Liječnik stranih riječi

Budući često vidim neke nelogičnosti između označenog i označitelja, dakle između onog što se imenuje i onoga čime se to imenuje, osjetim potrebu objasniti neke poveznice koje bi se najbolje mogle pojasniti narodnom izrekom da već jednom kažemo "popu pop, a bobu bob"!

Betonizacija – to vam je ona pojava koju svi u turizmu nastoje izbjeći, to je bjesomučno građene hotela okruženih betoniranim površinama s minimumom živog zelenila!

Borba za svaku zelenu površinu, stablo list ili granu očitovala se nedavno i u Poreču kad djelatnica zadužena za hortikulturno uređenje grada nije dopustila (uz prijetnju tužbom) vatrogascima da odrežu jednu granu na pinji uz gradsku kuću kako bi spasili mačku, a s druge strane otok Sv. Nikola odmah preko puta, ostane bez pola svoje drvne mase i zelenih površina!
Uz pitanje: možemo li zemlju s travom koja stoji unutar betoniranog bazena (u biti velikog betoniranog važa), zvati zelenom površinom!

Industrijska / gospodarska zona – to vam je u posljednje vrijeme vrlo raširena pojava u Hrvatskoj koja je trebala riješiti mnoge probleme malih sredina. Trebalo se njome napuniti prazne budžete malih općina i potpuno riješiti nezaposlenost lokalnog stanovništva. U izgradnji industrijskih zona naročito se pazilo na infrastrukturu: pristupnost vodovodu, kanalizaciji, telekomunikacijama, električnoj energiji i prometnoj povezanosti.

Industrijske zone u blizini malih ruralnih sredina (npr. Labinci, Kaštelir, Višnjan, Kukci...) trebale su naročito voditi računa o prometnoj povezanosti budući se njihova veza sa Ipsilonom kao prometnom žilom kucavicom izdvajala kao komparativna prednost za privrednike koji bi svoje pogone otvarali u toj zoni.

Naravno ceste koje vode od Ipsilona do npr. zone u Labincima bile su ranije predviđene tek za prometovanje vozila čije međuosovinsko opterećenje ne prelazi 3,5 tona i išle su praktički ljudima kroz korte, pa je bilo predviđeno da se gradi obilaznica kako poslovni subjekti u zoni ne bi kršili propise budući da vozila koja im dobavljaju sirovine, robu a i predmete poslovanja (u zoni imamo salon i servis za prodaju vozila kao i servisnu stanicu za popravak velikih vozila – kamiona, autobusa, radnih strojeva isl.) i to obično preko Ipsilona.

Naravno sredstva za obilaznicu su se istopila (mada su pametni ljudi već bili bezecirali parcele kojima će ići obilaznica i kojima će cijena i ekonomska vrijednost porasti, da se čak planiralo graditi i benzinsku postaju) i - jednostavnije je rješenje bilo da se spomenutom cestom koja u uvijek istim gabaritima ali još derutnija i oštećenija teče kroz selo - stavi prometni znak koji odjednom dopušta da se istom cestom smiju voziti i vozila čija osovinska masa iznosi i do 8 tona!

To su vjerojatno odobrili stručnjaci koji za svoju stručnost dobiju plaću i koji shodno tome svojom stručnošću i odgovaraju! (Postaviti znak upozorenja je najlakše - no je li to rješenje?)

Konformizam – to vam je onaj slučaj kad cesta iz gornje priče čiji nastavak s Ipsilona ide na prometnicu Vižinada – Poreč, između ostalog i zbog prometovanja teških vozila, postane najgora i najnesigurnija cesta ne samo na Poreštini, već i cijeloj Istri. To je cesta na kojoj imate toliko udarnih rupa, neravnina, okrnjenih rubova, propalih dubokih bankina i skandaloznih krparija pogotovo na potezu od Vižinade do Gedića, to je cesta na kojoj ljudi svako malo stradavaju i ginu - čemu smo nažalost svjedočili i prije neki dan!

Istovremeno – svi mi koji se dnevno vozimo tom prometnicom, upravo krajnjim licemjernim konformizmom smatramo činjenicu da već danas opet izlaze službene osobe za održavanje cesta i sprejevima po tko zna koji put tek označavaju nova mjesta koja treba (do)krpati! Dok će istovremeno svaki hotel i veći trgovački centar u okolici imati i svoj rotor... i da se zna: asfalt nije beton! Ne, ne!

Nastavlja se...