OPET POUPUŠIO U POUPU

Izuzetno mi je neugodno što svoje poklonike i navijače moram obavijestiti kako sam i drugi put poupušio u POUPu! Da čovjek poupizdi od muke!
Niti malo ne dvojeći o valjanoj stručnoj i moralnoj prosudbi učilišne komisije u sastavu Restović – Tripar – Štifanić (a i sva meni znana povijest i tradicija Učilišta kao institucije govori tome u prilog), čudim se kako svoju funkcionalnu natječajnu javnost i transparentnost nisu u obavijesti o svojoj pobjedi potkrijepili i jednom jedinom formalnom rečenicom na kraju svog dopisa, koja možda može glasiti ovako:

Uputa o pravnom lijeku:
"Svaki kandidat natječaja, može dobiti uvid u natječajni materijal i u roku od 15 dana od primitka obavijesti ako smatra da je izvršena bitna povreda postupka ili da izbarani kandidat ne ispunjava uvjete objavljene u natječaju može zahtijevati sudsku zaštitu kod nadležnog suda."

Iako praksa pokazuje kako ustanove i institucije kojima su osnivači jedinice lokalne uprave (osnovne i stručne škole i učilišta npr.) ne moraju u rješenjima natječaja navoditi klauzulu o pravnom lijeku (jer ih nitko nikad neće zato prozvati), nešto mi govori kako uvijek nakon takvog nejavnog i netransparentnog rješenja ima nešto "divlje u zraku" pa da se vonj te divljine želi izbjeći – elegantno i sukladno pravilima! A čim dvojim, sjetim se one pravne sentence in dubio pro reo!


Da ne velim kako ovo rješenje nema ni nagovještaja obrazloženja o razlozima prijema odnosno neprijema određenog kandidata koji su (sva tri) bili testirani ispred "stručne" komisije; jer ako se netko testira i rezulati testa bi trebali biti javni ili bar dostupni onima koji su testirani! Ako su propisani formalni uvjeti kod trojice kandidata (Belas, Bosanac, Radaković) bili jednaki ("ako su?" Ne znam, ne mogu provjeriti!) onda je razlikovna prednost ostvarena na testiranju, a to bi valjda trebalo biti svima bjelodano! (Mada su članovi "stručne" komisije važno črčkarili po nekakvim papirićima s kućicama koje su mogla i djeca u vrtiću ispuniti i koje bi sumnjam itko pametan htio objelodaniti!

Sukladno ovim blagdanskim danima i pričama volio bih da sam mogao gurnuti prst u ranu... ali kako je naslovni rezultat očito odraz stvarnog stanja na terenu, a i rana je očito duboka, slobodno vam ostavljam na savjest da sami popijete svoj gorki (pravni) lijek poslije ove tekme, a ja odoh kod susjeda na vino! Pravednost još uvijek nije uskrsla!

TKO NE SLUŠA PJESMU SLUŠAT ĆE OLUJU

Naravno teško mi je bilo suzdržati se od komentara na jučerašnju presicu o Festivalu Poreč Open Air (koji) udiše novi život gradu – (s) više od stotinu ljetnih događanja! Teško ali ne i nemoguće!

Uvodno moram reći kako ničemu ne prigovaram, ničemu se ne protivim – pogotovo ne privatnoj korporacijskoj inicijativi koja na velika vrata ulazi u naš grad i koju je u ova globalna vremena nemoguće izbjeći! Bošsačuvaj!

Možda se moglo zaobići – ali izbjeći, na žalost, ne! Ali ima li smisla sad govoriti - Znao sam! Rekao sam vam! E - ima!

Kao jedna od, u posljednje vrijeme, brojnih izredanih inicijativa koja želi oživjeti grad, i ova je "Open Air" fluktuacija pokušaj nadomjestka aktivnosti svima onima koji stalno njurgaju kako nema sadržaja koji bi turiste zadržali u gradu!

Glavni cilj ove inicijative je izaći na ulicu i nizom besplatnih programa dovući goste pred terase restorana, te ih nakon nekog kratkog programa ostaviti da misle gdje će jesti, piti ili kupiti venecijansku masku!

Naravno – to opet zagovara tendenciju da se u našem gradu muzicira samo u ono vrijeme u kome je i gostiju, a onaj drugi dio godine i tako smo rezervirali za kopanja, iskope, polaganje nečega u zemlju, pa onda iskopavanje tog nečega van a da bi se stavilo nešto novo unutra! Netko to zove napredak! OK!

Dakle od onih željno promoviranih turistički 365 dana – Poreč se zaustavlja na brojci od 65 dana, pardon: od 9. lipnja do 10 rujna je 92 dana, a za dalje, brinite se sami!

Pa i to je u redu, tko plaća ima pravo i birati muziku!

Mene pak zanimaju i golicaju druge stvari - principi! (Ijuu Trpimire!)

Prvo – sad sve moje priče vezane za projekte i programe POUP-a koje sam ponudio pri apliciranju za mjesto ravnatelja sjedaju na svoje mjesto! Moji programi su bili razvojni i dinamični, a od Vijeća su proglašeni kao "nerealni", a oni koji su prihvaćeni kao "realni" pokazuju se "gasiteljskima"! Ono što sam ja zagovarao kao budućnost POUP-a – pojavilo se već tako brzo, samo pod drugom markom, da sam maliciozan rekao bih da me netko prepisao... ali ništa to nije što već nije viđeno, topla voda je odavno izmišljena, samo ju je trebalo kanalizirati u prave sudopere!

Što vjetrenjače više kome znače?

Čovjek koji je kao tipični predstavnik kriznog managementa (nezakonito) primljen na mjesto ravnatelja POUP-a – sada konačno "sjeda na svoje mjesto" (Šuti đesi, jer ni za đesi nijesi!)

Da sam ljetos kojim slučajem primljen na mjesto ravnatelja – danas bih sigurno učinio dvije stvari! Ili bih dao neopozivu ostavku na mjesto ravnatelja, ili bih tvrtku MPG tužio za bezočni plagijat!

(Možda bih pomislio i da gradska uprava namjerno izmiče i odriče dobiti vlastitoj ustanovi! Ali... jebaj ga, - valjda to ne'ko ozgo gleda sve!)

Isto se tako pitam i o svrhovitosti TZ-a koja postaje servis za gutanje i usmjeravanje pristojbene love – i umjesto da baš na račun toga što velika turistička korporacija pokreće svoje projekte, da ona sučeljava i dodaje svoje nove i drugačije, mi vidimo kako se i ona odjednom utapa u korporaciji! Mada mi je, priznajem, drago da neke od mojih ovlaš napabirčenih ideja koje sam "ponudio" još prije 3 godine, stavljaju među svoje projekte: lungolungo mare, a još malo naići će i na mostove do otoka i na mostiće pred Dekumanusom! A da ne velim kako opskrbne platforme za kruzere postaju sve više zanimljive!

Naime – sav taj software koji MPG nudi odavno je izmišljen i isproban na ulicama našeg grada: imali smo takve pučke fešte, folklorne zabavljače i zabave, Indijance, Peruance, princeze, ulične i teras svirače, mađioničare, lutkare, palentare, cirkuski stritart, ulične slikare, prodavače magle, DJ-e, ljetna kina, gutače vatre, vrhunske koncerte, izložbe, čak i neprevaziđenu Giostru koju sam često stavljao pod zub, mijenjat će harlekinski prirepak projekata IstraInspirita – ili će možda IstraInspirit "progutati" Giostru? Jazz u Lapidariju postat će Jazz iz Lapidarija, a konceri u Eufrazijani postat će molitvena zajednica grupe proskibiranih pijanista ili gudača kao u Bulgakova!

Sad mi čak i postupak vjerojatno dobro informirane djelatnice POUP-a, koja naprasno uzima godinu dana neplaćenog, postaje međuredno puno jasniji i malčice čak okupira i moj respekt – mada moram priznati da sam se na njeno mjesto, kao sado-mazo zamjena na određeno, skrušeno priznajem, već javio:)!

Profesionalci, a ne znanci
(Ili: "znalci, a ne znanci!")

A trebalo je samo skupiti projekte, napraviti hodogram i zatvoriti finacijsku konstrukciju na razini profesionalaca, a ne znanaca i sve bi bilo izvedivo, originalno i jedinstveno! Možda ne prve godine, ali bismo to za godinu-dvije jako dobro iskomunicirali, kao veli naš premijer! Druga je stvar što porečki rogovi u vreći još uvijek ne mogu biti složeni i mirni!

Trebalo je samo učiniti u Gradu jedan dodatni pomak: u (gradske) ustanove koje već imaju uposlene provjerene stručnjake za takve projekte, trebalo je uvesti stručne dobro plaćene lidere, a ne podobne ljude! Djelatnike probuditi financijskom injekcijom koja bi pobudila njihove komercijalne prohtjeve, da s više rada, više i zarade, i da davno oprobani software zaživi kao self-made projekt, a ne da nam netko opet ubere vrhnje pred nosom – što smo, brat bratu i zaslužili: jer dok se međusobom trvemo i skidamo gaće za produkciju 1000 letaka, koncesijske prostore za 2-3 jumbosa ili šanka ili osrednje plaćenu gažu - ekipa radi! Srednjoškolski pijani beerfest zamijenit će festu od starine!

Pitanje je dana kada će se netko u gradskoj (ili prigradskoj) vlasti priupitati zašto uopće sufinanciramo turističku zajednicu i financiramo POUP kad njihov posao i njihove projekte provode drugi! Zbog dva-tri (ajde de ima ih malo više!) uhljeba! Zbog izborne matematike i kemije? Zbog toga što su nam ti uhljebi partijski sudruzi, zermani, tetke, kumovi, stričevi, očevi, nonići... Jesmo li odista samo kokošari koji za sitnu pinklu nude i kradu srce na dlanu! Ili smo oni koji uporno i čistog nauma volontiraju dok drugi na njihovom volontiranju zarađuju? Ovo što smo postigli u turizmu do danas, nitko nam nije na pladnju donio, već 'smo' sve uglavnom ostvarili svojim radom, mukom na brojnim pokušajima i pogreškama! Teško bi bilo reći da su bardi porečkog turizma bili plagijatori ili ljudi koji nisu bili vizionari! Da su radnici koji su odvajali dio svog dohotka za kapitalne investicije (sad znamo da su odista i kapitalne), mislili da će te njihove investicije baštiniti neki novi klinci! Mislite li da su to utopističko-socijalističke floskule? Pitajte ljude gdje su bili '65., '75., '85., a ne '41. i '91.!

Ono što sam nekoliko puta pisao i govorio da je cilj novoprimljenog učilišnog kriznog menadžmenta i da će se dogoditi kroz neko vrijeme, već se počelo događati: Učilište, koje je i unatoč ograničenim kadrovima nosilo vrhunsku ljetnu produkciju, ostat će na programu kurseva, tečajeva i programa za doškolavanje za 3K turističke potrebe korporacija (konobari, kuhari, k....)! Sve što ima veze s umjetnošću i kulturom ishlapjet će k'o kap vode na suncu! Uzet će nam i onu samozatajnu Profuturu i Anale i Biennale i Triennnale... osim ako se ne budu organizirali u foajeu nekog hotela ili casina... ('n'-ovi su namjerno!)

Eventualno će i naš "provjereni" kvalificirani kadar kroz novoustrojenu političku, pardon turističku večernju školu pronaći svoju upražnjenu nišu koja će se otvoriti u besputnim slobodnim prostorima Poreča kao grada tisućljetne kulture, povijesti, Eufrazijeve bazilike, grada mozaika, grada otvorenih kaverni i napuštenih starogradskih ruševina i zatvorenih muzeja, grada čiji Neptunov hram guta vila Polesinijevih... grada čiji stanovnici trebaju čekati bolje sutra koje će jednom sigurno osvanuti i van ona 92 dana!

A do tada – što reći osim: Ne okreći se sine, bježi i ne okreći se sine! Ili – učlani se i boh!