 |
| (Bunika, Hyoscyamus) |
Baš kad sam htio nastaviti s pisanjem ove male kozerije o postizbornim događajima u Hrvatskoj s refleksijom na Istru (ovo ni bolji kozer ne bi bolje sročio), odnosno kad sam htio napisati nastavak
raspri o 'dovoljnom' broju osvojenih ideseovih mandata i promašenoj preizbornoj, a izgleda i postizbornoj koalicijskoj meti... stvarnost me počela dostizati i moje zafrkantske pretpostavke ponovo se pokazuju bliske političkoj zbilji!
Jer, ako se slučajno desi da Most odabere HDZ (ili obrnuto), a uz nedavno ustanovljeni institut predsjednika-fikusa, mi dobijemo i verziju mandatara-filadendrona, IDS dolazi u ozbiljne probleme s povratkom hiperproduciranog kadra koji se poput razuzdane Lesi ili neozbiljnog Mara dundo Marojevog nakon silu špendanih soldi mora početi vraćati kući. Naravno svi ti dužnosnici ne bi baš rad doma iz najmanja dva razloga: ne znaju gdje će ih se uhljebiti (a vjerojatno će prije biti degradirani nego avansirani), a brate i svidjelo im se tamo u metropoli, pustili su korijenje, doduše plitko, al' korijen je korijen!
Dakako svi ti u političkim metroploskim igrama visokoinstruirani povratnički kadrovi, ako već ne promijene dresove i odluče kao spavači čekati 3-4 godine, po svom će vrnivanju tražiti krivce i odgovorne za svoj degažman, pa potom možemo očekivati novi krug unutarstranačkih borbi koje će biti puno žešće i s jačim kalibrima od onih kojima je pucao Kajin!
Jedan od boljih postizbornih poteza IDS-u je moglo biti jače očijukanje s Mostom... ali u ovoj partiji sve karte još nisu na stolu, iako se već po dosadašnjim potezima zna kome je što ostalo u rukama (rukavima) i kod koga su ostali aduti! Ali kod nas je sve moguće, pa i ono nemoguće!
Dakle osjetili ste vjetrove budničkih truba jerihonskih kojima IDS u zadnje dane pumpa vlastite mišiće:
- veći nadzor nad zarađenom lovom i investicijama, odriješene ruke u svemu osim u obrani i unutarnjim poslovima, valuti, školstvu i zdravstvu, decentralizacija, velika upravljačka samostalnost lokalne uprave, regionalna samouprava... što naravno uz istroljubni konsenzus, pokoji najavljeni referendum i istarsko stoljetno samoopredijeljenje blizu onome da pokojeg istarskog boškarina povuče i navuče poput crvene krpe na onu poznatu priču iz devedesetih o hrvatskoj pušci na hrvatskom ramenu i hrvatskoj novčarci u hrvatskom džepu... i dalje se fućka!
Čak i temeljnu priču hrvatske funkcionalne i razvojne ekonomije o 200 obitelji možemo preslikati na istarsku priču o recimo 20 zaslužnih istrotvornih obitelji, a ono poznato ulizivanje širokom puku o tome kako sva hrvatska lova bespovratno odlazi u Beograd, ovdje čak suviše lako mijenjamo s onom kako sva istarska lova ode bespovratno u Zagreb!
Kvalitetnu istarsku tortu načinjenu sredstvima koje cure iz Istre svakako možemo garnirati s tih 800 milijuna kuna koje odlaze u Zagreb, ali kao šlag na tu istu tortu može se dodati i nekih 3 milijarde kuna koje dvije-tri ('ajd nek bude četiri) vodeće turističke tvrtke u Istri bilansiraju u ovoj godini! Ni iza te love u Istri ne ostane traga do možda tek onoliko mrvica koje su Ivica i Marica ostavili a da bi se znali vratiti kući iz duboke šume i pobjeći od slatke zamke i zle vještice!
Ali 'ajmo mi nazad na onu moju kozeriju, dok još pije vode! Zamislite onako kako bi izmaštano izgledala ostvarena istarska samostalnost... ma divota jedna! Kad spustiš kriterije na niže razine (odnosno podigneš na državne) koliko bi se novih radnih mjesta moralo otvoriti u slučaju samostalne države, novih carinaka, policije, vojske u sva tri glavna roda, sudaca, upravnih tijela, zamislite sve naše vođe mjesnih zajednica koji postaju načelnici općina, načelnike općina kako preko noći postaju gradonačelnici, gradonačelnici župani, a župan predsjednik države. Pa Sabor, mandatar, nova vlada, pa nova ministarstva, ministri, njihovi zamjenici, zamjenici njihovih zamjenika... Treba naravno izabrati i sva vijeća, skupštine, gornje i donje domove, općinske i županijske sudove, treba napisati Ustav, odrediti granice, glavni grad države, glavne gradove županija, odrediti monetu za potkusurivanje ili jednostavno prigrliti euro, odrediti uvjete stjecanja prava na državljanstvo, dizajnirati Istrovnicu, urediti sve oko informiranja: proglasiti državne novine, portale, državnu televiziju i državni radio, kazalište, ustanove od izuzetne ciljeve za očuvanje istarske domovinske tradicije, obrazovanja, povijesti i kulture, odrediti se spram višestranačja, regulirati odnos manjinskih zajednica / nacionalnih manjina, provesti nacionalnu matricu između termina Hrvat / Istranin / Istrijan; odrediti se spram standarda službenog istarskog jezika i pisma, jezikā i pisama nacionalnih manjina, odrediti službena narječja i lokalne govore, odrediti se spram religije i/ili sekularnosti... treba se naravno energetski profilirati... ma cijeli niz stvari se otvara, imali bi se čime igrati nekoliko godina...
Trebalo bi dakle jasno utvrditi koliko bogata obala daje siromašnom zaleđu i brdsko-planinskim krajevima, koliko će se šoldi slati u Pazin (to tek sada kao moguća metafora centralne vlasti, iako bi se Pula žestoko borila za taj status), što će se podržaviti, a što u pretvorbi privatizirati... ma krasota jedna!
Najljepše je tek sve ogledati na specificiranoj razini recimo nogometa! Uz nedodirljivu dinamovsku Istru 1961 u prvu ligu bi npr. ušao Jadran, Rovinj, Novigrad, Rudar, Buje, Uljanik, Pazinka, Funtana... a moji bi Kaštelir-Labinci recimo s Muntićem igrali kvalifikacije za drugu ligu! Jebate – tribine bi samo nicale po seoskim razoranim terenima, a moćni lokalni šerif-sponzori trgali bi se da privatiziraju potencijalna gnijezda novih talenata i zemljišta koje vapi da se na njemu izgrade pomoćni tereni, svlačionice, kafići, poslovni prostori, stanovi za osoblje itd... itd...
Pa onda pitanje repke i glavnog izbornika, a koliko je tu još sportova... posla k'o u priči!
No vratimo se (samo) političkoj razini: nakon tih porodiljnih rezanja pupačane vrpce, obrednog krštenja/kupanja, pa umotavanja i premotavanja, cijepljenja protiv cijelog spektra dječjih bolesti sad bi se već moglo utvrditi kako se budi istarska ideja koja bi samostalnu regiju (državu/republiku) mogla uputiti na mogućnosti transgraničnih federacija. Ponovimo samo današnje riječi istarskih čelnika o tome kako je došlo vrijeme da se stane sa daljnim dijeljenjima Istre, jer je ona i tako već predugo podijeljena!
Čisto školski, moramo znati da geografska Istra (na)daleko nadilazi granice današnje županije, a da bi svojim punim ostvarajem i (vjekovnim višestoljetnim snom) o Istri unutar jedne cjeline to značilo da je Trst naš, pa time i sve ono što je na putu do Trsta, da smo prodrli u Liburniju najmanje do Preluka i da su Cres i Lošinj naravno istarski teren! Sve to podrazumijeva da se za multinacionalni sastav federalizirane Istre otvara mnoštvo novih zakonodavnih, izvršnih i sudskih tijela, a što bi se sve rezultiralo možebitnom liderskom i arbitražnom (ne usudim se reći 'centralnom') ulogom Pazina na raskrižjima čvornatih veza između Trsta, Kopra, Pule i Rijeke!
... e, brate, tu bi se već našlo mjesta za sve one povratničke Lesi-uhljebe s početka priče, a mogli bismo pelcati i novu vrstu istarskih fikusa (
Ficus elastica istriana) i filadendrona (
Philodendron Histrion) – koji tako lijepo figuriraju na dodijeljenim im gumnima! (Tek valja s vremena na vrijeme, kakvom egzaltiranom kulturnom akcijom ili članstvom u nekom odboru, obrisat prašinu s njihovih k'o opanak okorijelih obraza, ovaj listova, htjedoh reći, listova, majke mi!)
Vaš Buraz
Umjesto Pogovora: To sve naravno može zaživjeti "malo sutra" kao i u svakoj bajkovito relaksirajućoj priči... budući da se pojavio novi soj
homo politikusa koji su zaboravili definiciju granica kao "
zamišljenih (ukosio, podebljao i podvukao Buraz) crta koje se nalaze između dvije države" i koji se trude 'sebe' / 'svoje granice' obilježiti ubojitom bodljikavom žicom! Transgranična suradnja sad dobiva svoje puno značenje – surađivati izgleda možemo samo u transu! Možda ste za malo bunike? Ili
budnike?
