AGRO... COMMERCE, AGRO... LAGUNA, AGRO... KOR, S VAMA KROZ ŽIVOT!

Evo dovde smo otprilike u govnima!

Povukao je pad Agrokora i svi marifetluci na državnoj razini pipke i u ove naše istrijanske krajeve... odjedared se ljudi pitaju što s našom istarskom zemljom, našimi ulikami, našim grojzem, a da vino i ne spominjem... kakva se to tužna sudba sprema našoj agro-laguni i njenim djelatnicima, poštenim istarskim seljacima i narodu!

Spominju se hercegovački tajkuni koji lagano ubiru kajmak od našeg znoja i pameti, i znoja naših očeva i nonića... mislim sad to “hercegovački“ nije baš nekakav kvalitetan politički diskurs, budući da mi ovđe imademo tajkuna raznijeh provinijencija: od čileanskih do austro-ugarskih, pa reći kako će nam tek Hercegovci doći glave nije politički korektno!

Tajkuni ni po definiciji ni po sadržaju nisu nacionalno obojeni (osim kad im to ne treba radi imagea korporacije) i živo im se j... mislim reći fućka za sve osim zarade i profita!

A to da će tajkuni nepoznatog porijekla preuzeti Istru, umjesto da nas handrče naše gore listovi, opet vuče na onu staru – pustite neka nas kredu – naši su! Istarski tajkuni isto nemilice udaraju po radnoj snazi, isto plaćaju kasirke po marketima i sobarice po hotelima, konobare po restoranima! (I oni sad negdje na domjenku s kavijarom i lososoima govore – Evo vam sad vaš agro – bagro!)

Kad se sjetim žalosno praznog i napuštenog Lacopa, njiva i vinograda, napuštenog i zaparloženog državnog zemljišta s početka devedesetih... odmah mi na um padnu mladi istarski političari koji su bogamoleć hodočastili Zagreb ne bi li im se ukazao netko za spas zemlje i obraza jer lokalna uprava tada nije imala ni novca ni stručnjaka a da bi istarski agrar izvukla iz bedare. Zagreb je tada uskrsnuo brojne tajkune (nije smetao nacionalni predznak) koji su bržebolje ušli ponajprije, a gdje drugdje nego, u turizam... i nitko tada nije spominjao kako nam za nešto malo pušaka i streljiva ode u bijeli svijet nešto što su samodoprinosima i odricanjima gradili naši očevi i nonići... koji sad stoje crveni od muke... nešto poslije ušuljao se kroz strukture „sistemskih“ firmi i Todorić – i opet pokazao da ima i znanja i volje i stručnjaka i svekolikih potencijala i u istarskom agraru – samo ako se hoće! Pardon – samo ako dofuraš lovu! A Todorić je imao lovu, nema veze što je bila od državnih poticaja (dakle opet vaša lova) i što je bila mjenično nepokrivena, lova je lova i ne piše na njoj kako se do nje došlo!

A raja opet sva sretna... cveta cveće u naše preduzeće! Krenuli u (agro)biznise – sade vinograde, maslinike, pomidore... mislite da ovdje nije bilo (i nema) poticaja za nepostojeću stoku, za nepostojeće livade, ulike, za nepostojeće vino i ulje?

Kao što do neđeprije nisi bio štabili čovik u Istri ako ne izgradiš i ne prodaš bar jedno dva tri apartmanska naselja (a onda odjednom stala prodaja i app nema tko kupiti – sad si tako nula od istarskog čovika ako nemaš ulike i vinograde... a ono odjednom – nema ih tko (ot)kupiti!

I onda se javljaju inicijative za spas! Mislim spas čega? Od koga?

Mali proizvođači će biti spašeni (kao i mnogo puta do sada!)! Vlast želi otkupiti nazad zemlju i agroproizvodnju od propadajućeg Agrokora, jer sad (eto baš sad) valjda znamo i možemo: imamo lovu (?) imamo stručnjake (?) – imamo znanje, imamo moć! Agrologauna će opet biti naša!

- Čija?

- Naša!

(Ajde, al' ga popravi!)

Koji klinac ste išli za kapitalizam ako vam se ne sviđa u svim svojim pojavnim oblicima! Tek se zagrebalo po Agrokorovim serancijama, a nama:

„Fali nam naša Cantina sociale! Pa da, fale nam žitna polja i silosi! Fale nam mornari i ribari! Fali nam kiselkasta malvazija i žuko ulje!“ – ovo doba predizbora vratit će nas u komunu u kojoj će svatko valjda uzeti samo koliko mu treba a viškove ćemo preliti u nove „socijalističke“ vinograde, voćnjake, silose, brodove, hotele od kojih ćemo svi imati korisit! Drugarice posadimo cvijeće...

Stara biblijska priča veli da poslije sedam godina obilja, uvijek dolazi sedam gladnih godina... što ako nam se tih sedam nevoljnih godina koje počinju za istarski (i hrvatski) agrar, uvuče u turizam?

Hoćemo li „otkupiti“ i hotele i druge istraturiste, arenaturiste, anite, riviere i lagune od belosvetskih mugera ako i njihove firme odu na bubanj? ... Jer mi znamo, jer mi imamo moć, jer mi imamo vlast!

Nemamo ništa – osim pokradene države, a Istra je njen sastavni dio!

Sretan Vam Uskrs!

NOVI INSPIRATIVNI DOŽIVLJAJI ISTRE

Iako sam se nekako nadao da ću proći na novom natječaju Istra inspirita, ipak brojnim poklonicima moram objaviti da nisam prošao, sa žaljenjem! Naime Istra inspiriti je bio objavio kreativni natječaj za prijedlog priča, mitova i legendi za novi Istra Inspirit doživljaj. Pobijedile su priče Danse Macabre, Kruna kralja Tomislava i Gusarski napad na stari Rakalj. Od srca čestitam pobjednicima nagrađenih priča – a ovu svoju „promašenu“ dijelim, a s kim drugim, do li s vama:

BECK IN... Novi Istra Inspirit doživljaj!

Dakle, scenski postav bi bio na komadu krupnošljunčane plaže pokriven s nekoliko običnih rozastih i nekoliko dunklplavih nivea ručnika, nekoliko šarenih deka, tri četiri platnena jednobojna luftmadraca, nekoliko sandolina do pola uronjenih u plićak, dva do tri PIPI suncobrana, koja lopta na napuhavanje, dva do tri ligeštula s platnom ponavljajućeg linijastog motiva i s odabranim glumcima koji čak u kazališnoj popuni ne moraju imati ni alternativna imena kao u đostri, ter se mogu zvati sasvim obično, recimo: Milorad, Janez, Fritz, Stjepan, Slobodan, Jovan, Giuseppe, Dževad, Zlatko, Milka, Helga, Rade, Romano, Gerda... svi su lagano do pretjerano crveni, nose velike plastične sunčane naočale, sombrero slamnate šešire i retro kupaće kostime u karo ili monokromnom štihu kod kojih oni ženski previše skrivaju, a oni muški pak previše otkrivaju!

Negdje se iz gomile s tranzistora na baterije čuje Mišo (Još i danas teku suze jedne žene ili Ostala si uvijek ista!), a na drugoj strani tiho plovi poznata melodija Lepe Lukić – Od izvora dva putića (sjećate se riječi: Od izvora dva putića, vode na dve strane, ne znam kojim pre bih stigla do tebe jarane...) a sve kako bi se zadovoljio i ukus nemalog broja prvoboraca i djelatnog vojnog osoblja koje se onomad jedino od našeg življa valjalo na našim plažama i nevoljko gurkalo po šljunku s donedavnim okupatorima.

Sve na setu, po glumcima i uokolo njih vonja na mnogo uludo prolivenog žestokog više od nekoliko puta rafiniranog dalmatinskog maslinovog ulja pomiješanog s istarskim i običnim suncokretovim u omjeru 3:2:5, nasipanog u bočice od unučića pelinkovca, segesticine trojka vodke ili navipovog konjaka, kifozična djeca što im je još na glavi maska s dihalicom, cmolje jeduć debele modre šljive, petrovače jabuke, a po dlanovima im se cijede slatke smokve u bojama mađarske zastave i ogromne zelenkaste bobice grožđa koje se tada zvalo "kozje sise", netko jede i sočnocureće čupave breskve, koje još satima bodu kad ih prisloniš na golu kožu!

U scenografiji sudjeluju i domorodci: fotograf s u istarskoj narodnoj nošnji obučenim pomoćnikom koji za sobom vuče olinjalo magare za slikanje djece (a i supijanih odrasalih), sladoledar s bijelom kapicom i aluminijskom ledom hlađenom bačvicom obješenom oko vrata u kojoj se nalaze dvije limom odvojene boje sladoleda (jagoda i čokolada), a sastavni dio postava je i štand sa (samo domaćim) suhim i svježim voćem, teškim crnim vinom koje udara u glavu i rakijom lozom, a koji opslužuje domaća nona isto u narodnoj nošnji premazana svim mastima (to se osjeti) – što će naravno posjetitelji eventa za skromnih 200 kunica ulaznine moći i probati!

Uz ovaj štand tu je i neizostavni (suho)zidić, odnosno priručni štand sa suvenirama na kojem na grubo tkanoj prostirci boje črljene zemlje s karakterističnom istarskom šarom, nalaze drveni magarci s buradima, elegantne čaplje, kutije s pticom koja kljunom izvlači cigarete, ptice koje klepeću krilima kad ih guraš po tlu i glinene svirale slične okarinama koje veselo žvrgolje kad ih napuniš vodom i onda zviždiš na njima, a ako se od volontera prikupljeni uzorci, dajbože, rasprodaju, lako je nagodinu naručiti originalne nove iz Kine.

I za kraj, a kako bi se opravdalo ulazninu, u boriku iznad plaže gdje se uporni Nazorovi cvrčci trude nadjačati pucketanje ognja u po' podne, kad je zvizdan najjači, vrte se na ražnjevima nekoliki janjići i prasići uz koje su smještene montažne tribine, budući na tom dijelu postava ima uvijek najviše publike, na kojima u svojevrsnom realitiju sline cure uzbuđenim, zdravim životom zasićenim i preplanulim EU džogerima, šetačima, biciklistima, triatloncima i biatloncima, ironmenima i ironwomenima dok se cvrčanje reš prepečene kožice na prasićima bori sa već spomenutim Nazorovim cvrčcima!

U finišu programa, dok jara ubija svaki udah i dok se ražnjevi pompozno dižu s vatre, svi glumci s plaže svečano hodeći dolaze u borik i zajednički, uz poznatu Beethovenovu Devetu glazbenu podlogu pjevaju Odu radosti u izvorniku na njemačkom:

Freude, schöner Götterfunken,
Tochter aus Elysium,
Wir betreten feuertrunken,
Himmlische, dein Heiligtum!

Deine Zauber binden wieder,
Was die Mode streng geteilt;
Alle Menschen werden Brüder,
Wo dein sanfter Flügel weilt.

Und so weiter... und so weiter...

Eto... Imao sam ja i još nekoliko dobrih ideja za Istra inspirit doživljaj, ali se na žalost moglo javiti samo s jednom pričom; tako sam smislio da se uvede i vjerojatno greškom zanemareno Zlatno runo - poznatu priču o Argonautima koja je i dala ime poluotoku (Dunav > Ister > Istra), pa onda i Koradovu zvjezdarnicu na Tićnu u doba ljetnog suncostaja – neobuzdanu i razuzdanu mitsku barbarsku noćnu veselicu samo za 18+, kombiniranu s pričom o dolasku Slavena na ovo područje i traženje zmajevih linija po tijelima opijenih sudionika/ica, pa onda možda i poneki rivajval velikih partizanskih bitki u Drugom ratu: npr. oslobođenje Poreča...