TRI LIVADE, TRI LIVADE NIGDJE LADA NEMA

Jedna od ranijih vizura između vrta i parkinga

Ovako ja to gledam – naravno ja sam „djevojka sa sela“ (zLabinci što bi rekao Špiček) pa nemojte moje razmišljanje (kao i inače) uzimati za nešto mjerodavno… jedino onako malo utrošite vremena da o ovom promislite:

Svakoj je državnoj pa čak i lokalnoj vlasti (zato su uostalom i izabrane) cilj da svojim državljanima / građanima olakšava život. Bilo da su to socijalne, zdravstvene, materijalne, kulturne ili neke druge mjere, bilo da se ogledaju kroz naknadu koje države svoje viškove isplaćuju svojim građanima, bilo da se to ogleda kroz „višak“ slobodnog vremena koje građani dobivaju smanjenjem i digitalizacijom birokratskih poteza (e-ovo ili e-ono), bilo smanjenjem poreza, bilo socijalnim potezima koji čak i naizglednim populističkim potezima pojeftinjuju život onih zbog kojih su izabrani. Sada! Ne sutra. Ne u boljoj i svijetloj budućnosti! Ne „jednom“ kada će naša djeca uživati benefite naših odricanja! Sada!

Ja sam o svijetloj budućnosti slušao još u „mračnoj“ prošlosti. Ali kao što je lucidno rekao Sebastijan – ni budućnost nije što je nekad bila (da parafraziram)… tako da potpuno uvjeren mogu reći da nema bolje budućnosti… to je samo floskuloidna mrkva kojom vam mašu na dugačkom štapu… postoji samo ono što imate danas, ono za čega ste se „borili“ jučer! Ako ste! Ste.

- To je malo za uvod. Onako interdisciplinarano. Multidisciplinarno.

Danas pišem o 'parkingu' Vrtovi u Poreču. Zašto? E buraz, netko je nešto zbrčkao. Čini se.

Područje sadašnjeg ne(is)korištenog parkinga Vrtovi je u vlasništvu države. OK. Upravo stoga ga lokalna uprava Grada Poreč-Parenzo Città di Poreč-Parenzo (tako biste uvijek trebali službeno imenovati grad u kom živite) ne može eksploatirati ni prodati ni na njemu nikako zarađivati onako kako hoće bez dopuštenja vlasnika tj države. Mora u duhu dobrih poslovnih odnosa od države zatražiti dozvolu da uz određenu naknadu (kratkotrajnu ograničenu koncesiju) koristi to zemljište kako bi zaradilo neku lovu preko sezone. Bez mogućnosti da iole išta značajno „tvrdo“ i „čvrsto“ i „trajno“ na toj zemlji grade ili mijenjaju u konfiguraciji.

Nedaleka povijest doduše ide ovako – do prije koju godinu ovo je područje bilo korišteno od građana / državljana RH za sadnju malih, uređenih i održavanih povrtnjaka kojim su ljudi malkice pojačavali svoj standard, utrošili slobodno vrijeme i uljepšali prazni urbani prostor te poboljšali kvalitetu svog življenja (stressless).

Nakon toga, te korisnike grad deložira (ne država?), sve poravna bagerima i „uređuje“ predmetno područje za održavanje sportskih i kulturnih priredbi (auto-moto, Giostra) i prostor daje u podnajam najprije i često za luna-park, a potom i gradskom komunalnom poduzeću za parking.

OK? Još uvijek?

Ove godine, kad se nedostatak parkirnog prostora jaaaaaako osjetio, grad/komunalno poduzeće su jedva dočekali čak i vrlo (sezonski) kasnu dozvolu države da preko ljeta koriste taj njen prostor za parking s naplatom. (Tko pamti sjetit će se da je tu bilo malo i politike na državnoj / međustranačkoj / manjinskoj razini… ali to nije bitno za ovo o čemu pišem. Naš je manjinac i tako u Vladi.)

Dozvolu za parking su dobili (Grad / Usluga) ograničeno do 31. listopada tako da je bilo velikih problema pri općem (sve)gradskom parkiranju prilikom odražavanja auto relija u prvom vikendu studenog.

Problemi se nastavljaju i dalje poslije sezone, budući da je dio grada oko tzv. Velikog parkinga zakrčen (parkingless) građevinskim zahvatima oko bivše „Slavice“ i gradnjom kružnog toka kod autobusnog kolodvora, višegodišnjim zatvorenim parkingom iza Kantine, pa je zanimljivo zamisliti kako će Grad disati u sezoni ako recimo netko na proljeće posadi pomidore na području Vrtova. Ili još bolje ulike. A to mu nitko ne brani.

Naravno slobodnih, nenaplativih parkinga skoro da u gradu više i nema i sva je prilika da će vlasti s bujajućim birokratskim aparatom uskoro naplaćivati porez i na zrak – što se recimo sada već radi po Europi (i šire) kad vam naplaćuju i/ili zabranjuju ulazak vozilima koji onečišćuju zrak. (Nije li to to? To je porez na zrak, najprije onečišćeni pa će onda na red i očišćeni!)

E sad. Idemo dalje. Zakupac, koncesionar dakle Grad Poreč-Parenzo Città di Poreč-Parenzo tj. njegova komunalna institucija Usluga, tijekom koncesijskog perioda „investira“ u livadu: naveze nekolike kamione kamena i sipine, razvuče podzemne instalacije i „posadi“ više od nekoliko rasvjetnih stupova, instalira sistem naplate i rampe, asfaltira prilaze parkingu, sagradi nadstrešnicu za naplatne automate i ogradi (ovo podvlačim) područje stupićima i lancima, kako bi otežao i zabranio ulaz vozilima (a i pješacima) na predmetno područje – tijekom koncesijskog perioda.

Koliko znam koncesionar nakon isteka koncesije obično predmet koncesije treba vratiti u prvobitno stanje. Prvobitno stanje ovog terena bilo je „slobodna“ livada! Vrtovi.

Dakle moje je pitanje jednostavno: Zašto građani Grada Poreč-Parenzo Città di Poreč-Parenzo koji su ujedno državljani Republike Hrvatske (ali i drugi građani RH koji nisu građani Grada Poreča) ne mogu koristiti za svoje potrebe (od kojih parkiranje vozila može biti samo jedna od „benefita“) bez ikakve naknade ovu livadu koja je u državnom vlasništvu van koncesijske gradske sezone? Država se tu ne petlja (ili se bar donedavno nije petljala), spora je i neučinkovita i što se nje tiče ovo područje može opet postati vrtovima. (Bar dok ga ne proda! A i onda ju se tek ne tiče.)

Zašto privremeni i bivši (a tek možda budući) koncesionar ne vrati predmet koncesije u prvobitno stanje i u najmanju ruku (ako već računa da će i iduću sezonu koristiti područje za parking, kad ga već ne može kupiti (a da ga kupi kao izuzetni građevinski potencijal sigurno na njemu ne bi izrastao parking!) ukloni bar stupiće i lance kojim brani ulaz na područje s kojim formalno pravno nema nikakve veze.

Uz ovu aplikaciju Bazilike uskoro ćemo morati dodati
 i kip Majke Tereze (ali ga nisam stigao slikati) 

Ako je već do koncesije, zašto država ne raspisuje natječaj za koncesijski zakup livade „Vrtovi“ u svrhu obavljanja privredne djelatnosti – naplata parkinga – cijele godine? Da može i netko drugi sudjelovati... npr. Laguna, Riviera... neki poznati ili nepoznati, stranački ili nestranački privatni poduzetnik (vjerojatno stoga što ta površina nema nikakve papire a da bi mogla biti parking i da bi se na njoj obavljala ikakva gospodarska djelatnost...

Zašto mi kao građani svoje države, ne tražimo da nam država pusti koristiti ovu livadu za parking dok ju ne proda? Što mislite koliko bi se smanjio pritisak na gradske ulice, parkiralište kod i uokolo Doma zdravlja... za vrijeme gradskih manifestacija... eto npr. adventiranje je pred vratima!

Zakon veli da oni koji raspolažu nekretninama Republike Hrvatske dužni su to činiti pažnjom dobrog domaćina i to je zapravo jedina obveza kod općeg raspolaganja. Zašto mi ne bismo mogli biti dobri domaćini običnim parkiranjem vozila?

Zašto Grad Poreč-Parenzo Città di Poreč-Parenzo i Usluga nenamjenski vansezone uzurpiraju i brane pristup državnom zemljištu na račun svojih građana i slobodnih hrvatskih državljana čije to zemljište u konačnici i jeste (država samo njime upravlja u njihovo / naše ime) radi njihovog / našeg „lakšeg“ života? (O tome sam pričao/pisao nešto na početku!)

Ako tome nije tako – zašto parking nije otvoren?

Ako je tome tako - zašto livada nije slobodna?

Možda negdje postoji hrpa sitnih slova do kojih mi kao obični građani ne možemo i nikad nećemo doprijeti, ali bilo bi lijepo da se bar malo prosvijetlimo u ovo predblagdansko lučonošno vrijeme. Možda grad 'u ime' vlasnika (a pisao sam gore tko je vlasnik) brani ulaz na livadu kako ne bi smanjio svoje prihode na zauzetim i okupiranim gradskim površinama, budući da u vansezonskom periodu ne može naplaćivati tantijeme s livade, a broj parkiranih vozila na livadi građana i gostiju proporcionalan je smanjenom prihodu za Grad Poreč-Parenzo Città di Poreč-Parenzo. Uostalom koliko građani Poreča plate državi za tu koncesiju, a koliko na tom parkingu Usluga (grad, tj. mi) zaradi tijekom koncesijskog perioda?