Ko to tamo protiv Grka peva? - Nenad Bakić, naravno!

I tata bi sine...

Stvarno mi već ide na jaja onaj naš neotkriveni i dugo skrivani cvijet biznisa koji se ogleda u liku i djelu Nenada Bakića! Pa dajte, lideri hrvatskog biznisa (koji ste nas uostalom i doveli ovdje gdje jesmo), dopustite da i drugi imaju svoje mišljenje i da je ono možebitno ispravno i točno bez obzira što se razlikuje od vašeg!

Naravno, kao da ga je netko unajmio i da ga plaća po učinku, upro je g. Bakić sve svoje iskustvo i znanje, sve linkove koje poznaje (čak je u tekst objavljen danas na Indexu uveo i svoj najdraži lik glavnog 'kibicera' iz legendarnog u naslovu parafraziranog filma), ne bi li pokazao i dokazao da je grčka priča sa Tsiprasom i Sirizom prenapuhani balon pun lažnih obećanja postavljenih na krivim temeljima koji će brzo puknuti i/ili pasti u vodu! (A kao mi smo papci koji takve balone ne umiju prepoznati!)

Kako ne želim objašnjavati već ranije postavljenu tezu o tome kako ni jedan vuk neće prijeći na povrće dok god ima janjaca za klanje, pa tako ni Bakić neće trpjeti biljojede koji se promeću u predatore, i koji narušavaju njihov način života, njihove vrijednosti i zakone (koje su sami i donijeli), prenosim vam uz neznatna kraćenja svoj tekst objavljen na portalu Parentium još 12.11.2011. godine! (I mi link za trku imamo!)

Mediteran - kakav je mogao biti!

Gledajući svekoliki rasap mediteranskog područja u posljednje vrijeme, neosporno je kako svjedočimo zahuktaloj borbi ne više samo Istoka i Zapada, već nekoj novoj borbi – borbi Sjevera i Juga.
Umjesto ideoloških i svjetonazorskih premisa sukoba koje su obilježavale onu prethodnu i (nadajmo se) završenu borbu – ovaj novi sukob ima obilježja borbe ekonomskih svjetonazora.
(Mada je red priznati kako je i borba Istoka i Zapada svojevremeno eskalirana u hladnoratovskim „igricama“, također u osnovi bila vođena ekonomskim razlozima, pa kažemo kako je jedna vrsta ekonomije pobijedila drugu!)
Mediteran koji je svoj pad počeo doživljavati još Columbovim prelaskom Bare, ovih dana čini se doživljava svoju konačnu katarzu. Ili će postati ono što mu je globalna svjetska ekonomija namijenila u raspodjeli interesnih zona – ili ga neće biti! Ili će postati uređena i mirna zona za odmor, relaksaciju i obilazak stožernih mjesta svjetske povijesti ili će postati crna rupa svjetskog šupka.
Možda će netko reći da ima kriza i nemira i van ovog sredozemnog područja, ali razmislimo malo: gdje je uopće uvijek sve počelo? Što više reći o ovom središtu zemlje, a da već ozbiljni ekonomski i politički analitičari nisu objelodanili na svim mogućim medijima?
Pustimo dakle visoku ekonomiju niskim strastima.
Upravo zato htio bih podsjetiti na jednu dobru priču, koja je nekad bila vic, a koja tako dobro može (o)pisati povijest ovog našeg područja. Ja ću je tek sasvim neznatno prilagoditi situaciji.

Dakle: Bilo jednom na Mediteranu!

Zamislimo stari kameni mol u nekom ribarskom gradiću, bilo gdje na Mediteranu. Kasno je popodne. Pripeka je oslabila i ugodni vjetrić rashlađuje vreli kamen na kome se poput žilica u utorima ocrtavaju tragovi sasušene soli. Na kraju mola, ispod male lanterne, sjedi čovjek u ranim tridesetim, bose je noge spustio preko ruba mola i peca. Čovjek je iz mjesta, preplanuo, brada stara dva dana, nosi plavi adidasov šorc s bijelim prugama i mornarsku majicu, na glavi mu je izlizana šilterica nedefinirane reklamne aplikacije. Očito uživa u dokolici čekajući da ugodnu svježinu večeri izmiješa s mirisom ribe s gradela i okusom teškog domaćeg crnjaka.
Najlon na koji peca namotan je na običan komad pluta, za ješku koristi kuglice starog kruha koji još u ostacima leži razmrvljen desno od njega. Na njegovoj lijevoj strani je brojnim udarcima o kamen izlupana limena kanta. Njena povijest potiče od nekog maksi pakiranja najvjerojatnije pekmeza, kako se vidi po slabašnim ostacima logotipa koji je otisnut direktno na lim. Gornji rub kante koji je nekad davno bio grubo otvoren širokim kuhinjskim nožem pažljivo je savijen i skajlan na stijenke kako se tko ne bi porezao na oštre krajeve lima. Pri vrhu su s dvije strane probijene rupe i kroz njih je proguran komad drota koji sad služi kao ručka te novostvorene posude. U nju je ovaj naš junak, zovimo ga Mediteranac, stavljao ulov. Bilo je u njoj podosta ribe, neke su se još živo praćakale u uvijek malo vode, a neke su se već polako predavale i lijeno kadikad mahnule repom predosjećajući skori kraj na Mediterančevoj trpezi.
Kako uz svakog dokonog čovjeka ima i onih još dokonijih, i iza ovog našeg pecaroša našao se jedan ljubopitivi turista, koji je pažljivo gledao kako ovaj peca. Stajao mu je nad glavom ližući sladoled i svako malo pogledavajući u onu kanticu s ulovljenom ribom. Svakoj ulovljenoj veselio se čak i više od našeg Mediteranca, veselo je poskakivao i navijao svaki put kad bi ovaj povlačio ribu van iz vode.
Po izgledu ne bih mogao reći je li bio Nijemac ili Austrijanac?, možda Nizozemac ili čak Englez?, da nije Švicarac?; ne znam – uglavnom svakako Europljanin, Sjevernjak. Oniži tip, onako malo više širi nego li viši, ružičast s prijelevima na crvenkasto od sunca pregorenu boju kože naročito na vrhu nosa i na bucmastim obraščićima. Ne od piva, nikako. Na glavi je imao slamnati šešir na čijem su obodu odmarale sunčane naočale, šarena košulja, maslinaste kratke hlačice ispeglane na crtu, a na nogama teške crne kožne sandale i neizostavne tamne čarape sa zelenkastim biljno vitičastim vezenim uzorkom s vanjskih strana. Tanki zlatni lančić oko vrata i na svakoj ruci po jedan prsten, jedan onaj tanušni, vjenčani i drugi onako teži s velikim graviranim grbom – pečatnjak.
Onaj naš Mediteranac baš nije obraćao puno pažnje na njega sve dok mu se ovaj nije obratio. Ne znam na kom su jeziku razgovarali, budući turistu Sjevernjaka ni ranije u tekstu nisam mogao nacionalno definirati, no očito su se bili razumjeli. Evo ako je tekao njihov dijalog:
Sjevernjak: Ide vama to pecanje!
Mediteranac: Aha!
Sjevernjak: Šteta je da propada takav talent!
Mediteranac: Aaaa?
Sjevernjak: Pa mislim, pecate samo s jednom udicom!
Mediteranac: Da, i?
Sjevernjak: Recimo da pecate s dvije udice…
Mediteranac: A-aaa…
Sjevernjak: … upecali biste duplo više ribe…
Mediteranac: Ma?
Sjevernjak: … kad biste upecali više ribe mogli je prodati i kupiti štapove za pecanje s mašinama…
Mediteranac: I onda?
Sjevernjak: … onda biste mogli upecati trostuko ili čak peterostruko više ribe!
Mediteranac: I onda?
Sjevernjak: Onda biste mogli kupiti malu barku na vesla, kupiti panule i parangale, pa se otisnuti malo dalje od mola gdje su ribe još i veće, pa bi lovili još bolje komade.
Mediteranac: I onda?
Sjevernjak: Onda biste mogli kupiti motor za barku i ne biste više morali veslati i mogli bi otići još dalje od obale gdje nema puno drugih pecaroša i upecati još više ribe.
Mediteranac: I onda?
Sjevernjak: Kad bi prodali svu tu ribu, mogli biste kupiti omanju ribaricu i početi se zaozbiljno baviti tim poslom.
Mediteranac: I onda?
Sjevernjak: Onda biste mogli kupiti veći ribarski brod s boljom opremom…
Mediteranac: I onda?
Sjevernjak: Kad biste prodali svu tu ulovljenu ribu i uzeli mali poduzetnički kredit, mogli biste otkupiti cijelu mjesnu ribarsku flotu i biti glavni dobavljač ribe za cijelo mjesto.
Mediteranac: I onda?
Sjevernjak: Onda biste za zarađene novce i uz još jedan krediti mogli kupiti onu napuštenu mjesnu tvornicu ribe i ponovo pokrenuti proizvodnju.
Mediteranac: I onda?
Sjevernjak: Onda biste mogli proširiti flotu i povećati preradu tako da budete glavni dobavljač ribom u regiji, osnovati veletržnicu ribe s burzom…
Mediteranac: I onda?
Sjevernjak: Mogli biste postati čak i glavni dobavljač ribe za sve velike trgovačke centre…
Mediteranac: I onda?
Sjevernjak: Budući da bi postali monopolista mogli biste reprogramirati stare kredite, uzeti jedan novi i kupiti udjele u trgovačkim lancima, a možda čak neki i kupiti…
Mediteranac: I onda?
Sjevernjak: Onda biste mogli prodati vlasništvo nad flotom i nad preradom ribe, isplatiti tekuće kredite, uložiti novac u proširenje trgovačkih lanaca na svjetskoj razini.
Mediteranac: I onda?
Sjevernjak: Onda biste mogli prodati vlasništvo nad trgovačkim centrima i baviti se sve više trgovinom ribe na svjetskoj burzi. Tu je tek prava lova!
Mediteranac: I onda?
Sjevernjak: Onda kad biste zaradili dovoljno novaca, prebacili biste upravljanje sveukupnim poslovanjem na fondove i prestali se svakodnevno izlagati stresu te mirno živjeti od dividendi…
Mediteranac: I onda?
Sjevernjak: Onda biste se mogli mirno vratiti nazad ovdje u mjesto, neći neku staru udičicu, uzeti komad kruha, sjesti na mol i na miru i opušteno pecati…
Mediteranac sad prvi put za vrijeme cijelog razgovora, okrene glavu i preko ramena pogleda Sjevernjaka… digne već utrnulu stražnjicu s mola i…
Ili a) ode do obližnjeg kioska kupitu još jednu udicu!
Ili b) ode pofrigati ulovljenu ribu jer je već ogladnio od praznog razgovora koji je već toliko puta vodio!
(Što biste vi učinili?)