Ustanove (kako ne bih isprazno lamentirao o razlikovnosti mog programa i programa primljenog kandidata, spreman sam u svakom trenutku objaviti svoj program uz program primljenog kandidata)

Dakle ako odista stoji da tri godine iskustva u struci znači da se kroz hobi baviš mundirenjem i đostriranjem, da sudjeluješ na radničkim sportskim igrama, ako to znači da biti 'revizor' znači da time "društveno" i "stručno" pokrivaš kulturu, informiranje i obrazovanje – onda sam ja odista nekulturni, neinformirani i neobrazovani papak koji jedini ovaj potez doživljava kao pljusku porečkoj kulturi i koji se stoga veselo i ojađeno istovremeno - miče sa scene! Ako se zbog 'viših' interesa zaobilazi 'niža' proceduralna pravila, i ako to prolazi strogi revizorski nadzor, onda odista nema razloga širiti priču!

Ali kako i majka, obično uvijek u dvojbi, veli sinu kad joj dođe s djevojkom za ženidbu: Sine, ako je dobra tebi – i meni je! - želim vam puno sreće u radu! (Sve ostalo postoji!)

Željko Bosanac,

mag. philol. croat.