Bio sam rekao da ću se po ovoj vrućini kloniti fejsova, blogova, postova, komentara... ali ne lezi vraže moram ovo reći... Ta besjeda je lomača i dužan sam je viknuti, ili ću glavnjom planuti!(slobodno, slobodno pročitajte "Svakidašnju jadikovku"* - to je jedna od topten pjesama kojoj biste trebali znati naizust bar pokoji stih, a uz to, sutra je 124 godine otkada se rodio ovaj... ovaj... jebate ne znam kako bih ga nazvao... ovaj Čovjek! - to je savim OK)
Ujevića sam se sjetio samo zbog Grka! Kako? Ono znate uliksovski skoro pa nepovezanim asocijacijama!
Danima već čitam i gledam kako nam globalni kapitalistički PR natuca i zvoca kakvi su lezilebovići ti Grci: ljenivci, besprizorne lopine, lopovčine, varalice, latimudani i latiguzani!
Vidite s vremena na vrijeme neku nevinu ilustraciju sadašnje situacije, kao što je ona gore!
Ti Grci – pa to su ljudi koji na naš račun žive puno bolje od nas (!)... to su oni koji imaju veće plaće, veće penzije i sve veće nego mi! Nije li tako – a da bi to imali, uzeli su novce baš od vas!
Smijete se, naravno, ni sami novaca nemate - tako da bi lako povjerovali svakome koji prvi upre prstom u pravog i prvog smutljivca koji je možda uzeo vaše pare, vaše neisplaćene poreze i doprinose, vaše mirovine, stipendije, vaše školarine, vaše bolnice, vaše lijekove, vaše mostove i splavove...
Zašto onda to ne bi bili i Grci – kad vam bude još gore, još teže, kad se budete ćutili još siromašnije – lako možete reći da su za to krivi Grci, a ne ovi vaši bipolarno okrenuti smutljivci!
Jer da bankari nisu posudili novce Grcima, (a ovi ih nemaju više otkud vratiti) bankari bi sad imali više novaca da ih posude vama! Povoljnije, s nižim kamatama, bez eura, bez švicaraca! I tu leži korijen vašeg neuspjeha: krivi su oni! Drugi!
Jer - tko je to vidio da vlada postoji zato da se trudi omogućiti svojim građanima da žive bolje, ugodnije, lagodnije, s manje opterećenja, nameta, poreza, prireza, razreza, putarina, cestarina, tunelarina, bunarina, vozarina, vodarina, stanarina, vladarina, strujarina, renti i sjanih lenti... s većim penzijama, većim socijalnim davanjima, većim pomaganjima! Ljudima treba uzeti radna mjesta i treba ih poslati tamo gdje trebaju radnike! Ljudima treba smanjiti i ukinuti plate, jer svi moramo snositi zajedno teškoću krize. (imaju oni svi još gengulića po čarapama!)
Tko je vidio da se vlada trudi iskorijeniti krvožedne, lišajevske, globalno umrežene posrednike koji se ogrebu o svaku kunu koja dođe (ako dođe) do vas! Tko je vidio da se vlada i svekolika EUtanazirana, etatizirana birokracija trudi nestati ili bar postati tiši, nenametljiviji, jeftiniji, nevidljiviji servis onima zbog kojih postoji i opstoji? Tko je vidio da vlade vladaju svome narodu, a ne svojim narodom?
Ako dakle ni sami to niste nikad vidjeli, onda vam je valjda jasno da su svim vašim nedaćama uzrok – Grci! A tko drugi? I uostalom što bi oni htjeli – živjeti u nekakvom uređenom skandinavskom kvazisocijalizmu! Malo morgen! Tko im je kriv što su izmislili demokraciju? Evo kud ih je ona sad dovela!
S kapitalističke točke gledišta i Kinezi su nam već previše, jer već (pre)dugo i (pre)uporno pokazuju kako najjača svjetska ekonomija postaje baš ona komunistička – i sad još i Grci da nam tumače što znači demokracija! Vlast naroda! Malo morgen! Pa nije ovo komunizam! Valjda?
_________
* Tin Ujević, (5. srpnja 1891. - 12. studenog 1955.)
Svakidašnja jadikovka
Kako je teško biti slab,
kako je teško biti sam,
i biti star, a biti mlad!
I biti slab, i nemoćan,
i sam bez igdje ikoga,
i nemiran, i očajan.
I gaziti po cestama,
i biti gažen u blatu,
bez sjaja zvijezde na nebu.
Bez sjaja zvijezde udesa
što sijaše nad kolijevkom
sa dugama i varkama.
- O Bože, Bože, sjeti se
svih obećanja blistavih
što si ih meni zadao.
O Bože, Bože, sjeti se
i ljubavi, i pobjede
i lovora i darova.
I znaj da Sin tvoj putuje
dolinom svijeta turobnom
po trnju i po kamenju,
od nemila do nedraga,
i noge su mu krvave,
i srce mu je ranjeno.
I kosti su mu umorne,
i duša mu je žalosna,
i on je sam i zapušten.
I nema sestre ni brata,
i nema oca ni majke,
i nema drage ni druga.
I nema nigdje nikoga
do igle drača u srcu
i plamena na rukama.
I sam i samcat putuje
pod zatvorenom plaveti,
pred zamračenom pučinom,
i komu da se potuži?
Ta njega nitko ne sluša,
ni braća koja lutaju.
O Bože, žeže tvoja riječ
i tijesno joj je u grlu,
i željna je da zavapi.
Ta besjeda je lomača
i dužan sam je viknuti,
ili ću glavnjom planuti.
Pa nek sam krijes na brdima,
pa nek sam dah u plamenu,
kad nisam krik sa krovova!
O Bože, tek da dovrši
pečalno ovo lutanje
pod svodom koji ne čuje.
Jer meni treba moćna riječ,
jer meni treba odgovor,
i ljubav, ili sveta smrt.
Gorak je vijenac pelina,
mračan je kalež otrova,
ja vapim žarki ilinštak.
Jer mi je mučno biti slab,
jer mi je mučno biti sam
(kada bih mogao biti jak,
kada bih mogao biti drag),
no mučno je, najmučnije
biti već star, a tako mlad!
