Kao i obično u ovo doba adventiranja neizostavni prirepak objavama vrlih
pobjeda i rekorda glede kupovine i trošenja novaca je i, najprije tiho a onda
sve češće i žešće, objavljivane priča o kraju svijeta, apokalipsi iliti bjelosvjetski
rečeno doomsdayu… takvih (kakvih) smo u bližoj ili daljoj prošlosti preživjeli
više od nekoliko.
Naravno da uz ovo doba trošilačkog džinglblesanja i lilihipanja,
apokaliptična predviđanja idu zajedno k'o prst i nokat, Stanlio i Olio, Lolek i
Bolek ili Mirko i Slavko – jer, brate, ako je kraj blizu onda treba potrošiti
svu lovu koju imaš, pa makar i na gluposti!
A ako je kraj blizu onda ni resurse ne treba čuvati – Kome? Zašto?
A ako je kraj blizu onda ni zemlju ne treba čuvati – Kome? Zašto?
Kraj svijeta, pogrom ili apokalipsa u zapisu su svih religija, kolektivnog
pamćenja, a pomalo i nauke. Vele da se u povijesti ovog planeta pogrom dogodio
već nekoliko puta i da se čak i zemlja sama nekoliko puta restartala i riješila
parazitskih nametnika ko pas buva…
Nije čudo što se ovo vrijeme apokaliptično poklapa i s rođenjem Spasitelja
a bogme i rođenjem prvih(?) genetski manipuliranih beba. Genetska manipulacija,
kloniranja i sljubljivanje nesljubljivog obično se nalaze na vrhuncima, u klimaksima
mnogih 'civilizacija' kao vjerodostojni donositelji spasenija čovječanstvu. U
kolektivnom pamćenju kroz predaju, mitove, bajke, umjetnost ostale su
zabilježene mnoge „nespojive“ osobenosti često dizane na razinu božanstava ili
apokaliptičnih poslanika, proroka ili glasnika. Onako ovlaš prisjetite se raznih
kloniranih krilatih, rogatih, ušatih, nosatih, mnogookih, višeručnih,
višenožnih, višeglavih božanstava Azteka, Maja, Inka, indijanskih i naročito
živopisnih indijskih varijabli, azijskih zmajeva, afričkih ili aboridžinskih
bogova i sanjanih predaka, grčke i rimske povijesti pa sve do novovjekih
religioznih kršćanskih prispodoba koje lebde, levitiraju, mole, meditiraju, nezaustavljivo lete, jašu ili plove i
uništavaju ognjem, vodom, mačem i kojekakvim pošastima nailazeći rat, bolesti
ili gladi.
Osim pronađenim artefaktima prepoznatih dinosaura za vjerovati je kako je i
nekoliko drugih više ili manje dominantnih vrsta odlepršalo u zemaljsku povijest…
te ne znam zašto i ljudska ne bi jednom nestala ako je već i nastala…
No nekako mi nije jasno zašto se u to dumsdejanje uključio i naš poznati
učitelj, znanstvenik, promotor i zvjezdoznanac Korado Korlević! Nizom
predavanja, novinarskih intervjua i TV gostovanja promovira najprije odnos
svijeta i vladajućeg establišmenta prema nauci (naravno uglavnom maćehinski), a
onda i najavu svega onog neviđenog što nas može zgoditi iz svemira ili i iz
osobnog nemira (nervozni prst na crvenom dugmetu) i naravno skori doomsday!
Zašto Korado nije prepoznao marketinški trik i preporučeni obrazac u koji je
upao ko zadnja puzzla u već posloženi raster. Možda zato što i njegova osobna marketinška
preokupacija vodi ka potrebi postojanja apokalipse. On je prorokuje nailazak
brzonailazeće upravljanje i upravljive apokalipse (vjerojatno prouzročene
kakvom globalnom infekcijom populacije, poduprte klimatskim promjenama) gdje će
preživjelih biti oko nekih desetak posto. Dakle tih će nešto oko milijardu „sretnika“
preživjeti zahvaljujući 'porukama u boci' - znanjem pohranjenom i digitaliziranom,
genetski i sjemenski kodovi vrsta dešifrirani i dijelom sačuvani u otpornim
bunkerima na područjima za koja se drži da će ostati koliko toliko pošteđena
apokalipse (uglavnom, to su ona gdje je najmanje ljudi i gdje je mogućnost da
ljudi do njih dopru najmanja). Sva je prilika, nameće nam se, da se sada radi
na tome da se svekoliki ljudski kapitalni napor upregne i proba odrediti o tome
tko će „upasti“ u - i među te odabrane koje će novovjeki Noa utrpati u svoju
korablju, čamac za spašavanje prije bih rekao splav Meduze (za Fine Guze).
Zanimljivo da je i na tom splavu preživjelo nekih 10 % stradalnika.
Čuh jednom
Korada (NU2) kako reče da je njegova preokupacija (glavni biznis i poslanje) u
stvari prepperska, da on kroz ljetne
kampove za mlade naučnike želi stvoriti one i onakve likove koji će upasti na
taj čamac za spašavanje. Pomislite koji je to dobar marketinški štos:
apokalipsa dolazi, neki će ju preživjeti! Želite li biti među njima! Želite li
da vaša djeca budu među njima? Ako želite, nazovite nas – prvih 10 poziva dobiva
sjedala u prvom redu!
Naravno da se
apokalipsa događa svaki dan u tisućama, svaki je
ljudski život jedan cjelokupan kozmos čijim nestajanjem se ništa ne događa u
energetskom smislu opstanka svemira ali ne možemo tvrditi kako (crne?) rupe
koju osoba ostavlja iza sebe u svojoj okolici nisu energetski nabijene mišlju,
sjećanjem, idejom koja može biti začetak jedne cijele nove energije! Kozmički
smo bitni k'o šupljem loncu poklopac.
Umrijeti ('nestati') odjednom ili po-jednom stvar je perspektive roda i
zajednice kakva je npr. i mravlja i koja ima uređeno društvo u kome svatko
obavlja određenu funkciju: isto je i u nas ljudi: dok uvidite da baš niste
mogli puno mijenjati u svom habitusu, prošla baka s kolačima! Dok uvidite da su
resursi raspoređeni tako nakaradno i da ste vrlo vjerojatno tek obični
mrav-radnik, dok uvidite da proizvodimo (trošeći dragocjene resurse) toliko
glupih i nepotrebnih predmeta (samo se osvrnite oko sebe i lako ćete vidjeti da
vam 90 % onoga oko vas šarena laža, ono što vam uopće ne treba) srljamo u ono
što odgovara prodavateljima magle tj. Krupnom Kapitalu koji vam nameće život
kao potrošačko zlo istovremeno upravljajući zemaljskim (a počesto) i svemirskim
resursima. Mravlja populacija je zemlji puuuuno svrsishodnija od ljudske budući
ne stvara i ne troši zalihe mimo onih potrebnih za preživljavanje.
Jasno vam je da je neizbježno neizbježno.
Kako ljudi često vole držati SVOJIM (svojinom) i ono što im nikako ne može
pripadati: životi drugih, svekolika zemaljska flora i fauna, kao i svekoliki
energetski resursi kojima smo u najmanju ruku svi jednako ne-vlasnici – izrodio
se tako kroz ciklične periode onih koji drže da su vlasnici svemira – elem rekli
bismo bliže današnjem diskursu - krupni kapital! I još za vraga – ti isti, što
više imaju to više trebaju?
Krupni kapital (direktori svemira dakle) naime uvijek poput hobotnice
višeruko-višekrako i stvara i rješava vaše probleme: izmišlja boleštine,
zagađenja, stres a onda vam s druge strane nudi lijekove za sve to. Popravljači
štete postaju novo zanimanje.
Naravno tu negdje dođosmo i do znanosti, koja pače danas, puno više nego
ranije, nije ništa drugo do smokvin list krupnom kapitalu. Kao ono eto, vidite,
znamo, znamo sjebali smo, prodavali smo vam, prodajemo i prodavat ćemo vam kancerogene
otrove, masti, alkohole, šećere, duhane, plastiku i gumilastiku, etilene,
propilene, benzeme, benzene (ovo dakako handrčim onako bez veze)… pobjeglo nam
nešto malo toga i u vodu i u zemlju i u zrak… ali, eto, osnovali smo institute,
ustanove, zaklade gdje ćemo pokušati ispraviti to što vas jadne snađe! A onda? Sagradit
ćemo opet neke nove tvornice u kojima ćemo tvoriti lijekove za vaše boleštine. Velike
– koliko je i problem veliki. I vi možete raditi u njima. I vaša djeca će biti
sretna! Imat će možda i besplatne udžbenike u kojima će biti samo odabrani
sadržaji.
Da ne zevzečim po trivijali pa da se vratim onoj priči od ranije, sjetite
se onog čamca za spašavanje koga vam nudi znanstvena (molitvena) zajednica ako joj
se pridružite, više bih ju volio definirati kao kapsulu (čak i mnogo manjih
kapsula posebno razredno prilagođenih za posebne vrijednosne slojeve ljudi) koje
će recimo za vrijeme trajanja zemaljskog pogroma (koga ćemo sami iskomunicirati
i voditi) i međusobnog zombijskog samouništenja terorizmom, ratom, glađu i radijacijskom
genetikom biti poslane u atmosferu dok ne prođe najgore. Resursi koji bi bili
dostani za ostanak u atmosferi su ograničeni prostorom i energijom potrebnom za
održavanje naravno hiberniranog genetski čisto izmanipuliranog nezagađenog života
odabranog „elite“ u orbiti pa je upravo stoga sve vrijedno ponovnog pokretanja
novog zamašnjaka nove civilizacije ostavljeno u tajnim odajama i u zaštićenim
bunkerima za koje znaju tek rijetki (o Svalbardu ponešto znamo, a zamislite
koliko je onih za koje nemamo pojma) koje će odabranici otvoriti po povratku na
zemlju nakon te priznat ćete amaterski filmično i bajkovito predvidljive
apokalipse**.
Da ne idem dalje u razradu, ima tu još mnogo zanimljivih bočnih ideja i
zamisli, pitam se samo vraćajući se na onu Koradovu izjavu kako odgaja one koji
će zaslužiti mjesto u čamcu za spašavanje – zašto bi u toj spasonosnoj i
životonosnoj korablji, kapsuli, čamcu za spašavanje - uopće bili naučnici – oni
su nas, naime i doveli dovde!
______________
** Ufam se da će možda među elitom tek biti i pokoji Mujo (jebeš svemir koji Bosnu nema) zadužen
da hrani svinje i ništa ne dira… i to je to!
