Summer's Mind's End

Sad mi nekako izgleda totalno bez veze sav moj trud da se borim dokazivati da je ravnatelj POUP-a primljen uz potpuno nepoštivanje zakona, da se ljudi unutar vladajuće strukture zapošljavaju, premještaju i postavljaju onako kako svaki šef gradilišta raspoređuje svoje betonirce, zidare, žbukere, tesare, keramičare - po potrebi posla!

Sad mi živad i stoka na Trgu izmiješana s kužnima gubavcima i nakinđurenin i uparađenim đostrantima izgledaju kao vrhunski kulturni događaj - oriđiđi Commedia dell'arte!

Dok gledam raščerečenu pečenu životinju ispred gradske vijećnice i dok kroz razrezana volovska rebra vire bijeli dvori Valamar Isabella Island Resorta s 4* - nekako mi porečki Summer's End postaje sve više Mind's End - ili da svi razumiju - Zbogom pamet!
(Fotke preuzete s parentium.com)

Šimunić - novi Mamićev mamac!

I sad bismo mi umjesto da pričamo i/ili čitamo mišljenja stručnih ljudi o tome kako je Čačić strašno jadan izbor za novog nogometnog izbornika, morali početi glabati i glodati sasvim novu Mamićevu kost! Bez imalo dvojbe tvrdim da ni Čačić nije ništa ni bolji ni gori, već samo slabiji odabir baš kakav je bio i Kovač, a i brat mu također - piarovski napuhani i podobni nestručnjak!.
Dakle - ne samo da je "Čačića za izbornika" gotova stvar (pa o tome nećemo), već se zna i to da će Šimunić bio dio njegova stručna stožera! Strašna skretnica!
Znate naravno na koga Šimunića mislim? Da, da, upravo njega! Onoga što je za dom spreman, onog s neskrivenim ustaško desničarskim svjetonazorom, novopečeno zaštitno lice (krajnje?) desnice, glasnogovornika koji na hrvatskom ne zna tri suvisle složiti... a mislim se kako baš nema ni nekog drugog jezika na kome to može učiniti!
Dakle – što bi Šimunić radio u Čačićevom reprezenattivnom stožeru? O nogometu nema pojma, najčešće i jedino je igrao čistača, onog što je u soskom nogometu bio zadužen za grube startove i pucanje lopte u kuruzu!
Pretpostavljam stoga da će ga uposliti kao stručnostožernog animatora kulture, podvornika i brojača krvnih zrnaca! Naravno da pod njegovim nadzorom u repki neće igrati nitko tko nema čisto hrvatsko obiteljsko deblo bar do stoljeća sedmog i čiji su preci gurali loptu pred sobom još na putu od iza Karpata. Snimit će motivacijske jinglove i govore garnirane poznatim hitovima mp Thompsona, citatima Mamićevih, Kolindinih, Ružinih, ili Karamarkovih bisera, a svaki će ih igrač morati početi slušati najmanje 3 dana prije svake repkine tekme! Tiskat će svoj osobni trotomni rječnik stranih riječi i izraza koji će se besplatno dijeliti već na prvoj sljedećoj repkinoj tekmi svim gledateljima na ulazu. Uf da, sjetio sam se, nema gledatelja! Ma dobro podijelit će se i to, ako je ovdje u nas još uopće još ostalo što nepodijeljeno!
Sad bismo mi trebali trgenjati Šimunićeve kopačke, zagristi tu neukusnu ješku i oladiti od Čačića?
(Mada mi nešto smrdi da tu neće biti ni Vulića ni Čačića, već netko sasvim treći! No vidjet ćemo brzo!)

Petro je retro

Što ima smisla sad govoriti "Znao sam!" ili "Govorio sam vam!", pisao sam o tome, i sve ovo što nam se sad događa s izbjeglicama, očito je dio većeg plana kojim se odvija prava jedna mala seoba naroda! Protiv ovoga se čak niti Merkelica zvana "volim vas – ne volim vas", ne može i ne želi boriti! U stvari ona je tek dio master plana!

Hrvatska ostaje predziđe kršćanstva samo u priči kojom kršćanstvo želi i dalje monopolistički regrutirati nove križare! K'o fol 'izigrana' Hrvatska može lako postati novi sabirni centar, za što će naravno dobiti novčiće i za to će se naravno trebati dobro potruditi da nam svima bude koliko toliko podnošljivo živjeti zajedno! Koliko ste tek nedavno svi bili ufurani u činjenicu da ćemo uskoro biti dio "shengena", a da ne pričam koliko ste bili ufurani u činjenicu što ćemo ući u Uniju! Kao – ako nisi u Uniji – nisi Europa! Ma daj...

Uostalom ako u europskoj kulturi, sportu i ekonomiji sudjeluje Rusija, sve istočne države bivšeg SSSR-a (Estonija, Litva, Latvija, Bjelorusija, Ukrajina, Gruzija, Moldavija, Armenija), pa i Cipar, Turska i Izrael – koji veze nemaju s europskim zemljopisom, zašto onda tako teško pada inkorporacija Sirije u isti paket! Znate li vi gdje je uopće Sirija?

Puno su se puta mnogi pitali zašto ovi jadni ljudi ne bježe u jezično, religijski i svjetonazorski bliskije im bogate arapske zemlje! I zaista – zašto? Uglavnom je to zbog toga što život tamo postaje nemoguća misija! I rat koji se tamo vodi tek je preslika borbe za resurse, energiju, čisti opstanak! Nema to baš puno veze s vjerom, nacijom, političkim uređenjem - pitajte Amere! Nacije su i tako poštapalice duge govorancije. Postoje procjene i izračuni koliki je određeni broj ljudi koji se može održati na određenom području uz određenu potrošnju energije. Tamo je to bilo opasno narušeno.

Klimatske promjene sve žešće tjeraju ljude na začudo bogati sjever već nekoliko generacija, isto kao što i ljudska vrsta već nekoliko desetljeća počinje biti puno aktivnija noću nego danju! Pogledajte kad mladi pripadnici naše vrste izlaze i kad se zabavljaju, kad rade, a kad spavaju! Ljudi su očito već genetski nanjušili potencijalne velike opasnosti izlaska na Sunce.

Ali umjesto da rješavaju uzroke oni se bave posljedicama. Sve veći broj poslova možete obavljati bez danjeg svjetla i uopće bez izlaska van! Ukoliko imate rasvjetu/energiju sve možete prebaciti u zatvoreno – čak i proizvodnju hrane!

Današnji naftni resursi "bogatih" arapskih država, ograničeni su i pod upravom su Amerike, jasno je da njihovo ograničeno trajanje (još najviše jedan ljudski vijek) neće omogućiti preživljavanje tolikog broja stanovnika na tom području. Zajednice koje ne budu mogle plaćati skupu proizvodnju vode desalinizacijom – nestat će! Uz sve to i nafta kao energetski resurs koji pokreće svijet, prestaje biti zanimljiva samim tim što prestaje biti primarna i što je prestaje biti! Petro dolari postaju polako retro dolari! Velike korporacije i velika lova već su odavno u "zelenom" biznisu – poljoprivredi, šumama, pitkoj vodi, moru, hrani!

Pažljivo se gleda i kontrolira da se slučajno ne pojavi nekakav zanesenjak, poput Tesle na početku stoljeća, koji će čistu energiju dati ljudima bez ikakvih autorskih prava i patentnih tantijema! Vidite što se dogodilo s fotografijom – što mislite da je netko na nju zadržao patentana prava, ih koji bi to biznis bio!

Uostalom, što biste radili da se ne morate brinuti za energiju koju koristite: radite k'o ludi da biste imali love za platiti struju, plin, benzin, ogrijev, pitku flaširanu vodu, čisti klimatizirani zrak... - a u stvari vam ništa od toga egzistencijalno ne treba! Sve što zaradite dajete za energiju! Jedina energija koja vam odista treba je ona koja bi trebala biti potpuno besplatna: sunce, voda, zrak, hrana – a sve to možete dobiti i sami s krajnje malo truda! Na taj bi posao utrošili isto toliko vremena koliko vam traje i radni dan, ali biste brate, bili puno sretniji, zdraviji i mirniji. Ljudi koji to znaju još uvijek postoje, doduše rijetki su i sve ih je manje, a može ih se još ponegdje naći po manjim naseljima, gradićima i selima iz kojih vrtoglavom brzinom izumiru i/ili nestaju! Još uvijek ima ljudi koji mogu i znaju čuvati i proizvesti vlastiti sjemenski materijal, koji znaju proizvesti hranu za svoje potrebe i za nekakve viškove, koji uzgajaju životinje koje i kolike su im potrebne, koji znaju iskoristiti oborinsku vodu, koji znaju kako održavati šterne, bunare, lokve i bare.

Koliko vam toga odista treba od onog što kupite u marketima?

Zašto mislite da prekomjernom kupovinom hrane zadovoljate svoj iskonski nagon da ne budete gladni, da se najedete i za sutra i da imate u hladnjacima i ostavama dovoljno hrane za "crne dane" (nažalost takve smočnice još nisu sagrađene). Pa još kad vam sve to zaslade propagandom i reklamom...

Ovo vam ovdje još moram spomenuti: sjećate se, vi stariji, kako je nekad na TV-u i po novinama bio žestoko reklamiran alkohol i duhan. I to onaj pravi alkohol, žestice, a ne sad ove limunadice koje sad piju i djeca, a koje netko zove pivom! A duhan – nisi mogao proći reklamni blok bez ponosnog kauboja, goluždravih komada i kamila! Onda su ih najprije počeli oporezivati da ti pamet stane, cijele su državne institucije i industrije mogle živjeti i živjele su od tih poreza, tu se negdje povjesno birokracija počela smatrati nezamijenjivom i stala se bahatiti i mahati s velikom lovom! Onda su polako slike alkohola koji teče potocima, golih ljepotica i cigareta počele nestajati s ekrana, novinskih oglasa i billboarda! Nešto poslije praznu su nišu društveno podnošljivih ali "štetnih i po zdravlje opasnih opijata" zamijenili proizvođači hrane i bezalkoholnih pića! Koje su oni tek komedije počeli izvoditi! Mogućnost povećanja okusa, boja, mirisa i marki je bila, i još uvijek jest, neograničena... Ne mislite da bi i njih trebalo nestati, zbog zdravlja, naravno – ili im bar opaliti takav porez da...

Kad ne biste "razmišljali" o tome kako da zaradite nešto što ćete uskoro morati pretočiti monoploskim vlasnicima energije – što biste radili? Ubili se od dosade?

Ljudski poredak na zemlji ne može još dugo biti usko i parcijalno organiziran unutar državnih granica, prije će biti da će svijet funkcionirati onako kako su prije funkcionirali grčki ili srednjevjekovni gradovi države. Ukoliko ljudska rasa želi pobijediti ovaj kataklizmični scenarij, ljudima mora biti jasno da izbjeglice lako mogu postati sami i to u godinama koje će i naša djeca sigurno doživjeti – vrlo smo blizu opasne linije preživljavanja i održavanja teritorija funkcionalnim za život, a sve ono što danas radimo samo nas još više približava toj liniji!

Uostalom – u nedavnom i kratkom povijesnom odsječku i sami smo bili i izbjeglice i migranti! Tu ubrajam i sve ono što se dogodilo oko stoljeća sedmog!

Zato smiješno, ali bolno istinito i proročki stoje mađarski bodljikavi zidovi, zidovi koje grade potomci naroda koji je učinio jedan od najvećih migracijsko-osvajačkih pohoda u povijesti... zato smiješno, ali bolno istinito zvuče dešperatne i rezignirane izjave kako je sve bilo puno jednostavnije kad je postojao samo jedan The zid - über Mauer! Jel' kružiš?

TRUTANIČ: Verba volant, scripta volant! E!

U originalnoj verziji ove latinske sentence, naravno, piše se i čita: Verba volant, scripta manent! Riječi lete, a zapisi ostaju! - ali kod nas izgleda sve leti i ništa više nema neki trajni trag koji bi ostao u naslijeđe naraštajima, pa onda sasvim lako svatko može pisati svašta!
Opet ja naravno tupim "k'o Švabo tralala", uvijek u isto i uvijek izgleda u vjetar! Neću sad ni o kakvim terminalnim greškama struktura, već o sasvim malim, lako zanemarivim greškama koje bodu u oči, ali kao da se nikog ne tiču!
Svatko, naime, misli kako prokazivanje grešaka i prijestupa i nije baš njihov posao niti je to u njihovom interesu zamjeriti se nekom onako na pravdi boga! Pusti ti mene, pa ću i ja tebe! Ne diram te, ne diraj me! Svi smo mi u svojim škujicama i druge nas ne zanimaju! Kao! A k tome nisu ni luk jeli ni luk mirisali! Sjećam se jedne poznate izjave iz legendarnih "Divljih svinja" – bio je neki lik koji se silom htio stopiti s okolinom, ne talasati i ne izdvajati se (rekli bi Ameri low-profile person), pa je, kad bi ga god tko što pitao, on uvijek i samo odgovarao. "Ja prodajem štrumfe i druge me se stvari ne tiču!" (a inače je bio sitna špija, ma sjetit ću se ja uz pomoć guglanja i kako se zvao lik!))
Ponukan nedavnim međunarodnim danom pismenosti kojom UNESCO želi pokrenuti inicijative kojima je cilj sve nas podsjetiti na status pismenosti i obrazovanja odraslih, pridružujem se otkrivanju nekih skrivenih profila!
O čemu se radi?
Uspješan dizajn jumbo plakata će zamijetiti i prolaznik i vozač, pa će se isti moći lako pročitati pri nekim prosječnim brzinama vožnje, a o pješacima, motoristima i biciklistima da i ne govorimo. Dizajneri obično paze da količinom slike i teksta ne budu naporni te da jumbo plakat bude zamijećen i čitak.
Jumbo plakati su najčešći oblik vanjskog oglašavanja. Veliki su, a kad su pravilno postavljeni, marketing agencije uvijek iznova nude nove načine kako bi privukli vašu pažnju i interes.
Moj je primjer, kojim želim obilježiti ovaj UNESCO-v datum, jumbo plakat poduzeća Trutanić! Plakat se svako malo promijeni u svom dizajnu ali stoji uvijek na istoj poziciji porečke obilaznice nešto prije Petrolove benzinske postaje idući iz smjera Tara.
Htio sam i povodom prošlog dizajnerskog rješenja pisati o grešci koja se nalazila na njemu (visokotlaćni umjesto visokotlačni), ali mislim si: riječ nije bila napisana nekom velikom veličinom fonta, slabo će je tko i zamijetiti - što da im onda uopće radim dodatnu reklamu! Rekoh već: Verba volant – scripta volant!
No izgleda da dizajner ove firme ima baš za cilj da greškama privlači dodatnu pozornost na sebe i svoje vizalno rješenje!
Tako nam je prije neki dan osvanuo novi vizual na kome brate, ono baš veeeelikim slovima i veeeelikim fontom piše ČISTAĆ!
Radi se o 'čistaču prozora' firme Kärcher, na čijim mrežnim stranicama čak stoji da je to proizvod pod šifrom WV 50 plus čistač za prozor! Dakle ništa nije trebalo pametovati već samo kopipejstati tekst sa stranice dobavljača!
Zbog ne znam čega (vjerojatno neznanja i nemara), dizajner je napravio dva velika žbalja: prvo što bi se za 'čistača prozora' pretpostavljalo da je to čovjek/osoba, a ne alat/prozvod koji bi se imao nazvati, kako već lijepo piše dobavljač, 'čistačem za prozor'. Iako čak ni to u pisanju na plakatu uz semantičku grešku nije pogođeno ni po spolu, budući je na slici 'čistačica prozora', prethodna greška kod mnogih neće ni biti prepoznata kao nekakva velika greška!
Stoga ću je i ja previdjeti i zanemariti kao grešku te je blagonaklono pustiti smišljavatelju i dizajneru na dušu!
Ali brate mio! Brate mio! Napisati ČISTAĆ umjesto ČISTAČ i to slovima od po' metra... daj nek' netko uzme flomaster i došara tu kvačicu! Ali pažnja, ne stavljati kvačicu na TRUTANIĆ, već na ČISTAĆ! Pretpostavljam da bi greškom napisano TRUTANIČ umjesto TRUTANIĆ, već tko vrlo brzo promijenio! Ili ne bi? Bo?
_______________
P.S. Firmi kojoj sam napravio veliku i besplatnu reklamu, bilježim se sa štovanjem bar jednom dužom kavicom i uz dobru namjeru da mi uvijek ubuduće mogu slobodno i besplatno poslati svoje jumbo vizuale prije objave na korekturu! (bosanac.zeljko@gmail.com)

Listen very carefully: Govori vam Big Brother!

Uvijek me fascinirao sindrom Big Brothera. Nisam mogao dočekati da opet krene taj cirkuski vrtuljak strašnih ljudskih likova za koje obično mislimo, i za koje se obično nadamo, kako ne postoje! Taj voajerski štih svoje znatiželje natapiran poput futoške torte uvijek smo sakrivali iza šeretskih haiku izaraza "Ma pusti budale" ili "Svega ima u božjoj bašči"... kao da tih ključnih ključaoničkih rupica nema posvuda okolo nas!

Koliki od nas potajno i žarko žele ući u neku BB kuću pa da se već jednom vidi što se vidjeti ne dade! Dopizdi čovjeku uokolo neprestance crtati uvijek iste obrise svojih misli, želja i tajni ne bi li ih neki slučajni prolaznik prepoznao i zalio! Žbrufom punim svemirskih zvjezdanih rupa koje i tako ne drže vodu!

Koliko me smantao ovoljetni odabir sudionika, da sam donji dijalog čak noćas sanjao!

Big Brother: Elio, govori ti Big Brother – Elio uđi u kuću!

Elio (Tek zausti iznenađeno): A...

Big Brother: Elio, govori ti Big Brother – Elio uđi u kuću!

Elio (Tek malo suvislije, još uvijek vraški iznenađeno): Ali...

Big Brother: Elio, govori ti Big Brother – Elio uđi u kuću!

Elio (Tek nešto malo odlučnije): Ali, Veliki Brate, ja sam...

Big Brother: Elio, govori ti Big Brother – Elio zar ti sumnjaš u moju odluku?

Elio (Krajnje uplašeno): Ma ne, nikako! Ali, ja nemam... kako da kažem...Veliki Brate...

Big Brother: Elio, govori ti Big Brother – Elio zar sam uzalud utrošio vrijeme i sredstva u tvoju izobrazbu?

Elio (Neodlučno s velikim stankama): Ma ne, nikako! Ali, ja nisam... ovaj, ja sam... kako da kažem...Veliki Brate...

Big Brother: Elio, govori ti Big Brother – Elio uđi u kuću! Neću više ponavljati!

Elio (Kao da mu je pao veliki kamen sa srca): Ali, Veliki Brate, ja sam... već u kući!

Big Brother: Elio, govori ti Big Brother – Elio onda izađi iz tog svog šufita i prijeđi u drugu sobu!

Prošla baka s kolačima, ministrice!

Jučer nam je naša ministrica vanjskih poslova, koja cilja postati tajnica UN-a, lijepo objasnila sve u svezi izračuna broja izbjeglica koje će doći u Hrvatsku – skoro kao da se radi o krumpirima a ne o ljudima! 

Nevješto aludirajući na pitanje o finskom premijeru Juhi Sipili koji je svoju slabo korištenu kuću odlučio na godinu dana ponuditi izbjeglicama, reče godpođa Pusić kako se i njoj javljaju naši ljudi koji imaju slobodne kuće i vikendice i kako ih žele ponuditi za privremeni smještaj tim napaćenim ljudima. 

Niti riječju nije rekla, niti je mišlju dala naslutiti da bi se na isti čin mogla i sama odlučiti i ponuditi neku od svojih brojnih nekorištenih nekretnina u iste svrhe.

Što mislite koji joj je to uenovski PR mogao biti!

Kolike bi tek naše "teške" odličnike s viškom stambenog prostora mogla pogurati da učine isto!

Ovako – prošla baka s kolačima!